Turcizam

Turcizam je usvojenica u hrvatskom jeziku preuzete iz turskog jezika, koji je utjecao na sve jezike prostora na kojem se rasprostiralo Osmansko Carstvo u srednjem i novom vijeku.

Najčešći su u štokavskom narječju, a rijetki u drugim narječjima. Mnogi su turcizmi prihvaćeni u standardnom jeziku, neki su rasprostranjeni samo regionalno i dijalektalno, a neki su potisnuti iz upotrebe.

Turcizam ne implicira isključivo riječi izvornog turskog ili turkijskog podrijetla jer većina njih su usvojenice i u samom turskom jeziku, pretežito iz perzijskog, grčkog i arapskog jezika.

Neki primjeri za turcizme ušle u standardni jezik:

Neki turcizmi koji nisu ušli u standardni jezik ili se osjećaju kao strane riječi:

Budući da turski sadrži glasove kojih u hrvatskom nema, pri posuđivanju je došlo do nekih glasovnih promjena, koje se uglavnom svode na prilagođavanje turskih glasova ö, ü, ı kojih nema u hrvatskom. Neke riječi su dobile nastavke da bi odgovarale hrvatskim imenicama ženskog roda (npr. čarapa, kula, kutija, rakija).

• Dalibor Buljan Klapirić: Turcizmi u govoru i narodnim pjesmama Imotske krajine (2001.)
• Milan Nosić: Rječnik posuđenica iz turskog jezika, (Maveda, Rijeka, 2005.), ISBN 953-7029-01-8

• Dalibor Brozović: "Odoše Turci, ostaše turcizmi  Arhivirana inačica izvorne stranice od 31. svibnja 2008. (Wayback Machine)", Vijenac, Broj 173, 19. listopada 2000.
• Hrvatski jezični portal