Šiprage
| Šiprage | |
|---|---|
| Entitet | Republika Srpska |
| Općina/Grad | Kotor Varoš |
| Koordinate | 44°27′56″N 17°33′36″E / 44.4656°N 17.5600°E |
| Stanovništvo | |
| – naselje (2013.) | 692 |
 | |
  Šiprage Šiprage na zemljovidu BiH | |
Šiprage su naseljeno mjesto u općini Kotor Varoš, Republika Srpska, Bosna i Hercegovina.[1]
Nalazi se na rijeci Vrbanji, pritoci Vrbasa.
 | Ovaj je članak potrebno napisati enciklopedijskim stilom. (Rasprava) |
 | Ovaj članak ili odjeljak nije wikipediziran. (Rasprava) |
Ime
Suvremeno ime mjesto je dobilo po begovskoj obitelji Šipraga. Nije poznato jesu li njihovi preci (barem dio njih) autohtono stanovništvo ili su se preselili s nekog mjesta na ovo područje i pokrili prostorno široko i dugačko imanje u dolini rijeke Vrbanje i njezinih pritoka. Prema usmenim izlaganjima i katastarskim zapisima, Pougarje) (obronci Vlašića u dolini rijeke Ugar bila je polazište za njihovo širenje.
Zemljopisni položaj
Šiprage su na sjeveroistoku Banja Luke (oko 60 km) i Kotor-Varoša (30 km), a središte je istoimene mjesne zajednice. Nalaze se u izduljenoj dolini između nekoliko planinskih padina: sjeveroistočno je Šipraško brdo (Vrh Glavić, 950 m), južno je Jasik (769 m), jugoistočno kompleks Šajinovina - Stražbenica (848 m), zapadno Radohova (vrh Kape, 950 m) i sjeverozapadno Borčići (799 m) s Hrastikom.[2][3]
Naselje, uz Vrbanju i njene pritoke, dugo je oko tri, a široko oko dva kilometra. Postoji obilje izvora pitke vode, od kojih je jedan (uz Crkvenicu) iskorišten za opskrbu lokalne vodovodne mreže. U samom mjestu u Vrbanju utječu Musić potok, Crkvenica, Bakin potok (desno), a Ćorkovac, Zagradinski potok i Demićka (s lijeve strane).
Klima
Šiprage imaju umjerenu kontinentalnu klimu, s obično četiri godišnja doba: proljeće, ljeto, jesen i zima.
 |
Srednja temperatura (°C) |
Minimalna temperatura (°C) |
Maksimalna temperatura (°C) |
Padaline ↓↓↓ (mm) |
| Siječanj | –1,7 | –4,8 | 1,4 | 59 |
| Veljača | 0,3 | –3,6 | 4,2 | 63 |
| Ožujak | 4,6 | –0,1 | 9,3 | 59 |
| Travanj | 9,1 | 3,9 | 14,3 | 74 |
| Svibanj | 13,6 | 8,1 | 19,2 | 90 |
| Lipanj | 17,2 | 11,5 | 22,9 | 99 |
| Srpanj | 18,9 | 12,6 | 25,3 | 81 |
| Kolovoz | 18,4 | 11,9 | 24,9 | 76 |
| Rujan | 14,7 | 8,6 | 20,9 | 71 |
| Listopad | 9,5 | 4,7 | 14,4 | 79 |
| Studeni | 4,4 | 1,0 | 7,8 | 100 |
| Prosinac | 0,1 | –2,7 | 3,0 | 88 |
Priroda i ekologija
U šipraškoj dolini i na okolnim padinama, uz Vrbanju i njene pritoke, protežu se površine obradivog zemljišta, a uz visove su pojsevi pašnjaka i mješovite bjelogorične i crnogorične šume koje su obilježene hrastom, bukvom i grabom, odnosno smrčom (lokalizam: „omarika“), jelom i borom (bijelim i crnim)[neaktivna poveznica]. U ovim ekosustavima i planinskim livadama obitava krupna i sitna divljač (medvjed, divlja svinja, vuk, lisica, zec, srna, jazavac, kuna, lasica, jež i ostale vrste životinja koje se sreću u srednjebosanskim šumskim sastojinama. Pašnjake i porječja također pokrivaju životne zajednice pripadajuće vegetacijske zone.
Već uzvodno od Obodnika, sve do Tomine luke u njenom gornjem toku, sliv Vrbanje pripada salmonidnim vodama. Međutim, lipljan (lokalno: lipen), a sada i potočna pastrva postepeno iščezavaju. Lipen je potpuno nestao sedamdesetih godina XX. stoljeća, a opstanak pastrve ugrožavaju brojni prirodni i antropogeni čimbenici. To se osobito odnosi na ekstremno bujičarenje 2000-tih i neracionalno izlovljavanje te zagađivanje muljem i sekundarnim nusproizvodima eksploatacije šumskog blaga. Osiromašivanje ribljeg fonda se (s upitnim uspjehom) pokušava nadomjestiti redovnim poribljavanjem, koje pak dovodi u pitanje autohtonost lokalnih populacija, čak i u izvorišnim tokovima Vrbanje i njenih pritoka.
Povijest
A - Predvorje (13,9 x 4,09 m)
B — Glavna soba (12,38 x 8,30 m)
C — Srednja soba (12,38 x 3,95 m)
D — Apsida
a — Prozor
C — Vrata (širina 1,90 m)
D — Vrata (širina 1,20 m)
e — Zazidana vrata
b, h — Ložište
I — Konzola
k — Kostur čovjeka[5]
Arheološka istraživanja dokazuju da je na ovom lokalitetu postojalo rimsko naselje (još u VI. stoljeću; vjerojatno i prije), a sedreni stećci svjedoče o bogumilskoj naseobini (najkasnije) iz 12. stoljeća.[5][6] Stećci su bili pri ušću pritoke Crkvenice u Vrbanju (uz sāme obale rijeka).[5] Pedesetih i šezdestih godina XX. stoljeća, izrezani su i ugrađeni (moguće je – zbog vjerovanja u legendu o njihovoj "čudotvornosti")[5] u zidove okolnih kuća ili drugih objekata. Jedan od najbolje sačuvanih stećaka danas je potopljen u koritu Vrbanje, neposredno uz primarnu lokaciju.
Malo onih stanovnika današnjih Šipraga koji se sjećaju da je prvi val europizacije i intenzivnijeg razvoja stigao prilikom obimnih radova na izgradnji uskotrčne željezničke pruge ("štreke"). Primarna namjera austrijskih vlasti je bila da, uz posredovanje Zemaljske vlade u BiH, intenzivira eksploataciju šumskog blaga i ostalih prirodnih resursa. Pruga je dolazla iz Kotor-Varoša, a na području Šipraga se račvala u nekoliko pravaca. Uz Demićku je išla do pod Dunića stijena (825 m n/v), a uz Crkvenicu do Griča (823 m n/v). Od Kruševa Brda su išla dva kraka: uz Vrbanjiu i Bobovicu. Trasa uz Bobovicu, od Čudnića je vodila je do "Čekrka", pa između Palike i Pašinca do Srebrenog (prema Meokrnju), tj. do ušća potoka Krna (921 m n/v). Zatim je – nakon transporta lokomotive (pomoću "čekrka", u klancu išmeđu Šepirica i Jasena) – vodila do Riječica (1300 m n/v). Odvojak uz Vrbanju je prolazio iznad Kilavca do Tomine luke.[7]
Na trasam demontiranih pruga, kasnije su (lakše) izgrađene lokalne ceste za mnoga šipraška sela.
Tijekom II. svjetskog rata, Šiprage su bile snažno uporište i utočište više partizanskih jedinica, uključujući i 12. divizijsku bolnicu (u klisuri Dèmićke). I na području Šipraga je (na samom početku rata) bilo nekoliko lokalnih partizanskih odreda koji su se kasnije uključili u dolazeće veće postrojbe. Iako je ovo mjesto bilo i ostalo van značajnijih prometnica, više puta je bombardirano, uz napade njemačko-četničkih i samostalnih četničkih snaga (pa i „Dražinih četnika“, 1944.).
Duboka riječna klisura na obroncima Brestovače (između selâ Zlovarići i Dunići, tj. Dunića stijena [12] Arhivirana inačica izvorne stranice od 3. ožujka 2016. (Wayback Machine)) bila je teško uočljiva za njemačko zrakoplovstvo. Kasnije se ispostavilo da ni neprijateljske snage nisu imale precizne obavijesti o njenoj lokaciji. Zbog učestalih zrakoplovnih napada, predostrožnosti radi, Bolnica je (04. siječnja 1944.) premještena u okolna sela i dalje (prema Korićanima). Tada je oko 600 ranjenika i bolesnika prebačeno u sela Stopan i Loziće, a zatim u Palvuk, Čudnić i Kruševo Brdo. Nakon prolaska tzv. 6. neprijateljske ofenzive, za desetak dana (15. siječnja 1944.), vraća se ponovno u Šiprage[[8]][[9]][[10]]. Preminuli ranjenici i drugi bolesnici su kasnije, iz primarnih grobnica (u šumi), premješteni u zajedničko Partizansko groblje u Šipragama (lokalitet: Zagradine [13]).
U proteklom ratu (1992. – 1995.), srpske (para)vojne snage su ekstremno devastirale okolna bošnjačka sela (neka „do temelja“), osobito ona uzvodno uz Vrbanju do Kruševa Brda, kao i sva nesrpska (bošnjačka i hrvatska) sela nizvodno do Banje Luke[[11]] [14] Arhivirana inačica izvorne stranice od 26. prosinca 2015. (Wayback Machine)[15] Arhivirana inačica izvorne stranice od 26. prosinca 2015. (Wayback Machine)[[12]]. Lokalno stanovništvo je ubijano, a glavnina je protjerana.
Jedan od 18 zatvora-logora za nesrpsko stanovništvo općine Kotor Varoš, nalazio se u prostorijama MUP-a Šiprage.[13][14][15]
Nakon 1996., većina šipraških (bošnjačkih) sela je djelomično obnovljena, zahvaljujući Vladi i vojnicima Luksemburga, tj. Bataljonu BELUGA (skr. od: Belgium – Luxembourg – Greece – Austria; u okviru IFOR-a/SFOR-a.[16][17][18] Obnovljena je i jedina (u MZ Šiprage) džamija. U toku rata (1992. – 1995.), u centru naselja, zgrađena je prva pravoslavna crkva (na lokaciji bivše „šumarske kuće“ i bivšeg sjedišta lokalne administracije).
Poratna diskriminacija
Kao i u ostalim školama RS-a, nakon rata, lokalne škole, sve do 2019/2020 školske godine nisu Bošnjacima omogućile Ustavno pravo na nastavu na bošnjačkom jeziku.[19]
Stanovništvo
| Godina popisa | 1879. | 1885. | 1895. | 1910 | 1921. | 1931. | 1948. | 1953. | 1961. | 1971. | 1981. | 1991. | 2013. |
| Populacija | 64 (1312♦) | 277 (1575♦) | 88 (1426♦) | 159 (760♦) | 999 | 5.098* | 1.774 | 7.764* | 828 | 822 | 1.183 | 952 | 788 |
- 1931. i 1953.: Općina Šiprage.[20]
♦ Područje Šipraga
Stanovništvo
Popisi 1971. – 1991.
| Šiprage | ||||||
| Godina popisa | 1991.[21] | 1981. | 1971. | |||
| Muslimani | 745 (78,25%) | 711 (60,10%) | 422 (51,33%) | |||
| Srbi | 168 (17,64%) | 320 (27,04%) | 370 (45,01%) | |||
| Hrvati | 1 (0,10%) | 6 (0,50%) | 0 | |||
| Jugoslaveni | 32 (3,36%) | 136 (11,49%) | 21 (2,55%) | |||
| ostali i nepoznato | 6 (0,63%) | 10 (0,84%) | 9 (1,09%) | |||
| Ukupno | 952 | 1.183 | 822 | |||
Popis 2013.
| Šiprage | ||||||
| godina popisa | 2013.[1] | |||||
| Bošnjaci | 577 (83,38%) | |||||
| Srbi | 106 (15,32%) | |||||
| Hrvati | 0 | |||||
| ostali i nepoznato | 9 (1,30%) | |||||
| ukupno | 692 | |||||
Općina Šiprage 1931.*
| Religija | Pravoslavci | Rimokatolici | Ostali kršćani | Muslimani | Ukupno |
| Populacija | 3692 | 143 | 9 | 1344 | 5.188 |
- Općina Šiprage obuhvatala je okolna naselja, uključujući Imljane i Petrovo Polje,[22]
Popis 1921.
Religijska pripadnost
| Popisno područje | Muslimani | Pravoslavci | Rimokatolici | "Englezi" | Ukupno |
| Prisočka | 675 | – | 8 | – | 683 |
| Radohovo* | 270 | 42 | 1 | 3 | 316 |
| Ukupno | 945 | 42 | 9 | 3 | 999 |
- Službeni naziv popisnog područja bio je Radohovo.
Maternji jezik
| Popisno područje | Srba i Hrvata | Rusina | Ukupno |
| Prisočka | 683 | – | 683 |
| Radohovo* | 314 | 2 | 316 |
| Ukupno | 997 | 2 | 999 |
Popis 1910.
| Prisočka[24] | ||||||
| Naselje↓/Religija→ | Pravoslavci | Muslimani. | Rimo-katolici | Ukupno | ||
| Crijepovi | – | 223 | – | 223 | ||
| Kerle | – | 66 | – | 66 | ||
| Palivuk | – | 92 | – | 92 | ||
| Prisočka | – | 220 | – | 220 | ||
| Šiprage | – | 155 | 4 | 159 | ||
| Ukupno | – | 756 | 4 | 760 | ||
| Radohovo[24] | ||||||
| Naselje↓/Religija→ | Pravoslavci | Muslimani. | Rimo-katolici | Ukupno | ||
| Demići | – | 110 | – | 110 | ||
| Dunići | – | 53 | – | 53 | ||
| Gigovići | – | 33 | – | 33 | ||
| Radohovo | 1 | 146 | – | 147 | ||
| Ukupno | 1 | 342 | – | 343 | ||
Popis 1895.
| Područje Šipraga | ||||||
| Naselje↓/Religija→ | Muhamedovci | Istočno-pravoslavni hrišćani | Ukupno | |||
| Burča | – | 70 | 70 | |||
| Crepovi | 209 | – | 209 | |||
| Ćorkovići | – | 128 | 128 | |||
| Denić* | 91 | – | 91 | |||
| Dunić* | 62 | – | 62 | |||
| Gigovići | 9 | – | 9 | |||
| Kerle | 57 | – | 57 | |||
| Palivuk | 103 | – | 103 | |||
| Prisočka | 182 | – | 182 | |||
| Radohovo | 146 | – | 146 | |||
| Selačka | – | 150 | 150 | |||
| Stopani | 131 | – | 131 | |||
| Šiprage | 88 | – | 88 | |||
| Ukupno | 1.078 | 348 | 1.426 | |||
- Demići i Dunići
Popis 1885.
| Područje Šipraga[24] | ||||||
| Naselje↓/Religija→ | Pravoslavci | Muslimani | Ukupno | |||
| Čripovi* | 170 | 170 | ||||
| Demići | 103 | – | 103 | |||
| Dunići | 63 | – | 63 | |||
| Palivuk | 105 | – | 105 | |||
| Prisočka | 195 | – | 195 | |||
| Radohovo | 351 | – | 351 | |||
| Stopan | 311 | – | 311 | |||
| Šiprage+Selačka | 137 | 140 | 277 | |||
| Ukupno | 1435 | 140 | 1575 | |||
- Današnje selo Crepovi.
Popis 1879.
| Područje Šipraga[24] | ||||||
| Naselje↓/Religija→ | Muhamedanci | Grko-iztočnjaci | Ukupno | |||
| Burča | – | 70 | 70 | |||
| Cripova* | 151 | – | 151 | |||
| Ćorković | – | 108 | 108 | |||
| Denić | 91 | – | 91 | |||
| Dunić | 62 | – | 62 | |||
| Kerle | 63 | – | 63 | |||
| Palivuk | 103 | – | 103 | |||
| Prisočka | 182 | – | 182 | |||
| Radohovo | 146 | – | 146 | |||
| Selačka | – | 150 | 150 | |||
| Stopan | 122 | – | 122 | |||
| Šiprage | 64 | – | 64 | |||
| Ukupno | 984 | 328 | 1.312 | |||
- Današnje selo Crepovi.
Stanovništvo po općinama bivšeg Sreza Kotor Varoš, 1953.
| Popisno područje | Ukupno | Srbi | Hrvati | Slovenci | Makedonci | Crnogorci | Jugoslaveni neopredijeljeni |
Česi | Poljaci | Rusini – Ukrajinci |
Ostali Slaveni | Ostali nesloveni |
| SREZ KOTOR VAROŠ | 37898 | 25008 | 6485 | 4 | 4 | 10 | 6375 | 2 | – | 2 | – | 8 |
| Kotor Varoš | 4715 | 805 | 2640 | 2 | 3 | 6 | 1253 | 1 | – | 1 | – | 4 |
| Maslovare | 4574 | 3966 | 8 | – | – | – | 600 | – | – | – | – | – |
| Previle | 4576 | 3537 | 696 | – | – | – | 342 | – | – | – | – | 1 |
| Skender Vakuf | 7100 | 6566 | 16 | – | – | – | 518 | – | – | – | – | – |
| Šiprage | 7746 | 6036 | 24 | 1 | 1 | – | 1682 | – | – | – | – | 2 |
| Vrbanjci | 4919 | 1678 | 1728 | 1 | – | 4 | 1505 | 1 | – | 1 | – | 1 |
| Zabrđe | 4268 | 2420 | 1373 | – | – | – | 475 | – | – | – | – | – |
Poznate osobe
Utemeljitelji današnjeg naselja
Naselje Šiprage utemeljila je porodica Šipraga, koja je tu doselila prije nekoliko stoljeća, negdje iz Pougarja. Najpoznatiji među njims bili su Omer Šipraga, stariji i Omer Šipraga, mlađi.
Omer Šipraga, mlađi (Šiprage, 7. siječnja 1926. – Šiprage, 7. travnja 2012.) bio je prvoborac, uz brata Mustafu, jedan od prvih lokalnih ustanika u Drugom svjetskom ratu. Mustafa je poginuo u borbama za Kotor-Varoš, 1943. godine (dobitnik Spomenice 1941.).[29]
Omer mlađi, u zavičaju poznat kao Poglavica, rođen je u begovskoj porodici Muje Šiprage, direktnog potomka jednog od osnivača lokalnog naselja, danas Mjesne zajednice Šiprage. Odgajan u slobodarskoj sredini, već u mladosti se zalagao za pružanje otpora nasilju žandarmerije u Kraljevini Jugoslavije. Odmah nakon formiranja prve lokalne partizanske postrojbe pod nazivom Četa sa Djevojačke ravni, poznata i kao Imljanska četa i Šipraška četa,[29] iako maloljetnik, uključuje se u njene redove i ispoljava zapaženu hrabrost. To ga preporučuje za ideološko usmjeravanje i uključivanje u SKOJ. Najprije je pohađao tečaj za mlade pristupnike, da bi, 1942., bio izabran za tajnika organizacije SKOJ-a za Općinu Šiprage.
»“Takav rad je uticao i na masovan odziv omladine za stupanje u redove proleterskih brigada i . novoosnovanu partizansku četu. Tada je obnovljen rad aktiva SKOJ-a i odbora NOSOBiH-a. Prošireni su i omasovljeni aktivi SKOJ-a. U Šipragama je sekretar bio Omer Šipraga, u Skender-Vakufu Jovanka Crnomarković, a u Maslovarama Nevenka Petrić. U oslobođenom Kotor-Varošu osnovan je aktiv SKOJ-a u kome je sekretar bio Advan Hozić, a članovi Arfan Hozić, Mustafa Karaselimović, Teuf ik Korić-Tufko, Drago Luburić i Vlasta Tvrz“[29]«Također nije poznato da li su preci drugog ogranka porodice Šipraga, nasilno ili svojevoljno, doselili u vitovljansko selo Delići. Zna se, međutim da su, nakon Rata u Bosni i Hercegovini, preselili u novo naselje Vitovlja.
Izvori
- ↑ a b 2.2. Stanovništvo prema etničkoj/nacionalnoj pripadnosti i spolu, po naseljenim mjestima, popis.gov.ba, preuzeto 7. studenoga 2020.
- ↑ Karta Bih [1] Karta BiH (pristupljeno 18. lipnja 2017.)
- ↑ [2] Maplandia: Karta BiH (pristupljeno 18. lipnja 2017.)
- ↑ [3] (Pristupljeno 18. lipnja 2017.)
- ↑ a b c d Radimsky V. (1892): Ostanci rimskih naseobina u Šipragi i Podbrgju, za tim starobosanski stećci u Šipragi i uz Vrbanju u Bosni. Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu, Godina IV, Knjiga I: 75-80.
- ↑ Richter E. (1905): II. Historička i politička geografija. Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu, Godina XVI, Knjiga 1: 275-321.
- ↑ Vojnogeografski institut, Izd. (1955): Travnik (List karte 1:100.000, Izohipse na 20 m). Vojnogeografski institut, Beograd.
- ↑ Petrić N., Ur. (1985): Opštine Kotor-Varoš i Skender-Vakuf u NOB-u 1941-1945. Radnički univerzitet "Đuro Pucar Stari", Kotor Varoš.
- ↑ Đondović R., Ur. (1989): Sanitetska služba u narodnooslobodilačkom ratu Jugoslavije 1941-1945, Knj. 2: Nastanak i razvoj sanitetske službe u oružanim snagama narodnooslobodilačkog pokreta u Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Hrvatskoj i Makedoniji; Biblioteka Ratna prošlost naroda i narodnosti Jugoslavije, knj. 361. Monografija Jedinica NOV i PO Jugoslavije, Knj. 150). Vojnoizdavački i novinski centar, Sanitetska uprava SSNO, Beograd.
- ↑ Samardžija S. (1983): Četrnaesta srednjobosanska NOU brigada. Skupština opštine Prnjavor, Banja Luka.
- ↑ Gutman R. (1993): A witness to genocide: The 1993 Pulitzer Prize-Winning Dispatches on the "Ethnic Cleansing" of Bosnia. Macmillan Publishing Company, Inc., New York, ISBN 9780020329954.
- ↑ Fena, Agencija (2013): Obilježavanje 21. godišnjice stradanja Bošnjaka u Kotor-Varoši – Još se traži 277 osoba. Avaz, 03. 11. 2013.
- ↑ Sens Agency [4] pristupljeno 15 srpnja 2019
- ↑ Sense Agency [5] Arhivirana inačica izvorne stranice od 12. kolovoza 2017. (Wayback Machine) pristupljeno 15 srpnja 2019.
- ↑ Sense Agency [6] Arhivirana inačica izvorne stranice od 15. srpnja 2019. (Wayback Machine) pristupljeno 15 srpnja 2019
- ↑ EIRINEYTIKES_DRASTIRIOTITES,Bosnia Herzegovina IFOR SFOR
- ↑ Nato international SFOR organisation mission [7] pristupljeno 15. srpnja 2019
- ↑ Dodccrp.organization research bosnia [8] pristupljeno 15 srpnja 2019.
- ↑ Obrazovanje: Nastavak diskriminacije. Inačica izvorne stranice arhivirana 13. ožujka 2021. Pristupljeno 4. rujna 2019.
- ↑ Objava publikacija Vlade RS [9] pristupljeno 15 srpnja 2019.
- ↑ Nacionalni sastav stanovništva - Rezultati za republiku po opštinama i naseljenim mjestima 1991., Državni zavod za statistiku Republike Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1993.
- ↑ Objavljene publikacije o popisu RS, 1953 [10] pristrupljeno 15 srpnja 2019.
- ↑ a b Opšta državna statistika Kraljevine Jugoslavije, ur. 1932. Definitivni rezultati popisa stanovništva od 31 januara 1921. godine. Državna štamparija. Sarajevo.
- ↑ a b c d Statistički odsjek Zemaljske vlade, ur. 1912. Rezultati popisa žiteljstva u Bosni i Hercegovini od 27. septembra 1910. Sarajevo
- ↑ Statistički odjel Zemaljske vlade za BiH, ur. 1896. Popis žiteljstva u Bosni i Hercegovini od 22 aprila 1895. Zemaljska vlada za Bosnu i Hercegovinu. Sarajevo.
- ↑ Statistički odjel Zemaljske vlade, ur. 1886. Glavni rezultati popisa žiteljstva u Bosni i Hercegovini od 22. aprila 1885. Zemaljska vlada Bosne i Hercegovine. Sarajevo.
- ↑ Štatistički zavod Zemaljske vlade BiH, ur. 1880. Štatistika miesta i pučanstva Bosne i Hercegovine – Službeno izdanje. Zemaljska vlada Bosne i Hercegovine. Sarajevo.
- ↑ Objavljene publikacije RS [11] pristupljeno 15. srpnja 2019.
- ↑ a b c Opštine Kotor-Varoš i Skender-Vakuf u NOB-u 1941-1945. Radnički univerzitet "Đuro Pucar Stari". Kotor Varoš. 1985
| |||||