Julio Lozano Díaz
Julio Lozano Díaz (Tegucigalpa, 27. ožujka 1885. – Miami, FL, 20. kolovoza 1957.) bio je honduraški političar, najpoznatiji po tome što je bio potpredsjednik (1949. – 1954.) i predsjednik Hondurasa (1954. – 1956.).
Julio Lozano Díaz | |
---|---|
Mandat 5. prosinca 1954. – 21. listopada 1956. | |
Potpredsjednik | bez potpredsjednika |
Prethodnik | Juan Manuel Gálvez |
Nasljednik | Vojna hunta Roberto Gálvez Barnes Roque Jacinto Rodríguez Herrera Héctor Caraccioli Moncada |
Rođenje | 27. ožujka 1885. Tegucigalpa, Honduras |
Smrt | 20. kolovoza 1957. Miami, FL, Sjedinjene Države |
Politička stranka | Nacionalna stranka |
Supružnik | Laura Vigil de Lozano |
Zanimanje | računovođa |
Rođen u Tegucigalpi, Lozano Díaz je bio školovani računovođa te je prije političke karijere radio u administraciji nekoliko honduraških i stranih kompanija. Godine 1933. postao je potpredsjednik Nacionalnog kongresa, a obnašao je i ministarske funkcije u administracijama predsjednika Tiburcija Caríasa Andina i Juana Manuela Gálveza Duróna; u potonjoj administraciji je bio i potpredsjednik. Godine 1953. održani su opći izbori u Hondurasu, na kojima je pobijedio liberalni kandidat Ramón Villeda Morales, ali bez potrebne apsolutne većine, što je dovelo do pat pozicije u kojoj je stara vlast faktički nastavila obnašati svoje dužnosti, unatoč smjeni.
Kada je Gálvez Durón u studenom 1954. godine napustio zemlju zbog obavljanja zdravstvenih pretraga u Sjedinjenim Državama, Lozano Díaz je preuzeo predsjedničke dužnosti te ubrzo (već u prosincu) uzurpirao vlast, vjerujući kako je Gálvez Durón odstupio s funkcije zbog zdravstvenih razloga. Uz to, iskoristio je i pat poziciju nastalu nakon izbora 1953. godine, tvrdeći kako Villeda nije legalno izabrani nasljednik (Villeda i još neki liberalni čelnici su potjerani u egzil). Lozano Díaz je bio izrazito omražen predsjednik, a njegove političke odluke bile su izrazito nepopularne među narodom; s druge strane, Richard Nixon, tadašnji potpredsjednik Sjedinjenih Država, posjetio je Lozana i tako mu pružio podršku. Lozanu u prilog nisu išle ni česte bolesti, koje su ga pogađale tokom uzurpiranog mandata.
Dok je Lozano nastojao konsolidirati vlast, u zemlji je jačao otpor te je došlo do formiranja skupine unutar honduraške vojske koja je već u kolovozu htjela izvesti državni udar, ali su planovi odgođeni. Lozano i njegova koalicija su nedugo zatim pobijedili na namještenim izborima, što je bio direktni povod za vojni udar koji će se dogoditi u listipadu 1956. godine. Vojska, koja je već ranije htjela svrgnuti Lozana, izvela je mirni puč, poništila izbore i preuzela kontrolu nad državom; tokom narednih nešto više od godinu dana, zemljom će upravljati vojna hunta, koja je omogućila demokratizaciju zemlje.
Nakon svrgavanja u puču, Lozano Díaz je pobjegao iz zemlje te je na koncu umro u Miamiju 1957. godine.