Hrast lužnjak
| Hrast lužnjak | |
|---|---|
 Ilustracija dijelova hrasta lužnjaka | |
| Sistematika | |
| Carstvo: | Plantae |
| Divizija: | Magnoliophyta |
| Razred: | Magnoliopsida |
| Red: | Fagales |
| Porodica: | Fagaceae |
| Rod: | Quercus |
| Vrsta: | Q. robur |
| Dvojno ime | |
| Quercus robur L. | |
| Rasprostranjenost | |
 | |
| Baze podataka | |
Hrast lužnjak (Quercus robur) je bjelogorično drvo iz roda hrastova porodice Fagaceae. Narodni nazivi za hrast lužnjak su dub, gnjilec, hrastovina, lužnik, rani hrast, rošnjak.
To je drvo visine do 40 m (iznimno i do 50 m), a stablo može doseći promjer i do 3 m. To je dugovječno drvo koje može doseći starost od 500 do 800 godina. Krošnja mu je široka, nepravilna i dobro razgranata.
Kora mu je u mladosti glatka s laganim sivo-zelenkastim sjajem, a kasnije uzdužno ispuca. U starosti postaje debela (i do preko 10 cm), sivosmeđe boje i uzdužno ispucala dubljim (do 3 – 4 cm), a poprečno plitkim brazdama.
Korjenov sistem mu je jako razvijen, s centralnim korijenom, koji prodire u dubinu po nekoliko metara; bočni korijeni se šire znatno u širinu. Obrazuje ektotrofnu mikorizu.
Pupovi su mu pokriveni brojnim, golim, spiralno raspoređenim ljuskama svjetlosmeđe boje. Vršni pup mu je okružen s više manjih postranih pupova.
Listovi su na dosta debelim, golim, poluokruglim, 2 – 10 mm dugim peteljkama; plojka je duga 8 – 15 (– 20) cm duga i 3 – 10 cm široka. Na osnovi nesimetrična, okruglasta ili ušasta.
Cvjetovi su jednospolni; muški su u 2 – 5 cm dugim resama a ženski se javljaju pojedinačno ili u grupicama do 5. Kupula mu je poluloptasta, s tankim zidovima, 7 – 12 (– 20) mm visoka, 7 – 14 (–23) mm široka, pokrivena sitnim, 1 – 2 mm širokim ljuskama. Cvate u travnju i svibnju.
Plod hrasta je žir – oko 1,5 – 5 cm dugačak, 0,7 – 2,7 cm širok s površinskim uzdužnim prugama, svjetlosmeđ ili žućkast. Viri iz kupule 1/2 do 2/3 dužine žira; visi na 2 – 3 (– 6) cm dugoj peteljci. Sazrijeva u rujnu i listopadu.
Biološke oznake su mu da je jednodomna, anemofilna, heliofitna, mezofilna vrsta.
Razmnožavanje može biti sjemenom (spolno razmnožavanje) i vegetativno (bespolno razmnožavanje).
Hrast lužnjak zahtijeva duboka, glinovita ili pjeskovita, plodna, pretežno vlažna zemljišta, s visokom razinom podzemnih voda. Teže uspijeva na plitkom i suhom zemljištu. Zato su lužnjakova staništa pretežno na iluvijalno-deluvijalnim tlima nizinskih ili blago brežuljkastih terena. Tu je on zastupljen u čistim lužnjakovim šumama ili u mješovitim sastojinama s grabom, poljskim jasenom i dr. Opisan je veliki broj zajednica u kojima lužnjak ima vidnu ulogu, a u poznatoj slavonskoj hrastovoj šumi (Genisto – Quercetum roboris Horvat) lužnjak je edifikator. Opća rasprostranjenost mu je gotovo cijela Europa, Kavkaz, i Mala Azija.
Hrast lužnjak ima uske žućkastobijele godove, dok je sredina svijetlo do tamno smeđe boje. Srednja gustoća sirovog drveta je oko 0,65 (0,39 – 0,93) g/cm³. Hrastovina je tvrda, žilava, vrlo trajna i dobro se obrađuje. Koristi se za različite svrhe: kao građevinsko drvo, za željezničke pragove, grede i stupove. U unutrašnjem uređenju, od nje se izrađuju različite vrste podnih obloga, izrađuju se stepenice i namještaj. Visokokvalitetna hrastovina se koristi za izradu furnira a od nje se izrađuju i vrlo kvalitetne i cijenjene bačve. Osim toga, ona je i jako dobro ogrjevno drvo.
Ranije se žir u hrastovim šumama koristio za prehranu stoke i u tom su pogledu hrastove šume bile jednako značajne kao i radi korištenja drveta. Zbog gorkih sastojaka i svojeg trpkog okusa hrastov žir ima ograničenu primjenu kao ljudske hrane, iako postoje mogućnosti da se ti nedostatci uklone ili barem ublaže, ali je vrlo hranjiv za životinje. U dobrim godinama su ljudi vodili svinje u hrastove šume i tovili ih žirom.
Osim toga, nekad se hrast lužnjak, odnosno sastojci iz njegove kore, koristio i za štavljenje kože.
Hrast spada i u ljekovito bilje, ljekoviti dijelovi su prije svega kora s mladih grana, žirevi i šišarke koje rastu na mjestima ugriza ose šiškarice. Od prženih žireva se može prirediti nadomjestak kave. Postoje i razni načini uklanjanja tanina iz žireva, a kako bi im se poboljšala jestivost.[1][2]
Kora sadrži 10 – 29 % taninskih tvari,slobodnu galnu i elagi kiselinu, flavonoid kvercitin, triterpenoide, steroide i katehinske spojeve, vitamine B 1, 2 i 6, C, i PP.
Od makroelemenata kora sadrži (mg/g): kalij (1,40), kalcij (23,00), magnezij (0,60) te željezo (0,20).
Od mikroelemenata sadrži (mkg/g): mangan (142,60), bakar (12,30), cink (10,20), krom (0,80), aluminij (116,08), barij (537,12), vanadij (0,08), selen (0,04), nikal (1,84), stroncij (212,00), olovo (3,04), bor (74,80).[3]
- Quercus robur subsp. brutia (Ten.) O.Schwarz; veledub, Jadranski lužnjak
- Quercus robur subsp. imeretina (Steven ex Woronow) Menitsky
- Quercus robur subsp. pedunculiflora (K.Koch) Menitsky, sivi hrast
- ↑ Grlić, Lj. Samoniklo jestivo bilje, Zagreb 1981., str. 111–112.
- ↑ Quercus robur - L., pristupljeno 24. listopada 2018.
- ↑ Kolektiv autora, Počemu rastenija lečat, Moskva 1989., str. 142.
