Predrag Matvejević: razlika između inačica

Predrag Matvejević (Mostar, BiH, 7. listopada 1932.), bosanski i hrvatski pisac, državljanin Italije, član Akademije nauka i umjetnosti BiH od 2002..

Matvejević je rođen u Mostaru 1932. od oca Rusa, suca u Mostaru nakon 1945., i majke Hrvatice iz BiH.^[1] Nakon školovanja u rodnom Mostaru započinje studij romanistike u Sarajevu koji završava u Zagrebu. Godine 1967. doktorira na sveučilištu Sorbonni u Parizu disertacijom o angažiranu i prigodnom pjesništvu.

Do 1991. godine predavao je francusku književnost na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Za vrijeme jugo-srpske invazije na Hrvatsku, napušta Zagreb te od 1991. do 1994. predaje slavenske književnosti na Trećemu pariškom sveučilištu (Nouvelle Sorbonne), a od 1994. do 2007. srpsku i hrvatsku književnost i jezik na Rimskom sveučilištu La Sapienza.

Matvejević je primio počasni doktorat u Francuskoj (Perpignan) i dva u Italiji (Genova, Trst), a dodijeljen mu je 2002. godine i počasni doktorat na Univerzitetu „Džemal Bijedić“ u njegovu rodnu Mostaru.

Matvejević je najprevođeniji hrvatski autor u svijetu. Njegov "Mediteranski brevijar" preveden je na dvadesetak jezika (samo u Italiji prodan je u više od 300.000 primjeraka), a „Druga Venecija“ na desetak. Matvejevićevu publicističku knjigu "Jugoslavenstvo danas" objavio je beogradski BIGZ 1984. kao džepno izdanje u 30.000 primjeraka.

Počasni je potpredsjednik Međunarodnoga PEN kluba u Londonu. Predsjednik je Znanstvenoga vijeća Mediteranskoga laboratorija u Napulju. Bio je savjetnik za politiku spram Sredozemlja Europskog povjerenstva i član Vijeća političke stranke SRP u Zagrebu.

Matvejević je 1989. godine, zajedno s Pupovcem i Puhovskim, bio među osnivačima Udruženja za jugoslavensku demokratsku inicijativu (UJDI), prve neovisne političke asocijacije u tadašnjoj Jugoslaviji, koja je prethodila osnutku nacionalnih stranaka (HSLS, HDZ. Član je Savjeta lijevog časopisa Novi Plamen.^[2]

Na parlamentarnim izborima u Hrvatskoj 1992. godine bio je službeni kandidat za zastupnika u Hrvatskom saboru na stranačkoj listi projugoslavenske Socijalno-demokratske unije.

U Zagrebu je 2. veljače 2005. na Općinskom sudu osuđen na uvjetnu kaznu zatvora od pet mjeseci zbog kaznenoga djela difamacije i klevete, jer je u novinskom članku „Naši talibani“, objavljenome u Jutarnjem listu, oklevetao i uvrijedio hrvatskoga književnika i pjesnika Milu Pešordu. Matvejević se odbio žaliti, nastavljajući s kampanjom protiv presude, koja je izazvala prosvjede više istaknutih pisaca u Europi. Velik je odjek dobio u javnosti kritički esej uvredljivoga naslova Zdravka Tomca "Predrag Matvejević brani i zastupa velikosrpska i četnička stajališta", objavljen u zagrebačkom desničarskom tjedniku "Fokus" 25.04. 2008.

Nositelj je odlikovanja koje su mu dodijeli predsjednici Republike u Francuskoj (Legija časti), Hrvatskoj (Red Danice hrvatske), Sloveniji i Italiji. Dobitnik je više književnih nagrada u raznim zemljama.^{[nedostaje izvor]}

• "Sartre" (esej, Zagreb, 1965.)
• "Razgovori s Krležom" (Zagreb, 1969., 1971., 1974., 1978., 1982., Beograd, 1987, Zagreb, 2001.)
• "Prema novom kulturnom stvaralaštvu" (Zagreb, 1975., 1977.)
• "Književnost i njezina društvena funkcija" (Novi Sad, 1977.)
• "Te vjetrenjače" (Zagreb, 1977., 1978.)
• "Jugoslavenstvo danas" (Zagreb, 1982., Beograd, 1984.)
• "Otvorena pisma" (Beograd, 1985., 1986.)
• "Mediteranski brevijar" (Zagreb, 1987., 1990., 1991, (2002.; Milano 1991., Pariz 1992., Barcelona, 1992., Prag, 1992., Zürich, 1993., Amsterdam, 1994., Lisabon, 1995., Sarajevo, 1998., Atena, 1998., Los Angeles, 1999., Istanbul, 1999., Casablanca, 2000., Tel Aviv, 2001., Podgorica, 2002., Ljubljana, 2002., Cluj-Napoca, 2002., Helsinki, 2002., Skopje, 2002., Sejny-Warszawa, 2003., Tirana, 2003., Tokyo, 2003., Budimpešta, 2006., Kairo, 2007.)
• "Istočni epistolar" (hrvatskom nakladniku knjige pomogla je Fondacija Soros, Zagreb, 1994; Pariz, 1993., Rim, 1998.)
• "Gospodari rata i mira" (s V. Stevanovićem i Z. Dizdarevićem, Split, 2000., 2001.)
• "Druga Venecija" (Zagreb, 2002; Split, 2005; Warszawa, 2002, Milano, 2003, Pariz, 2004.)

• Pour une poétique de l'événement (préface de J.-M. Palmier, Pariz, 1979, Bukurešt, 1980, Skopje, 1983.)
• De la dissidence (Lausanne, 1996.)
• Le monde «ex» - Confessions (postface de Robet Bréchon, Pariz 1996, Milano, 1996, Zürich, 1996.)
• La Méditerranée et l'Europe - Leçons au College de France (Pariz, 1998, Milano, 1998.)
• Les Seigneurs de la guerre (sous la direction de P. Matvejevitch, Pariz, 1999, Milano, 1999, Prag, 2003.)
• L'Ile-Méditerranée (Pariz, 2000.)

• Sarajevo (Milano 1995);
• Ex-Jugoslavia : diario di una guerra (Napulj, 1995.)
• Tra asilo ed esilio (intervista a cura di Danilo De Marco, Montereale, 1997.)
• Golfo di Venezia (Venezia 1997);
• Isolario Mediterraneo (Milano 2000);
• Sul Danubio (Rim, 2001.)
• Compendio d'irriverenza (a cura di Sergej Roić, Lugano, 2001.)
• Lo specchio del Mare mediterraneo (Lecce 2002);
• Un'Europa maledetta (Milano, 2005.)