Vidi kôd stranice Che Guevara

Nemate dopuštenje za uređivanje ove stranice iz navedenog razloga:
Your IP address is in a range that has been blocked on all Wikimedia Foundation wikis.
The block was made by ‪EPIC‬. The reason given is Open proxy/Webhost: See the help page if you are affected.
Start of block: 09:48, 2. srpnja 2024.
Expiry of block: 09:48, 2. srpnja 2025.
Your current IP address is 206.189.44.186. The blocked range is 206.189.32.0/20.
Please include all above details in any queries you make. If you believe you were blocked by mistake, you can find additional information and instructions in the No open proxies global policy.
Otherwise, to discuss the block please post a request for review on Meta-Wiki. You could also send an email to the stewards VRT queue at stewards@wikimedia.org including all above details.
Možete pogledati i kopirati izvorni sadržaj ove stranice.
[[Datoteka:GuerrilleroHeroico.jpg|mini|220px|[[Guerrillero heroico]]: Guevara na pogrebu poginulih u eksploziji broda ''La Coubre'' 1960. godine]]
'''Ernesto "Che" Guevara''' ([[Rosario (Argentina)|Rosario]], [[Argentina]], [[14. lipnja]] [[1928.]] - [[La Higuera]], [[Bolivija]], [[9. listopada]] [[1967.]]), bio je [[Argentina|argentinsko]]-[[kuba]]nski [[Marksizam|marksistički]] revolucionar i političar.

Guevara je rođen u argentinskoj građanskoj obitelji, [[Španjolska|španjolskih]], [[Baskija|baskijskih]] i [[Irska|irskih]] potomaka.{{fusg|1}} Prezime Guevara je [[Baskijska prezimena|baskijsko]] (po suvremenom pravopisu ''Gebara'') i potječe iz [[Álava|Alave]], [[Baskija|Baskije]] (vidi: [[Dvorac Gebara]]). Završivši studij [[medicina|medicine]] putovao je [[Južna Amerika|Južnom Amerikom]] pri čemu se uvjerio u bijedu radnika i Indijanaca kriveći za to [[SAD|sjevernoameričke]] kapitaliste i autoritarne režime koje su oni podupirali. Okrenuvši se žestokom [[Imperijalizam|antiimperijalizmu]] i [[Marksizam|marksizmu]], pridružio se [[Pokret 26. srpnja|Pokretu 26. srpnja]] koji je pod vodstvom [[Fidel Castro|Fidela Castra]] namjeravao izvršiti [[Revolucija|revoluciju]] na [[Kuba|Kubi]]. Godine [[1956.]] se s ostalima iskrcao na otok i sljedeće dvije godine - s najvišim činom, ''comandante'' - proveo u [[Gerila|gerilskom]] ratovanju. Nakon pobjede revolucionara [[1959.]] godine obavljao je državničke funkcije vezane uz [[Ekonomija|gospodarstvo]] i bio jedan od najutjecajnijih i najpoznatijih ljudi na Kubi. Istodobno se bavio teorijom gerilskog ratovanja te planirao širenje [[Komunizam|komunističke]] revolucije na ostatak Južne Amerike i zemalja trećeg svijeta.

Godine [[1965.]] napustio je Kubu i pošao u [[DR Kongo]] odakle je planirao pokrenuti [[Afrika|afričku]] revoluciju. Nakon potpunog neuspjeha operacije, isto je pokušao i u [[Bolivija|Boliviji]] no također neuspješno: uhvaćen je i odmah pogubljen. Njegova smrt izazvala je burne reakcije u svijetu:  za vrijeme studentskih pokreta šezdesetih smatran je uzornim revolucionarom, a na Kubi i danas ima status nacionalnog junaka kao i među raznim drugim latinoameričkim ljevičarskim pokretima.

== Životopis ==
Ernesto ''Che'' Guevara potječe iz argentinske građanske obitelji. Otac, Ernesto Guevara Lynch, bio je iz obitelji plemićkih predaka, od čijeg je nekada velikog bogatstva ostalo samo umjereno nasljedstvo; studirao je arhitekturu i strojarstvo, ali nije diplomirao nego se posvetio poduzetništvu. Majka, Celia de la Serna, bila je iz vrlo ugledne obitelji s poviješću u visokoj politici, a zbog samovoljne odluke da se uda za Guevaru dobila je samo dio povelikog obiteljskog nasljedstva; bila je obrazovana u katoličkoj školi, ali je opisivana kao vrlo slobodoumna osoba.  

Ernesto, prvi od petero djece, rođen je 14. lipnja 1928. godine u gradu Rosario (roditelji su mu inače živjeli u [[Buenos Aires]]u). Već u dobi od dvije godine dobio je prvi napadaj kronične [[Astma|astme]] koja će ga pratiti kroz cijeli život. Zbog njegovog teškog zdravstvenog stanja obitelj je bila prisiljena preseliti u područje [[Cordoba (Argentina)|Cordobe]] koje je imalo odgovarajuću suhu klimu i toplice za plućne bolesnike. Sinova bolest zahtijevala je stalnu brigu roditelja i povelika novčana sredstva. Obitelj je preživljavala od malog prihoda s očeve farme čaja i majčinog nasljedstva;  iako su često bili u financijskim problemima održavali su životni stil više klase. Zbog životnih teškoća, temperamenta i navodnih Ernestovih izvanbračnih veza, par se često svađao. Atmosfera u domu opisivana je kao ''libertinska'' i ''boemska'', a često su imali i brojne goste.

[[Datoteka:Che Guevara - ca. 1945.jpg|lijevo|mini|Ernesto kao tinejdžer]]
Zbog bolesti Ernesto je krenuo u školu tek s devet godina, preskočivši prva dva razreda; prije toga ga je majka obrazovala kod kuće i s njom je postao vrlo blizak. U razdobljima napadaja, provodio je vrijeme čitajući, uglavnom pustolovne romane, ali kad bi mu se stanje poboljšalo bavio se i raznim natjecateljskim [[sport]]ovima i igrao se s ostalom djecom. Bio je društven i razmetljiv te se isticao među vršnjacima; često je provocirao i radio vragolije zbog kojih su ga odrasli smatrali neodgojenim i bezobraznim. Profesori su ga opisivali kao bistrog, ali osrednjeg učenika. Iako mu je otac bio politički aktivan i pomagao republikancima za vrijeme [[Španjolski građanski rat|Španjolskog građanskog rata]] i [[Francuski pokret otpora|Francuskom pokretu otpora]] za vrijeme Drugog svjetskog rata, Ernesto kao srednjoškolac nije bio posebno zainteresiran za [[Politika|politiku]]. Umjesto toga, igrao je [[ragbi]] i družio se s vršnjacima; bio je popularan među djevojkama, a smatrali su ga šaljivčinom i ekscentrikom, posebno zbog njegovog neurednog stila odijevanja. U srednjoj školi je bio dobar, ali je dobio nekoliko opomena zbog ponašanja; puno je čitao, posebno se interesirao za [[Filozofija|filozofiju]] i društvene teme.

Godine [[1947.]] upisao je studij [[Medicina|medicine]]. Roditelji su mu se tada rastavili i zapali u financijske poteškoće pa je usput radio honorarne poslove, nekoliko mjeseci i kao mornar; također je sudjelovao je i na neplaćenom istraživačkom radu o [[alergija]]ma koje su ga jako zanimale. I dalje je puno čitao, detaljnije se upoznao s djelima [[Sigmund Freud|Freuda]] i [[Karl Marx|Marxa]], ali politički je i dalje ostao neaktivan, čak i u naelektriziranoj atmosferi za [[Juan Peron|Peronove]] vlasti. Volio je putovati i često bi odlazio na putovanja biciklom izvan Buenos Airesa, a jednom je motociklom nekoliko tjedana sam putovao po sjeveru Argentine. Godine [[1951.]] je s nedovršenim fakultetom stekao certifikat medicinskog tehničara i s prijateljem Albertom Granadom se uputio na višemjesečno putovanje motorom po [[Južna Amerika|Južnoj Americi]]. Budući da su i sami bili bez novca, često su boravili u društvu siromašnih radnika i [[Indijanci|Indijanaca]] čija je potlačenost Ernesta uznemirivala;  za probleme siromaštva je krivio [[SAD|anglosaksonske]] [[Imperijalizam|imperijaliste]] koji su južnoameričkim narodima nametali nepovoljne gospodarske ugovore.  

Godine [[1952.]] je položio ostatak ispita i stekao doktorsku titulu. Unatoč nezadovoljstvu roditelja koji su očekivali da se zaposli, opet se odlučio na putovanje kroz Južnu Ameriku; zanimao se za [[Arheologija|arheologiju]] i stare indijanske gradove. Iako je na putu lako stjecao prijatelje koji bi mu pomagali, često bi ostajao bez novca i živio u potpunoj bijedi, a astma mu je zadavala dodatne probleme. Stvari koje je vidio na putovanju dodatno su potpirivale njegovu mržnju prema SAD i [[United Fruit Company]] koji su se radi svojih gospodarskih interesa uplitali u politiku latinoameričkih zemalja, uglavnom potpomažući neomiljene autoritarne režime. Za vrijeme boravka u [[Gvatemala|Gvatemali]] svjedočio je tamošnjoj revoluciji koja ga navela da se prikloni [[Komunizam|komunistima]]; u pismu tetki 10. prosinca 1953. godine napisao je: 
:''Tijekom puta imao sam priliku prolaziti kroz dominione kompanije United Fruit, što me još jednom uvjerilo u to koliko su zapravo užasne te [[Kapitalizam|kapitalističke]] hobotnice. Zakleo sam se pred slikom staroga i oplakivanoga druga [[Staljin]]a da neću počivati sve dok ne budem svjedočio uništenju tih kapitalističkih hobotnica. U Gvatemali ću se usavršiti te postići ono što mi je potrebno da bih postao autentični [[Revolucija|revolucionar]].''<ref>Jon Lee Anderson, Che Guevara – jedan revolucionarni život, Zagreb, v.b.z., 2005., str. 147.</ref>

[[Datoteka:Hilda_Gadea_y_Che_Guevara_-_Luna_de_miel_-_Yucat%C3%A1n_1955.jpg|mini|195px|Guevara sa suprugom Hildom 1955. godine]]
Ispočetka se nije uključio u komunistički pokret nego je pokušavao pronaći posao u zdravstvu i usput proučavao [[Marksizam|marksističku]] literaturu; sam je počeo pisati knjigu ''Uloga liječnika u Latinskoj Americi'' u kojoj se bavio problemima zdravstva. Tada je stekao i nadimak ''Che'' koji su mu dali [[kuba]]nski prijatelji jer je često koristio uzvik ''che'' koji na jeziku južnoameričkih Indijanaca znači ''hej ti!''. Nakon (od SAD-a potpomognute) invazije i preuzimanja vlasti antikomunističkih snaga Castilla Armasa, Che je bio prisiljen napustiti Gvatemalu (odbio je besplatan povratak u Argentinu i otišao u [[Meksiko]] gdje su boravili brojni drugi revolucionari). Iako nije bio značajno upleten u zbivanja u Gvatemali [[CIA]] je već tada otvorila dosje o njemu. Sklonio se u [[Mexico City]], odakle je planirao otići na putovanje SAD-om ili Europom prije nego što se uključi u južnoameričku revolucionarnu borbu. Međutim, planovi su mu se promijenili kada je upoznao grupu kubanskih revolucionara te se sprijateljio s [[Raul Castro|Raulom Castrom]]. Raul je bio marksist dok je njegov brat [[Fidel Castro]], vođa [[Pokret 26. srpnja|Pokreta 26. srpnja]], bio prvenstveno nacionalist, žestoki protivnik američkog imperijalizma. Guevara im se odlučio pridružiti; intenzivno je proučavao marksističku literaturu i političku ekonomiju te prošao vojnu obuku tijekom koje je pohvaljen zbog sposobnosti (kada su ih meksičke vlasti uhitile, jedno vrijeme je proveo i u zatvoru). Istodobno, njegova djevojka, [[Peru]]anka Hilda Gadea, ostala je trudna pa su se vjenčali; u veljači 1956. godine rodila mu je kći Hildu Beatriz.  

U studenom [[1956.]] godine Che je zajedno s osamdesetak revolucionara prebačen na Kubu gdje su namjeravali srušiti režim [[Fulgencio Batista|Fulgencia Batiste]]. Iskrcavanje je prošlo jako loše: pristali su na krivom mjestu i dočekala ih je vojska. Puno revolucionara je izginulo, a Guevara je ranjen u vrat i jedva uspio pobjeći. Zajedno s jedanaestoricom drugova se sklonio u planine [[Sierra Maestra]] gdje su se regrupirali i započeli gerilski rat. Castro mu je dodijelio čin ''comandante'' (najviši u revolucionarnoj vojsci) te je zapovijedao vlastitom kolonom. Vojnici ga pamte kao vrlo strogog i nemilosrdnog; zahtijevao je potpunu disciplinu i oštro kažnjavao prijestupe, naredio je brojna strijeljanja dezertera i neprijateljskih doušnika. Budući da je i sam živio asketski i bio predan radu, suradnici su ga cijenili i postupno je stekao legendaran status. U gradskoj mreži Pokreta 26. srpnja (gdje su mnogi članovi bili [[antikomunisti]]) neke su zabrinjavala njegova radikalna marksistička stajališta; Fidel, koji je i sam počeo skretati prema ljevici, držao ga je za jednog od najbližih suradnika.  

[[Datoteka:Che_SClara.jpg|mini|lijevo|200px|Guevara u Santa Clari]]
Najznačajnija Cheova akcija bio je napad na grad Santa Clara u prosincu [[1958.]] godine. Nakon pobjede u borbi, dana [[1. siječnja]] [[1959.]] godine, Batista je pobjegao u [[Dominikanska Republika|Dominikansku Republiku]], a [[Fidel Castro]] postao je ''de facto'' vođa Kube. Guevara je brzo proglašen ''kubanskim državljaninom po rođenju'' zbog uloge u revoluciji, no zbog reputacije komunista Fidel mu još nije dao politički položaj nego ga je privremeno postavio na mjesto vojnog zapovjednika za zadaćom organiziranja suđenja Batistinim pristašama koji su im se zamjerili za vrijeme režima ili su bili protivnici revolucije. Presude su, međutim, bile uglavnom unaprijed određene i mnogi ljudi su strijeljani, no Cheova reputacija koju je stekao među Kubancima za vrijeme rata nije bila narušena. Istodobno je pokrenuo razvod sa suprugom Hildom (koja je preselila na Kubu i tu se zaposlila) da bi se vjenčao s Aleidom March s kojom se upustio u vezu još za vrijeme gerile i koja će mu kasnije roditi četvero djece.

Kako je Fidel konsolidirao vlast i povezao se s kubanskim komunistima i [[SSSR|Sovjetskim Savezom]], Che je dobio utjecajno mjesto u ''Nacionalnom institutu za agrarnu reformu'' i mjesto predsjednika Nacionalne banke, a kasnije i ministra industrije (prethodno je intenzivno proučavao [[Ekonomija|ekonomiju]] i višu [[Matematika|matematiku]]). Postao je jedan od najutjecajnijih ljudi u državi, no živio je vrlo skromno, odbio je četverostruko veću plaću i primao samo onu vojnog zapovjednika, a supruzi je zabranjivao bilo kakav luksuz kojim bi ga se moglo optužiti za zlouporabu položaja. Smatrao je da je za postizanje novog, komunističkog društva potrebno prvenstveno osobno žrtvovanje i poticanje [[moral]]nih vrijednosti prije materijalnih. Guevaru su mnogi smatrali primjerom tog ''novog čovjeka''; [[Jean-Paul Sartre]], koji ga je upoznao za vrijeme boravka na Kubi, komentirao je da "nije samo intelektualac nego i najpotpunije ljudsko biće našeg doba."<ref>Jon Lee Anderson, ''Che Guevara – jedan revolucionarni život'', Zagreb, v.b.z., 2005., str. 527.</ref> U uredu bi radio danonoćno, a vikendima bi redovito sudjelovao u tjelesnom radu smatrajući da radnicima tako daje pozitivan primjer. Zbog njegovog moraliziranja u narodu je nastala fraza ''pazi ide Che!'' kojom bi se Kubanci u šali međusobno opominjali. No, ipak uživao je veliku popularnost, a suradnici, posebno oni iz doba gerile, bili su mu slijepo odani te su ga kasnije pratili na ekspedicijama u Kongo i Boliviju.  

Za vrijeme od Amerikanaca potpomognute invazije kubanskih kontrarevolucionara u Zaljevu svinja, godine [[1961.]] Guevara po Castrovoj naredbi nije izravno sudjelovao u borbi iako je površinski ranjen u lice kada mu je vlastiti pištolj greškom opalio. Uskoro je bio jedan od glavnih zagovornika postavljanja sovjetskih nuklearnih projektila na Kubu [[1962.]] godine što je dovelo do ruba [[Nuklearni rat|nuklearnog rata]]. Guevara je kasnije ustvrdio da bi rakete bile ispaljene da su bile pod kubanskom kontrolom<ref>Jon Lee Anderson, ''Che Guevara – jedan revolucionarni život'', Zagreb, v.b.z., 2005., str. 608. </ref> (još kasnije će pisati kako bi nužni treći svjetski rat protiv kapitalističkog Zapada trebao dovesti čovječanstvo do socijalističkog društva). Bio je zagovornik širenja revolucije po kubanskom modelu gerilskog rata i osobno se angažirao oko pomoći južnoameričkim komunistima i poticanju gerilskih ratova; protivio se sovjetskom pristupu mirnog suživota s kapitalističkim Zapadom. Nakon posjeta Sovjetskom Savezu, razočarao se i tamošnjim načinom života za koji je smatrao da ne odgovara pravim socijalističkim vrijednostima; kasnije, u Africi, počeo je pisati knjigu u kojoj kritizira rusku ekonomiju od Lenjina nadalje, te prognozira da su Rusija i Istočni blok s postojećom politikom osuđeni na povratak u kapitalizam.<ref>Jon Lee Anderson, ''Che Guevara – jedan revolucionarni život'', Zagreb, v.b.z., 2005., str. 783.</ref> U kinesko-sovjetskom sukobu je privatno simpatizirao [[Mao Ce Tung]]a.<ref>Jon Lee Anderson, ''Che Guevara – jedan revolucionarni život'', Zagreb, v.b.z., 2005., str. 663.</ref>

Godine [[1965.]] Che je dao ostavku na sve položaje koje je držao na Kubi, odrekao se državljanstva; obitelji i bliskim prijateljima ostavio je oproštajne poruke, te na neko vrijeme nestao iz javnog života. Kružile su priče da se razišao s Castrom, no zapravo je s njegovom potporom, zajedno s nekoliko Kubanaca, u tajnosti otišao u [[DR Kongo]] kako bi pokušao poduprijeti lokalne pobunjenike u revoluciji i širenju ustanka na cijeli kontinent (isto je planirao i s Južnom Amerikom). Ekspedicija je bila potpuni promašaj: kongoanski pobunjenici su bili nedisciplinirani i bez stvarne želje za borbom; Kubanci su se brzo počeli žaliti na njih te i sami izgubili motivaciju. Nakon vojne akcije bili su prisiljeni pobjeći iz zemlje. Che se nije želio vratiti na Kubu gdje se sa svima oprostio, nego je neko vrijeme boravio u [[Tanzanija|Tanzaniji]] i [[Prag]]u radeći na svojim dvama nedovršenim knjigama, priručnicima iz filozofije i ekonomije. Bio je u kontaktu samo s nekoliko agenata, a nakratko ga je posjetila supruga Aleida. Na kraju se u potpunoj tajnosti vratio u [[Havana|Havanu]] odakle se brzo s nekolicinom boraca uputio u [[Bolivija|Boliviju]] da bi tamo podigli novi gerilski ustanak. Vjerovao je da će se odatle revolucija lako proširiti po ostatku kontinenta (sam je planirao kasnije predvoditi [[Argentina|argentinski]] pokret). No, zbog nedostatka potpore bolivijskih komunista i seljaka na koje je računao te efikasnosti državne vojske koja se uz američku potporu obučavala za borbu protiv komunizma, i ovaj pokušaj je završio potpunim neuspjehom. Ubrzo su Guevara i nekolicina preživjelih bili prisiljeni na bježanje od vojske pri čemu su gladovali, a njemu su nedostajali potrebni lijekovi za [[Astma|astmu]].  

Dana 8. listopada vojska ih je okružila. U borbi je Guevara ostao razoružan i ranjen u nogu te je uhvaćen. Kratko su ga ispitivali bolivijski pukovnik Andres Selich i agent [[CIA]]-e Felix Rodriguez, američki Kubanac koji je već dugo radio na misijama protiv Castra. Brzo im je stigla naredba za njegovo pogubljenje koju je izvršio Mario Teran, bolivijski vojnik koji se za to dragovoljno javio, ogorčen jer su mu u prošloj borbi protiv gerilaca poginuli prijatelji. Guevara je ubijen iz poluautomatske puške 9. listopada 1967. godine u 13:10; imao je 39 godina. Tijelo mu je izloženo u bolnici grada Vallegrande, odsječene su mu šake (radi potvrde otisaka prstiju) i pokopan je u neoznačenom grobu kao i drugi poginuli gerilci. Na Kubi su proglašena tri dana žalosti i [[8. listopada]] kao ''Dan herojske gerile''. Godine 1997. otkrivena je lokacija Guevarinog groba pa su njegovi ostatci preneseni na Kubu.

== Ostavština i kritike ==
Iako je za mnoge junak, njegovi protivnici (prvenstveno Kubanski emigranti) smatraju ga teroristom i zločincem odgovornim za mučenje i smrt brojnih protivnika revolucije. Također ga smatraju odgovornim i za propast kubanskog gospodarstva, uzrokovanog kolapsom proizvodnje šećera i neuspješnom industrijalizacijom koju je pretjerano ambiciozno nastojao provesti kao ministar.  

[[Datoteka:Che_por_Jim_Fitzpatrick.svg|mini|200px]]
Kritike ne dolaze samo od političke desnice; mnogi ljevičari, posebno anarhisti, Guevaru smatraju autoritarnim staljinistom čiji je konačni cilj bio stvaranje birokratskog i represivnog staljinističkog režima. Che je ispočetka doista bio fasciniran [[Staljin]]om, no s vremenom se udaljio i od njega i od sovjetskog komunizma. Nakon službenog posjeta [[Sovjetski Savez|Sovjetskom Savezu]], početkom šezdesetih, razočarao se tamošnjim ''buržujskim'' načinom života, postao kritičan spram njihove ekonomske politike, a posebno se protivio politici suživota s kapitalističkim zemljama. Zbog toga su ga južnoameričke komunističke partije (one koje su se protivile njegovoj ideji o širenju gerilskog rata) označavale kao [[trocki]]sta i [[Mao Ce Tung|maoista]]. Pri organizaciji revolucionarnih pokreta često je tražio saveznike među komunističkim disidentima, a privatno je simpatizirao Kineze tvrdeći da njihov socijalizam ima ''moralni impuls'' za razliku od sovjetskog koji je postao isključivo materijalni.

Internetska trgovina [http://che-mart.com/ Che-Mart] izruguje se Guevarinim štovateljima na račun popularnosti raznih proizvoda s njegovim likom koji su ga pretvorili u robnu ikonu. Ističu da je ironično kako tobožnji komunisti stvaraju profit kapitalistima kupujući takve proizvode. Općenito se smatra da je [[Guerrillero heroico|poznata Cheova slika]] postavši dijelom popularne kulture izgubila nekadašnju simboliku. Ista trgovina također na morbidni način iskazuje svoju mržnju prema Che Guevari i Fidelu Castru.

== Djela ==
Ernesto Guevara autor je knjiga:
* ''Gerilsko ratovanje'', (1960.) 
* ''Epizode iz revolucionarnog rata'', (1963.)

== Bilješke ==
#{{fusd|1}}Cheovo prezime ''"Guevara"'' je [[kastiljanski]] oblik pisanja [[Baskija|baskijskog]] grada Gebara, i često prezime u pokrajini [[Álava]]. Preko svoje bake, Ane Lynch, bio je potomak Irca Patricka Lyncha koji je iz [[Galway]]a emigrirao 40-ih godina 18. stoljeća. 

== Izvori ==
{{izvori}}

== Vanjske poveznice ==
{{commons}}
{{wikicitat}}
* [https://web.archive.org/web/20110910062142/http://www.sancristobal.cult.cu/sitios/Che/Index.htm Che, Guía y Ejemplo:] [https://web.archive.org/web/20060520072317/http://www.sancristobal.cult.cu/sitios/che/Galeria1.HTM Photos], [https://web.archive.org/web/20060427043409/http://www.sancristobal.cult.cu/sitios/Che/canciones.htm Songs(mp3)] and [https://web.archive.org/web/20060426072003/http://www.sancristobal.cult.cu/sitios/Che/Videos.HTM Videos]
* [http://www.marxists.org/archive/guevara/index.htm The Che Guevara internet archive] djela, slike i govori
* [http://www.cubaarchive.org/downloads/CA08.pdf The Cuba Archive]{{Neaktivna poveznica|bot=InternetArchiveBot }} dokumentirani popis žrtava Che Guevare

{{Osobe hladnoga rata}}
{{Komunizam}}

{{GLAVNIRASPORED:Guevara, Che}}
[[Kategorija:Argentinski političari]]
[[Kategorija:Kubanski političari]]
[[Kategorija:Komunisti 1945. - 1989.]]
[[Kategorija:Revolucionari]]
[[Kategorija:Liječnici]]
[[Kategorija:Pisci]]
[[Kategorija:Hladni rat]]
Predlošci koji se koriste na ovoj stranici:
Predložak:Bull (vidi izvornik) (djelomično zaštićen)
Predložak:Commons (vidi izvornik) (djelomično zaštićen)
Predložak:Fusd (uredi)
Predložak:Fusg (uredi)
Predložak:Izvori (vidi izvornik) (zaštićen)
Predložak:Izvori/styles.css (vidi izvornik) (zaštićen)
Predložak:Komunizam (uredi)
Predložak:Navigacija (vidi izvornik) (djelomično zaštićen)
Predložak:Navigacija podgrupa (vidi izvornik) (zaštićen)
Predložak:Neaktivna poveznica (uredi)
Predložak:Osobe hladnoga rata (uredi)
Predložak:Tnavbar (vidi izvornik) (djelomično zaštićen)
Predložak:Wikicitat (vidi izvornik) (djelomično zaštićen)
Predložak:Z (uredi)
Predložak:Z+X (uredi)
Predložak:· (uredi)
Predložak:• (vidi izvornik) (djelomično zaštićen)
Modul:Zastava (vidi izvornik) (djelomično zaštićen)
Modul:Zastava/podatci (vidi izvornik) (djelomično zaštićen)
Vrati se na Che Guevara.
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/wiki/Che_Guevara"