Osobne zamjenice
██ obvezne lične zamjenice
██ u nekdanjim jezicima zamjenice nisu bile obavezne
Lične zamjenice ili osobne zamjenice podskupina su zamjenica koja postoji u svim prirodnim jezicima.
U gramatikama na hrvatskome rabe se oba naziva, lične i osobne, te postoji spor oko nazivlja. Većina kroatista daje prednost licu,[1][2] dok neki daju prednost osobi.[3]
Lične zamjenice označavaju "lice" u komunikaciji (1., 2. i 3.). One su jedini način označavanja 1. i 2. lica (osobe), a u 3. licu zamjenjuju imenice.
Po načinu uporabe zamjenicâ jezici se mogu podijeliti u dvije skupine:
- neki jezici omogućavaju izostavljanje zamjenicâ u službi subjekta (npr. hrvatski: ja spavam ili spavam); ti se jezici nazivaju engleskim nazivom pro-drop (pronoun dropping, "izostavljanje zamjenica");[4]
- drugi jezici ne omogućavaju izostavljanje zamjenicâ (npr. engleski: ne može se izostaviti I u I am sleeping).
Tek mali broj jezika u svijetu omogućava izostavljanje zamjenica, ali je zanimljivo da ih u Europi ima dosta puno: slavenski jezici, svi germanski jezici i francuski.
Kategoriju lica imaju lične i posvojne zamjenice te glagoli, dok se ona više ne luči u pokaznim zamjenicama. Kategorija lica može se javiti u jednini i množini.
Bitna osobina zamjenicâ je pojavnost skraćenih (enklitičke) oblika u mnogim padežima, pri čemu skraćeni oblici dolaze na 2. mjesto u rečenici po pravilnom poretku riječi.
| j e d n i n a |
N | jâ | tî | ôn | òna | òno |
|---|---|---|---|---|---|---|
| G | mene, me | tebe, te | njega, ga | njê, je | njega, ga | |
| D | meni, mi | tebi, ti | njemu, mu | njôj, joj | njemu, mu | |
| A | mene, me | tebe, te | njega, ga | njû, ju, je | njega, ga | |
| V | - | ti | - | - | - | |
| L | meni | tebi | njemu, njem | njôj | njemu, njem | |
| I | mnôm, mnôme | tobom | njîm, njîme | njôm, njôme | njîm, njîme | |
| m n o ž i n a |
N | mî | vî | òni | òne | òna |
| G | nâs, nas | vâs, vas | njîh, ih | |||
| D | nama, nam | vama, vam | njima, im | |||
| A | nâs, nas | vâs, vas | njîh, ih | |||
| V | - | vi | - | |||
| LI | nama | vama | njima | |||
Ako govorimo o nenaglašenom obliku, običan oblik 3. lica jednine ženskoga roda u akuzativu jednine je ju, a ne je. Oblik ju se može rabiti i poradi izbjegavanja ponavljanja istog sloga, primjerice:
- Vidio ju je. (
Vidio je je.) - Koje ju skladbe opuštaju? (
Koje je skladbe opuštaju?) - Gdje ju je stavio? (
Gdje je je stavio?)
Akuzativ jednine lične zamjenice on može glasiti i nj uz prijedloge kroz, nad, pod, pred, uz koji dobivaju navezak a.
- kroza nj, nada nj, poda nj, preda nj, uza nj
Naglašeni se oblici rabe kad su u oprjeci jedan prema drugome, radi isticanja ili iza nekih prijedloga:
- Okrivit će tebe, a ne mene.
- Vjerujem njemu.
- Napravio je to bez mene.
Za razliku od nekih drugih jezika (primjerice engleskoga), u hrvatskome se jeziku zamjenice ne moraju navoditi uz glagolske oblike, a ako se navode, to je radi isticanja.
- bio je vidio, promatrasmo, hodala je, vidjeh, trčiš, pisat će (normalna uporaba)
- on je bio vidio, mi promatrasmo, ona je hodala, ja vidjeh, ti trčiš, on/ono će pisati (isticanje)
U svim hrvatskim pravopisima se neke zamjenice mogu pisati velikim početnim slovom.
Lične zamjenice se mogu pisati velikim početnim slovom ako se odnose na Boga:
- U Njemu je spasenje.
U dopisivanju s pojedincima, lična se zamjenica vi u svim svojim oblicima može pisati velikim slovom.
- Molim Vas razmatranje moje molbe!
Ali, ako se obraćamo većem broju ljudi, zamjenica se i dalje piše malim slovom:
- Javljamo vam da je seminar odgođen.
- ↑ Branka Tafra: Lice i osoba, Jezik, god., 47., br. 3., 2000., str. 95–105.
- ↑ Mirko Peti: Jesu li lične zamjenice osobne?, Suvremena lingvistika, Vol. 45-46., No. 1-2., svibanj 1998., str. 39–55.
- ↑ Sanda Ham: Osoba, osobno, neosobno. // Jezik, god. 46., br. 3., (veljača), 1999., str. 94–103., ISSN 0021-6925
- ↑ a b Snježana Kordić. 2002. "Pro drop" jezici. Riječi na granici punoznačnosti (PDF). Hrvatska sveučilišna naklada. Zagreb. str. 12–14. doi:10.2139/ssrn.3467413. ISBN 953-169-073-1. OCLC 54680648. OL 2863537W. (CROSBI). (NSK). (KGZ). Pristupljeno 29. srpnja 2022.
- Eugenija Barić, Mijo Lončarić, Dragica Malić, Slavko Pavešić, Mirko Peti, Vesna Zečević, Marija Znika: Hrvatska gramatika. Školska knjiga, Zagreb, 1997., ISBN 953-0-40010-1
- Slavko Pavešić, Stjepko Težak, Stjepan Babić: Oblici hrvatskoga književnoga jezika, U: Stjepan Babić [et al.]: Povijesni pregled, glasovi i oblici hrvatskoga književnoga jezika : nacrti za gramatiku. Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb, 1991., ISBN 86-407-0014-1
- Dragutin Raguž: Praktična hrvatska gramatika. Medicinska naklada, Zagreb, 1997., ISBN 953-176-057-8