Kajmanski otoci

Do Kajmanskih otoka prvi je doplovio Kristofor Kolumbo 10. maja 1503., za vrijeme svoje posljednje ekspedicije u Zapadnu Indiju.^[3][4] Arhipelag se isprva zvao po španjolskom Las Tortugas zbog brojnih kornjača u vodama arhipelaga, ali se od 1530. počeo se upotrebljavati naziv Kajmanski otoci (a ne više kornjačini) zbog brojnih kajmana jedne vrste aligatora (caimánes) koji su živjeli po otocima. Prvo stalno naselje na otocima osnovano je u peridu 1661.-1671. na Kajman Bracu na inicijativu guvernera Jamajke Thomasa Modyforda, ali ono nije dugo opstalo zbog stalnih napada španjolskih pirata na naselje, pa ih je Modyfordov nasljednik preselio natrag na Jamajku.^[4]

Engleska je 1655. zauzela Kajmanske otoke pa je nakon potpisivanja Mirovnog ugovora u Madridu 1670., Španjolska to prihvatila, prepustivši Jamajku i Kajmanske otoke Engleskoj.^[3][4] Čak i nakon toga otoci su ostali bez stalnog naselja, jedini koji su se koristili njima za opskrbu svojih brodova, i kao privremene baze, bili su brojni pirati kao Edward Teach (Crnobradi), Neal Walker, George Lowther i Thomas Antis, koji su nastavili sa piratstvom čak i nakon potpisivanja Sporazuma iz Utrechta 1713. po kojem je zabranjeno gusarenje. Guverneri iz Jamajke počeli su dodjeljivati zemlju zainteresiranim plantažerima od 1734.^[4] tako da je prvo stalno naselje osnovano je na Velikom Kajmanu krajem 18. vijeka. Većina stanovnika bili su britanski mornari, dezerteri, slučajni brodolomci i afrički robovi i doseljeni plantažeri sa Jamajke.

Prvi popis stanovništva proveden je na Velikom Kajmanu 1802., tad je otok imao 933 stanovnika, od kojih su 545 bili afrički robovi. Prije službene abolicije ropstva 1834, na čitavom arhipelagu živjelo je 950 robova u posjedu 116 porodica.^[4] Nakon abolicije kajmanski robovi dobro su se uklopili u društvo, tako da Kajmanski otoci nisu poput drugih imali neke velike rasne probleme.

Nekontrolirani izlov kornjača, doveo je pri kraju 18. vijeka do njihovog fizičkog istrebljenja, što je teško pogodilo otočku ekonomiju jer je u to vrijeme bila gotovo jedina isplativa djelatnost. Kajmanski ribari nastavili su loviti kornjače sve dalje od svog arhipelaga, traživši nova legla, ali kako su vremenom porasla međunarodna ograničenja za izlov kornjača, lov na njih je na kraju znatno smanjen.^[3]

Kajmanski otoci bili su u sastavu Jamajke, sve do jula 1959. kada su dobili ograničenu samoupravu. Kad je Jamajka proglasila nezavisnost 1962., Kajmanci su na iznenađenje mnogih tražili da ostanu britanska krunska kolonija.^[3] Novi otočki ustav odobren je 1972. on je otočanima dao visok stupanj autonomije za većinu lokalnih stvari. Od tad su Kajmanski otoci snažno razvili offshore bankarstvo i turizam, što im je nakraju omogućilo da ne traže više financijsku pomoć od Londona. Otočki ustav dopunjen je 1994. brojnim amandmanima koji je otočanima i njihovoj skuštini dao veća prava na samostalno odlučivanje.^[3]

Nakon pritiska Sjedinjenih Američkih Država zbog nedovoljne transparentnosti offshore poslovanja, Kajmanski otoci su zaključili sporazume sa Sjedinjenim Američkim Državama da će im pružati međunarodnu pravnu pomoć i razmjenivati informacije u vezi poreznih istraga i financijskog kriminala.^[3] S druge strane se i Britanska vlada 1999. pobrinula da uvede reda u to mutno poslovanje koje je omogućilo mnogim novonastalim tajkunima iz Istočne Evrope da operu velike količine novca, pa je objavila zakon kojim se potvrđuje da se njene kolonije trebaju tretirati kao Britanski prekomorski teritoriji i da se kao takvi moraju držati standarda Evropske unije o ljudskim pravima i financijskoj regulativi, jer prema tom zakonu, građani prekomorskih teritorija imaju punopravno britansko državljanstvo. Početkom 21. vijeka pokrenut je proces modernizacije ustava, pa je vladin komitet podnio nacrt novog ustava zakonodavnoj skupštini 2001. Novi ustav odobrili su građani na referendumu u maju 2009., a stupio je na snagu u novembru iste godine. Novi ustav dao je veća prava otočanima i kodificirao njihova temeljna ljudska prava i zabranio brojne vrste diskriminacije i proglasio engleski službenim jezikom.^[3]

Kajmanski otoci našli su se na putu Uragana Ivan, najrazornije oluje 2004. naročito teško je stradao Veliki Kajman koji je pretrpio velika razaranja, naročito turistički objekti, zbog tog je proglašena elementarna nepogoda nacionalnih razmjera. Vlada je pokrenula velike napore za saniranja šteta na plažama i otočkoj infrastrukturi, pa se turizam uglavnom oporavio u nekoliko narednih godina.^[3]

Kajmanski otoci su vrhovi velikog podvodnog grebena poznatog kao Kajmanski greben (ili Kajmansko uzvišenje). Greben graniči sa Kajmanskom brazdom, dubokom 6 000 m. koja leži 6 km južnije. To je mali arhipelag od tri otoka; Veliki Kajman, Kajman Brac i Mali Kajman koji leže na sjeverozapadu Karipskog mora, 366 km južno od Kube oko 500 km sjeverozapadno od Jamajke i oko 700 km južno od Miamija.^[3]

To su uglavnom niski otoci, jedino je Kajman Brac nešto viši sa svojim središnjim grebenom koji pokriva 90 % njegove površine. Obale su im pokrivene vapnenačkim stijenama, nastalim taloženjem brojnih morskih fosila, mjestimice prekinute pješčanim plažama, okruženim koraljnim grebenima. Veliki Kajman je najveći i najnaseljeniji otok, oko 35 km dug i 13 km širok, s ukupnom površinom od 197 km². Na sjeverozapadu otoka nalazi se veliki zaljev West bay površine 93 km², izuzetno bogate morske flore i faune. Slijedeći po veličini je Kajman Brac, udaljen oko 143 km sjeveroistočno od Velikog Kajmana, to je oko 19 km dugi, i oko 1. 6 km široki otok, sa najvišim vrhom na cijelom arhipelagu od 42 m, ukupne površine od 36 km². Najmanji je Mali Kajman, koji leži udaljen 8 km zapadno od Kajman Braca, to je 16 km dug, širok 3 km, ukupne površine 26 km². Na arhipelagu nema rijeka.^[3]

Kajmanski otoci leže na granici dviju tektonskih ploča, jedna se kreće prema istoku a druga prema zapadu, tako da se s vremena na vrijeme osjeti manje podrhtavanje kad se ploče kreću. U decembru 2004. zabilježen je potres veće magnitude na Velikom Kajmanu, koji ipak nije prouzročio ljudske žrtve, niti veća oštećenja.^[3]

Ugodna tropska klima je jedan od najvećih aduta arhipelaga, pa je turizam najvažnija privredna grana. Temperature su umjerene tokom cijele godine, u prosjeku je to oko 27 °C godišnje. Kišna sezona proteže od sredine maja do oktobra, a suha sezona traje ostatak godine. Najhladnije je od novembra do marta, s temperaturama u rasponu od 18 do 24 °C. Na glavni grad George Town prosječno padne oko 1500 mm kiše godišnje, ali su istočni distrikti Velikog Kajmana i ostali otoci znatno sušniji. Česti su uragani, koji se pojavljuju od juna do novembra.^[3]

Mangrove močvare pokrivaju gotovo trećinu površine arhipelaga. Po otocima rastu komercijalno korisna stabla, između ostalog kokosove palme, hljebovci, banane, mangoi i citrusi, slamnate palme, kampeši mahagoniji. Jedini autohtoni sisavci su agutiji. Po otocima žive brojni gmazovi, uključujući i zelene morske kornjače koje je zapazio Kristofor Kolumbo, zatim iguane i drugi gušteri, žabe i brojne ptice.^[3]

Oko 90% od ukupno 27 000 stanovnika žive na najvećem otoku, Velikom Kajmanu. Vijekovi zajedničkog života na otocima iznjedrila su šaroliko stanovništvo, vrlo ponosno na kvalitetan suživot bez obzira na različito porijeklo pojedinih grupa otočana. Običaji i navike stanovništva još su uvijek pod snažnim utjecajem useljenika iz 18. vijeka, koji su došli s Britanskih otoka. Većina stanovika su kršćani.

Kajmanske otoke zovu još i Karipska Švicarska, jer gotovo sve veće svjetske banke imaju ovdje svoju ekspozituru. Taj status su otoci stekli kao područje bez poreza. Kao rezultat takve liberalne fiskalne politike financijsko tržište glavnoga grada George Towna postalo je peto po veličini u svijetu. Sva tri otoka imaju aerodrome.

Sve znamenitosti George Towna mogu se obići za jedno popodne, to su; Zvonik kralja Georgea V., zgrada suda i glavna pošta. Na šetnici uz obalu je Cayman Maritime and Treasure Museum s najrazličitijim izlošcima. U McKeeovom Museuju izloženi su različiti predmeti izronjeni iz brodova potopljenih u 16.u i 17. vijeku. Pored grada nalazi se Kajmanska farma kornjača, jedina te vrste sa zelenim kornjačama. U Bodden Townu, bivšem glavnom gradu, nalazi se sistem podzemnih spilja koje su u 18. vijeku služile kao gusarsko skrovište.

Ljubitelji prirode ne bi smjeli propustiti odlazak na najmanji otok Mali Kajman. To je jedno od zadnjih nedirnutih mjesta na Karibima, rezervat nesita i kormorana.

Pored Kajman Braca, svega 200 m od obale na dubini od 27 m^[5] leži olupina kubanska fregate klase Koni duga 100 m izgrađena u sovjetskim brodogradilištima 1984. koja je potonula 1996. To je jedini sovjetski ratni brod, na zapadnoj hemisferi do kojeg se lako može roniti, zbog tog je jako popularan među roniocima koji su ga prekrstili po imenu lokalnog političara Kapetan Keith Tibbetts.

George Town je omiljeno mjesto za bescarinsku kupovinu: skupocjena roba i nakit svih svjetski poznatih marki kao i nakit od mjesnih materijala, kao što su crni koralji, mogu se ovdje kupiti izuzetno povoljno. Neizostavno treba posjetiti draguljarnicu "Black Coral", koja je, kao što i ime kaže, specijalizirana za nakit od crnih koralja kojih ima još samo na Kubi.

Veliki je Kajman poznat po svojim izuzetnim koraljnim grebenima koji su od 1978. zakonski zaštićeni. Ovaj predivni podvodni svijet može se posjetiti, osim roneći, i s dvije podmornice. U svakom hotelskom kompleksu na Velikom Kajmanu nude se i druge mogućnosti aktivnog odmora, a ne samo kupanje i sunčanje. Mali Kajman je osobito pogodan za šetnje jer ima nedirnutu prirodu. Posebno privlačan za ronjenje je Kajman Brac, oko 143 km udaljen od Velikog Kajmana. To je ravan otok s jednom liticom visokom 46 m, mnogo spilja i spektakularnim podvodnim svijetom.

• Kajmanski Otoci (na portalu Encyclopædia Britannica Online) (en)