Emerik Blum

Emerik Blum je rođen 7. 8. 1911. godine, u skromnoj sarajevskoj jevrejskoj porodici.^[1] Nakon školovanja u Čehoslovačkoj, tj. diplome iz elektrotehnike na Tehničkom fakultetu u Pragu, vratio se u Sarajevo. U svojim dvadesetim godinama je zajedno sa Oskarom Danonom, Mešom Selimovićem, Ismetom Mujezinovićem i Vojom Dimitrijevićem pokrenuo Collegium Artistucum.^[1][2] 1941. godine postaje članom Komunističke partije Jugoslavije (KPJ). Po uspostavi Nezavisne Države Hrvatske (NDH) uključio se u Narodnooslobodilačku borbu (NOB).^[1] Uhapšen je u Sarajevu 23. 6. 1941. godine kao komunista. Jedan mjesec su ga držali u zatvoru u Sarajevu sa ostalim uhapšenima. Nakon toga su ih postrojili u kolone i otpremili na željezničku stanicu gdje su ih utovarili na teretni vlak. Poslije 3 dana stigli su u Gospić. Emerik se spasio od smrti tako što se po dolasku prijavio kao Jevrej, a ne komunista. Komuniste su ustaše odmah odvojali i kasnije ubili na Velebitu i u Koncentracijskom logoru Jadovno. Emerik je potom bio deportiran u Karlobag, te iz Karlobaga u Koncentracijski logora Pag u logor smrti Slana. Tamo je proveo određeno vrijeme, da bi potom kamion bio prevezen u Gospić sa ostalim logorašima. Nakon tri dana vožnje vozom, u užasnim uslovima, Emerik je stigao u koncentracijski logor Jasenovac, gdje je kao zatvorenik-inženjer održavao električnu centralu.^[1][3] 1944. godine, Blum je organizirao uspješan bijeg iz Jasenovca. Nakon bijega se priključio Narodnooslobodilačkoj vojsci Jugoslavije. Neko vrijeme je radio na teritoriju zapadne Bosne i Hercegovine, a zatim je postavljen za referenta za obnovu pri Zemaljskom antifašističkom vijeću narodnog oslobođenja Bosne i Hercegovine (ZAVNOBiH).^[1]

Emerik je nakon Drugog svjetskog rata bio načelnik u Ministarstvu industrije i rudarstva SR Bosne i Hercegovine (SR BiH), generalni inženjer Generalne direkcije Savezne elektroprivrede, generalni direktor Direkcije za elektropriverdu Vlade FNR Jugoslavije, pomoćnik ministara Elektroprivrede, predsjednik Komiteta za elektroprivredu. Emerik je bio jedan od osnivača preduzeća "Elektroprojekt" 1951. godine, iz kojeg je kasnije nastao regionalni gigant "Energoinvest" koji je djelovao u cijelom svijetu. Emerik Blum je bio zagovarač ideje da se izgrade kapaciteti velikih industrijskih postrojenja, a u prvom planu aluminijski kombinat u Mostaru, kao i Tvornica glinice "Birac A.D." u Zvorniku. Njegova je zasluga i stvaranje kapaciteta u proizvodnji elektro i mašinske opreme. Tako je izgrađena i tvornica "TAT" na Ilidži, elektrotvornica u Lukavici kod Sarajeva, tvornice u Doboju, Odžaku, Črnuču, Tešnju, Višegradu, Prištini, Tuzli i u drugim mjestima Jugoslavije. Stipendirao je i školovao stručnjake raznih tehničkih profila i uveo stalnu praksu specijalizacije jugoslavenskih stručnjaka u Rusiji, Americi, Njemačkoj, Francuskoj, Engleskoj i drugim zemljama. Emerik je osnovao "Laboratorij za zavarivanje i defektoskopiju" 1954. godine, da bi formirao i društvo za zavarivanje u SR BiH, te školu zavarivanja.^[2]

Emerik Blum je bio gradonačelnik Sarajeva u doba najvećeg procvata grada, u periodu od 1981. do 1983. godine. Umro je 24. 6. 1984. godine, nakon što je završio svoje posljednje poslove u odboru za organizaciju Zimskih olimpijskih igara u Sarajevu.^[2]

Emerik Blum je 1974 godine odlikovan titulom Viteza Legije časti Francuske. Jedna od ulica na sarajevskoj Grbavici nosi njegovo ime, a postavljena mu je i bista ispred zgrade "Energoinvesta".^[2] Emerika Bluma je ugledni list Financial Times opisao kao "oličenje socijalističke poslovnosti".^[4]

• Romano, Jaša (1980). Jevreji Jugoslavije 1941-1945: žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd: Jevrejski Istorijski Muzej, Saveza jevrejskih opština Jugoslavije.