Hilperik I

Hilperik I (francuski: Chilpéric, njemački: Chilperich, 525/539 - 20. septembar/9. oktobar 584) bio je franački kralj Neustrije iz dinastije Merovinga, koji je vladao od 561. do svoje smrti.

Za istoimenog kralja Burgundije koji je vladao 473-474, vidite članak Hilperik I od Burgundije.

Bio je jedan od sinova kralja Klotara I. Majka mu je bila kraljica Aregunda. Braća su mu bili Haribert I, Guntram i Sigebert I. Otac mu je pred smrt 561. u skladu s franačkim običajima odredio da se kraljevstvo podijeli na jednake dijelove koji će svaki pripasti njegovoj braći. Hilperik se sa time nije htio pomiriti te je nakon očeve smrti zauzeo prijestolnicu Pariz i dočepao se Klotarovog braka. Ostala braća su se, međutim, ujedinila protiv njega i prisilila da preda Pariz Haribertu i zadovolji se područjem današnje sjeverozapadne Francuske; Sigebert je preuzeo Burgundiju sa sjedištem u Orleansu, a Sigebert Austraziju.

Hilperik je svoju teritoriju povećao nakon Haribertove smrti 567. tako što je njegovu teritoriju podijelio s dvoje preživjele braće. Prema dogovoru se Parizom vladalo zajednički. Mir je, međutim, kratko potrajao, najviše zahvaljujući Hilperikovoj antipatiji prema Sigebertu. Iste godine je izbio rat kada je Hilperik napao Sigebertove teritorije, ali ga je Sigebert porazio i zarobio Hilperikovog sina Teudeberta.

Neprijateljstvo između Hilperika i Sigeberta se odrazilo i na Hilperikov privatni život. Hilperik je bio oženjen svojom tadašnjom ljubavnicom Audoverom, s kojom je imao četvoro djece. Kada se Sigebert oženio za Brunhildu, vizigotsku princezu i kćer kralja Atanagilda, Hilperik je otjerao Audoveru sa dvora kako bi se mogao oženiti za Brunhildinu sestru Galswinthu. Kada je Galswintha došla na dvor, odatle je, zgađena sveopćim razvratom, smjesta protjerala sve prostitutke i kurtizane. Kada se među njima našla i Hilperikova miljenica Fredegunda, nova je kraljica pala u kraljevu nemilost. Nedugo potom je pronađena zadavljena u svom krevetu, i većina izvora navodi kako je počinitelj zločina bio Hilperik. Samo nakon nekoliko dana se oženio za Fredegundu koja će mu roditi četvoro djece, uključujući sina Klotara.

Taj je događaj samo produbio jaz i izazvao višedecenijske krvave sukobe između Sigebertove Austrazije i Hilperikove Neustrije. Godine 573. je Hilperik krenuo u pohod, ovaj put u savezu sa Guntramom; kada je Guntram promijenio strane, ponovno je poražen. Sigebert, međutim, nije uspio iskoristiti tu pobjedu, pavši 575. kao žrtva atentata koji je organizirala Fredegunda. Hilperik je tako 578. mogao organizirati pohod protiv bretonskog vođe Warocha, koji se, usprkos borbi s promjenljivim ishodom, na kraju ipak pokorio Hilperiku kao svom sizerenu.

Hilperik je u septembru 584. proboden nožem dok je bio u lovu kraj svoje palače u Chellesu. Atentator niti naručitelj ubistva nikada nisu otkriveni; dio historičara je optuživao Fredegundu. U svakom slučaju, prijestolje je naslijedio njegov sin Klotar II pod čijom će se vlašću ponovno ujediniti franačka država.

Hilperik svoju reputaciju krvoloka i razvratnika prije svega duguje svom suvremeniku, historičaru Grguru Turskom, koji u svojim tekstovima nije krio antipatije prema vladaru koga je nazivao "Neronom i Herodom našeg vremena", i kome nije mogao oprostiti imenovanje laika na biskupska mjesta, pljenidbu crkvene imovine i otimanje Toursa od Austrazije. Hilperikovu sklonost okrutnosti sugerira uvođenje bizantske kazne vađenja očiju u kazneno zakonodavstvo. S druge strane, Hilperik se bavio i kulturom, kao muzičar te je pokušao reformirati franačku abecedu.