Vidi kôd stranice Bitka za Vukovar

Nemate dopuštenje za uređivanje ove stranice iz navedenih razloga:
Ova stranica je zaključana da bi se onemogućile izmjene.
Your IP address is in a range that has been blocked on all Wikimedia Foundation wikis. The block was made by ‪EPIC‬. The reason given is Open proxy/Webhost: See the help page if you are affected.
- Start of block: 09:48, 2. srpnja 2024.
- Expiry of block: 09:48, 2. srpnja 2025.
Your current IP address is 206.189.44.186. The blocked range is 206.189.32.0/20. Please include all above details in any queries you make. If you believe you were blocked by mistake, you can find additional information and instructions in the Stewards Block Wizard.
Možete pogledati i kopirati izvorni sadržaj ove stranice.
{{izdvojeni članak|prosinac 2008.}}
{{Infookvir bitka
|naziv        = Bitka za Vukovar
|sukob        = Domovinski rat
|slika        = [[Datoteka:Vukovar-watertower-after-war.jpg|220 px]]
|opis slike   = vodotoranj u Vukovaru - simbol patnje grada
|vrijeme      = 25. kolovoza – 22. studenoga 1991.
|mjesto       = [[Vukovar]], [[Hrvatska]]
|povod        = 
|teritorij    = 
|ishod        = [[pirova pobjeda]] snaga [[Jugoslavenska narodna armija|JNA]]<ref name="Domovinski rat" /><ref>{{harvnb|Woodward|1995.|page=258}}</ref>
|strana1      = '''{{Z|JUG}} [[Jugoslavija]]:'''<br>
----
{{Z|SFRJ}} [[Jugoslavenska narodna armija]]
* [[Datoteka:KoV JNA.JPG|23px]] [[Kopnena vojska JNA|KoV JNA]]
* [[Datoteka:Roundel_of_SFR_Yugoslavia_Air_Force.svg|23px]] [[Jugoslavensko ratno zrakoplovstvo i protuzračna obrana|JRZ i PZO]]
* [[Datoteka:Naval Ensign of Yugoslavia (1949–1993).svg|23px|border]] [[Jugoslavenska ratna mornarica|JRM]]
{{Z|SRSRB}} [[Teritorijalna obrana|Teritorijalna obrana Srbije]]<br>[[Datoteka:Flag of the Serb Volunteer Guard.svg|23px|border]] [[Srpska dobrovoljačka garda]]<br/>[[Datoteka:White eagles.svg|20px]] [[Beli orlovi|Šešeljevci]]
|strana2      = '''{{Z+X|HRV}}:'''<br>
----
{{Z|HRV}} [[Oružane snage Republike Hrvatske|Oružane snage Hrvatske]]
* [[Datoteka:Flag_of_Croatian National Guard.svg|23px|border]] [[Zbor narodne garde]] <small>(do stu. 1991.)</small>
* [[Datoteka:Flag of Croatian Army.svg|23px|border]] [[Hrvatska kopnena vojska]] <small>(od stu. 1991.)</small>
[[Datoteka:Flag of Croatian Police.svg|23px|border]] [[Hrvatska policija]]<br>[[Datoteka:HOS flag.svg|23px|border]] [[Hrvatske obrambene snage|HOS]]
|strana3      = 
|zapovjednik1 = {{Z|SFRJ}} [[Mladen Bratić (general JNA)|Mladen Bratić]] †{{-}}{{Z|SFRJ}} [[Života Panić]] {{-}}{{Z|SFRJ}} [[Mile Mrkšić]]{{-}}{{Z|RSK}} [[Goran Hadžić]]{{-}}{{Z|SFRJ}} [[Veselin Šljivančanin]]{{-}}[[Datoteka:Flag_of_the_Serb_Volunteer_Guard.svg|border|23px|Srpska dobrovoljačka garda]] [[Željko Ražnatović]] <!-- navedite izvore za sve ove podatke <br>[[File:Beli-Orlovi-First-Battalion-insignia-Serbian-paramilitary.jpg|23px|Beli-Orlovi-First-Battalion-insignia-Serbian-paramilitary]] [[Vojislav Šešelj]] -->
|zapovjednik2 = {{Z|HRV}} [[Branko Borković]]{{-}}{{Z|HRV}} [[Mile Dedaković]]{{-}}{{Z|HRV}} [[Blago Zadro]] †{{-}}{{Z|HRV}} [[Marko Babić (branitelj)|Marko Babić]]{{-}}{{Z|HOS}} [[Robert Šilić]] †
|zapovjednik3 = 
|postrojbe1   = 
|postrojbe2   = 
|postrojbe3   = 
|jačina1      = stalno angažiranih {{broj|30 000}};{{-}}u trenutku zauzimanja grada oko {{broj|80 000}};{{-}}1600 tenkova i oklopnih transportera;{{-}}980 oruđa zemaljskog topništva;{{-}}350 protuzrakoplovnih topova sa 750 cijevi za djelovanje po zemaljskim ciljevima
|jačina2      = oko 1800 do najviše 2000 ljudi u samom gradu;{{-}}pred sam pad grada, bilo je na širem području oko Vukovara na hrvatskoj strani uključeno do 6700 boraca;{{-}}26 tenkova i oklopnih transportera;{{-}}52 topa do 100 mm;{{-}}32 topa preko 100 mm;{{-}}1 VBR te 68 minobacača
|jačina3      = 
|gubitci1     = '''Hrvatski izvori'''<ref name="haze">{{Citiranje časopisa |url=http://www.aimpress.ch/dyn/trae/archive/data/199711/71128-026-trae-beo.htm |accessdate=2010-06-25 |title=Dead Warriors Mislaid In The Political Haze |archiveurl=https://web.archive.org/web/20110716074438/http://www.aimpress.ch/dyn/trae/archive/data/199711/71128-026-trae-beo.htm |archivedate=2011-07-16}}</ref>:
----
'''poginulih vojnika'''<br>{{broj|10 000}}-{{broj|15 000}}<br>
'''ranjenih vojnika'''<br>5000-{{broj|10 000}}<br>
'''materijalne šteta'''<br>400-600 uništenih tenkova i oklopnih vozila;<br>oko 20 uništenih zrakoplova i helikoptera<br>
----
'''Srbijanski izvori'''<ref name="haze"/>:
----
'''poginulih vojnika'''<br>1103<br>
'''ranjenih vojnika'''<br>2500<br>
'''materijalne šteta'''<br>110 uništenih tenkova i oklopnih vozila;<br>3 uništena zrakoplova (jedan pao uslijed kvara)
|gubitci2     = '''poginulih vojnika'''<br>(1) "Vukovarska brigada"<br>879<ref name="Heroes of Vukovar">[http://www.croatia.org/crown/articles/9616/1/Croatian-Heroes-Heroes-of-Vukovar-TV-serial-by-Eduard--Dominik-Galic-part-2.html Heroes of Vukovar]</ref><br>(2) "Glavni sanitetski stožer"<br>450<ref name="zivic"/><br>'''ranjenih vojnika'''<br>777<ref name="Heroes of Vukovar"/><br>'''poginulih civila'''<br>(1) "Davor Marijan"<br>1100<ref name="zivic"/><br>(2) "Glavni sanitetski stožer"<br>1350<ref name="zivic"/><br>(3) Opća bolnica Vukovar<br>1624<ref name="zivic">Dražen Živić, Institut društvenih znanosti Ivo Pilar – Centar Vukovar, Vukovar [http://hrcak.srce.hr/file/35604 ''Posljedice srbijanske agresije kao odrednica poslijeratne obnove i razvitka Vukovara''], UDK: 338.246.88(497.5 Vukovar)"200", Pregledni rad, Primljeno: 07-01-2008.</ref><br>'''ranjenih civila'''<br>2500<ref name="Heroes of Vukovar"/>
|gubitci3     = 
|bilješke     = 5000<ref name="zivic"/>-7000 osoba zarobljeno
}}
'''Bitka za Vukovar''', također i '''Obrana Vukovara''' i '''Vukovarska tragedija''',<ref name=image>[[Božo Skoko|Skoko, Božo]]; Bagić, Dragan: Image Vukovara u hrvatskoj javnosti—15 godina nakon stradanja, u: ''Vukovar—hrvatska baština i perspektive razvoja'', 2007., str. 167-180.</ref><ref>{{citiranje časopisa|prezime=Penava|ime=Šimun|naslov=Bibliografija radova o Vukovaru u Domovinskom ratu|časopis=Scrinia Slavonica|godina=2003.|svezak=3|broj=1|url=https://hrcak.srce.hr/file/31989|stranice=714-728}}</ref> bila je najveća i najkrvavija bitka u [[Domovinski rat|Domovinskom ratu]], 87-dnevna opsada hrvatskog grada [[Vukovar]]a koju je uspostavila [[Jugoslavenska narodna armija]], uz pomoć srbijanskih [[Paravojska|paravojnih]] snaga od [[kolovoz]]a do [[Studeni|studenoga]] [[1991.]] godine tijekom Domovinskog rata. Bitka je završena porazom mjesnoga [[Zbor narodne garde|Zbora narodne garde]], velikim razaranjem Vukovara i brojnim [[Umorstvo|umorstvima]] i progonom [[Hrvati|hrvatskoga stanovništva]]. U borbama u Vukovaru je poginulo oko 900 [[hrvatski branitelji|branitelja]] grada, a nakon zarobljavanja u masovnim [[Ratni zločin|ratnim zločinima]] još njih oko 600. Još oko 1000 hrvatskih branitelja izginulo je u borbama na širemu području oko Vukovara, koje su također predstavljale dio bitke. Poginulo je i oko 1000 civila, a oko 7000 hrvatskih vojnika i civila završilo je u zarobljeničkim logorima u Srbiji, gdje su pretežno bili izloženi zlostavljanjima, u nekim slučajevima vrlo svirepim.

Agresor je tijekom bitke za Vukovar, prema hrvatskim procjenama, izgubio oko 6000 vojnika, od ukupno oko {{broj|30 000}} angažiranih pripadnika kopnene vojske koje su obuhvaćale najjače oklopne postrojbe kojima je JNA raspolagala. Od tih gubitaka, napadač je izgubio oko 2500 u borbama za sam grad. Srbijanski vojni podatci navode 1200 poginulih vojnika; u koji broj, koji ne obuhvaća ranjene vojnike, zacijelo nisu uračunati pripadnici raznih srbijanskih paravojnih postrojba.<ref>{{Citiranje weba |url=http://uvsjp-alfa.hr/index.php?option=com_content&view=article&id=219:bitka-za-vukovar&catid=53:akcije&Itemid=163 |title=Bitka za Vukovar |publisher=Alfa Zagreb |accessdate=2019-02-22 |archive-date=23. veljače 2019. |archive-url=https://web.archive.org/web/20190223074203/http://uvsjp-alfa.hr/index.php?option=com_content&view=article&id=219:bitka-za-vukovar&catid=53:akcije&Itemid=163 |url-status=dead }}</ref>

Iako je bitka predstavljala značajan vojni poraz i simbolički gubitak za Hrvatsku - koja nije povratila nadzor nad gradom do 1998. godine – ona je za JNA predstavljala tek ''[[Pirova pobjeda|Pirovu pobjedu]]''. Naime, pokazalo se da po okončanju bitke JNA više nije bila sposobna za izvođenje daljnjega napada kojim bi se, spajanjem sa snagama Banjalučkoga korpusa, koje su već bile raspoređene u dijelu Zapadne Slavonije, omogućila okupacija čitave [[Slavonija|Slavonije]] te daljnji prodor prema [[Varaždin]]u i [[Glavni grad|glavnome gradu]] Hrvatske [[Zagreb]]u, kakav je bio plan JNA. Tako se uporna obrana Vukovara pokazala odsudnom u zaustavljanju glavnoga napada na Hrvatsku. Drama bitke ujedno je pomogla Hrvatska izboriti [[Međunarodno priznanje Hrvatske|međunarodnu potporu za svoju neovisnost]].<ref name=Marijan>{{Citiranje časopisa |last=Marijan |first=Davor |title=Bitka za Vukovar 1991. |url=https://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=17412 |date=Listopad 2002. |journal=Scrinia Slavonica |volume=2 |pages=367-402 |accessdate=2019-11-18}}</ref> Do danas se žrtva Vukovara u Hrvatskoj poštuje kao jedan od ključnih trenutaka Domovinskoga rata.<ref name=image/><ref name=Marijan/> Na obljetnicu sloma hrvatske obrane, 18. studenoga, u Vukovaru se okupi i preko stotinu tisuća ljudi.<ref>[https://vijesti.hrt.hr/hrvatska/dan-sjecanja-na-zrtvu-vukovara-4-11866062 U vukovarskoj Koloni sjećanja oko 120.000 sudionika] HRT, objavljeno 18. studenoga 2024.</ref>

== Vukovar pred bitku ==
Vukovar je važno područno središte na granici [[Hrvatska|Hrvatske]] i [[Srbija|Srbije]], koji se nalazi na desnoj obali [[Dunav]]a. Bio je važna riječna luka i gradsko središte prije rata etnički izmiješane općine. U općini Vukovar, po popisu stanovništva iz 1991. godine, živjelo je 84 189 stanovnika, od čega su 36 910 (43,8%) bili [[Hrvati]], 31 445 (37,4%) [[Srbi u Hrvatskoj|Srbi]], 6124 (7,3%) [[Jugoslaveni]], 1375 (1,6%) [[Mađari u Hrvatskoj|Mađari]] i 8335 (9,9%) ostali.<ref name="Mrksic">ICTY, [http://www.un.org/icty/indictment/english/mrk-3ai041115e.pdf Mrkšić ''et al'' Third Consolidated Amended Indictment], un.org/icty, 15. studenoga 2004.</ref>

U samome Vukovaru je živjelo oko 44.639 ljudi početkom 1991. Relativna većina (47,2%) stanovništva grada bili su Hrvati, dok su Srbi činili 32,3% stanovništva.<ref>{{citiranje www |naslov=Stanovništvo grada Vukovara |url=http://www.vukovar.hr/index.php/informacije-mainmenu-89/stanovnistvo.html |izdavač=Grad Vukovar |godina=2009 |preuzeto=2010-10-01 |archive-date=30. ožujka 2010.|website=vukovar.hr |archive-url=https://web.archive.org/web/20100330145935/http://www.vukovar.hr/index.php/informacije-mainmenu-89/stanovnistvo.html |url-status=dead }}</ref> Prije 1990., stanovništvo je bilo vrlo integrirano, s velikim postotkom mješovitih brakova i ljudi koji su se izjašnjavali kao Jugoslaveni, a ne kao Hrvati ili Srbi.<ref>{{Citiranje časopisa |url=http://www.net.hr/kultura/page/2009/11/11/0434006.html |title=Stigma mješovitog braka - Brak kao teret, a ne sloboda izbora |journal= |access-date=2. listopada 2010. |website=net.hr |archive-date=14. veljače 2021. |archive-url=https://web.archive.org/web/20210214115132/https://net.hr/page/0434006-html/ |url-status=dead }}</ref>

== Uvod u bitku ==
Dana 25. lipnja 1991. godine, Hrvatska je proglasila razdruženje od [[Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija|SFR Jugoslavije]]. Militantni krugovi i izmanipulirani pripadnici srpske manjine u Hrvatskoj smatrali su to neprijateljskim činom. Oštro se pobunila protiv toga, nastavila se prihvaćati oružja koje je do tada rabila protiv hrvatskih vlasti kroz široko područje zemlje. Poticao ih je i podupirao srbijanski predsjednik [[Slobodan Milošević]] kao i vodstvo JNA, koje je bilo sastavljeno većinom od Srba. 
<!--
Ovo treba provjeriti. Ovo sliči na izravno prevedene engleske tekstove.

U ovom stadiju [[Raspad SFRJ|raspada SFRJ]], Miloševićevi i ciljevi JNA su se u nekoliko točaka razlikovali. Smatra se da je Milošević želio poduprijeti napore pobunjenih srpskih zajednica da se odcijepe od neovisne Hrvatske i da se pripoje Jugoslaviji. Vodstvo JNA je, također, podržavalo pobunu Srba, ali je imalo za cilj onesposobiti i ukinuti novu hrvatsku državu i održati Jugoslaviju. 
-->
Prema izjavama bivšega načelnika JNA Veljka Kadijevića, cilj JNA bio je ući duboko u Hrvatsku, zauzeti [[Zagreb]], svrgnuti zakonito izabranu vlast i uništiti [[Oružane snage Republike Hrvatske|njezine oružane snage]]. Kada bi ta zadaća bila ostvarena, nova Jugoslavija mogla bi određivati svoje zapadne granice. Ključni element ovog plana bila je upotreba teško naoružanih snaga kojim bi se zauzela oblast istočne [[Slavonija|Slavonije]] koja je imala brojnu [[Srbi u Hrvatskoj|srpsku zajednicu]], da bi se zatim dalje napredovalo na zapad do Zagreba.<ref>Kadijević, V. ''Moje viđenje raspada'' (1993.)</ref>

Vukovarsko područje već je tada bilo u stanju dugoročne političke krize. Vodeća hrvatska stranka, [[Hrvatska demokratska zajednica]], imala je malo izravnog utjecaja na općinu [[Vukovar]], jer na [[Hrvatski parlamentarni izbori 1990.|izborima 1990. godine]] nije dobila ni jedno od pet mjesta za predstavnike općine u [[Hrvatski sabor|Saboru]]. U [[Lipanj|lipnju]] [[1990.]] godine, skupština općine Vukovar, u kojoj su većina bili Srbi, odbila je prihvatiti novi [[Božićni ustav|ustav Hrvatske]] kojim se [[Republika Hrvatska]] proglašava neovisnom i suverenom državom. Premoćna stranka u skupštini općine bio je [[Savez komunista Hrvatske]]. Srbin [[Slavko Dokmanović]], po struci poljoprivredni inženjer, izabran je za predsjednika skupštine općine Vukovar.

Do proljeća 1991. godine, srbijanske paravojne formacije, koje su imale potporu Miloševića preko Ministarstva unutarnjih poslova Srbije, organizirale su se u nekoliko mjesta u istočnoj Slavoniji. Srbijanske paravojne formacije smjestile su svoju bazu u vukovarskom prigradskom naselju [[Borovo|Borovo Selo]], u kojem je većinu činilo srpsko stanovništvo. Militantna propaganda iz [[Beograd]]a doprinijela je zaoštravanju odnosa i radikalizirala velik broj građana, utječući na njih da drugu stranu vide u najgoremu mogućemu svjetlu.

== Raniji stadiji sukoba ==
{{Lokacijska karta|Hrvatska|label=Vukovar|position=left|lat=45.35|long=18.99|caption=Vukovar na karti Hrvatske}}
Dok se stanje u istočnoj Slavoniji pogoršavalo, [[9. travnja]] [[1991.]] godine, Dokmanović je napisao dramatično pismo hrvatskom predsjedniku [[Franjo Tuđman|Franji Tuđmanu]] izjavljujući ''„da je trenutno stanje u [[Vukovar]]u veoma kritično i da prijeti da svakog trenutka eskalira u međuetnički sukob s mogućim trajnim, tragičnim i nepredvidivim posljedicama, što je posebno naglašeno sve učestalijim naoružavanjem civilnog stanovništva koje se nastavlja i koje stvara atmosferu straha i potpunog odsustva povjerenja stanovništva u bilo koju vladinu instituciju”''.

U noći s 1. na [[2. svibnja]] [[1991.]] godine, dvije policijske ophodnje zaustavile su se na ulazu u [[Borovo|Borovo Selo]]. Po nekim informacijama, trebale su skinuti [[Zastava Srbije|srpsku zastavu]] izvješenu na ulazu, kad je na njih otvorena vatra iz prvih neosvijetljenih kuća. Dvojica lakše ranjenih policajaca pobjegli su, a dvojica su zarobljena. Sljedeći dan ujutro Veselin Šoškočanin, vođa [[SDS]]-a isprva je zanijekao incident, a zatim je rekao kako su policajci zarobljeni jer su pucali na [[Srbi|Srbe]] civile. Prema dogovoru, policajci iz [[Vinkovci|Vinkovaca]] krenuli su po zarobljene kolege. Odmah čim su ušli u selo na njih je otvorena vatra iz kuća i s [[krov]]ova. Imali su nekoliko mrtvih i ranjenih i pozvali su u pomoć. Policija iz [[Osijek]]a zaustavljena je na barikadi, dok su policajci iz Vinkovaca ušli u selo. Tada nastupa [[JNA]] iz [[Dalj]]a te sedam oklopnjaka 12. proleterske mehanizirane brigade razdvaja „sukobljene strane”. Poginulo je 12 policajaca, a tijela nekih od njih bila su masakrirana. Nakon sukoba u Borovom Selu, kratkotrajnoga [[Desetodnevni rat|rata u Sloveniji]] te pada Baranje, snage [[JNA]] konačno su razmještene za rat.

Tijekom srpnja i kolovoza [[1991.]] godine, hrvatske su vlasti postupno gubile nadzor nad istočnom [[Slavonija|Slavonijom]], kako su [[Četnici|srbijanske paravojne snage]] i mjesne milicije, često uz potporu jedinica [[JNA]] stacioniranih u tom području, progonile vladine službenike i postavljale minska polja i barikade. [[JNA]] je zauzela položaje na drugoj strani [[Dunav]]a, a bojni brodovi JNA patrolirali su rijekom. Mjestimični minobacački napadi na [[Vukovar]] počeli su u lipnju, a dalekometno topništvo počelo je gađati grad početkom kolovoza. Do kraja kolovoza 1991. godine, broj stanovnika grada je pao na oko 15 000. Stanovništvo koje je ostalo su sačinjavali [[Hrvati]], [[Srbi]] i ljudi inih narodnosti. Vukovar je u tom trenutku već bio u velikom dijelu okružen teritorijem pod srbijanskom kontrolom, a od [[25. kolovoza]] [[1991.]] godine, počinje redovno granatiranje i zračni napadi na grad. Međutim, još uvijek nije bilo pokušaja zauzimanja grada. Borba se načelno sastojala od intenzivne razmjene vatre između teritorija pod srbijanskim i hrvatskim nadzorom.

== Sukobljene snage ==
[[Datoteka:Vukovar-croatia-serbia-50k-2885i-1995.jpg|mini|Detaljna karta Vukovara i okolice]]
=== Hrvatska vojska ===
Može se reći kako je u kolovozu [[1991.]] godine, s početkom borbi u Vukovaru, bilo oko 800 pripadnika [[MUP]]-a [[Vukovar]] i [[Varaždin]], NZ Vukovara, 4. bojna 3. "A" brigade [[ZNG]]-a, skupina 1 "A" brigade ZNG-a, te skupina od 58 pripadnika [[HOS]]-a. Postupnim pritjecanjem oružja broj branitelja je narastao na oko 1 800 do najviše 2 000 ljudi u samom gradu, dok ih je na cijelom bojištu bilo najviše 6 700 pred sam pad grada. Ukupan broj oklopno mehaniziranih sredstava također pred sam pad grada na cijelom bojištu bio je: 26 [[tenk]]ova i oklopnih transportera, 52 topa do 100&nbsp;mm, 32 [[top]]a preko 100&nbsp;mm, 1 VBR te 68 [[minobacač]]a. Dana [[25. rujna]] [[1991.]] godine, od pripadnika naoružanih postrojbi u [[Vukovar]]u ustrojena je [[204. brigada HV]] (u službenim dokumentima HV-a vodi se kao 124. brigada Hrvatske vojske).<ref name="Domovinski rat">[http://www.domovinskirat.hr/content/view/6424/1546/lang,hr/ Domovinski rat On Line]{{Neaktivna poveznica|bot=InternetArchiveBot }} Bitka za Vukovar</ref> Unatoč njihovoj malobrojnosti i slabomu naoružanju, vukovarski branitelji bili su daleko bolje motivirani od njihovih protivnika jer su (u nekim slučajevima) njihove obitelji bile u gradu i oni bi se, prirodno, borili s više snage, borbenosti i osjećaja. Išle su im na ruku obrambene prednosti, koje je pružao gradski teren.<ref name="Gow">Gow, J. ''The Serbian Project and its Adversaries'', str. 159-160 (C. Hurst & Co, 2003.)</ref>

[[Mile Dedaković]] Jastreb, zamjenik zapovjednika i zapovjednik hrvatskih snaga u [[Vukovar]]u [[Branko Borković]] te [[Blago Zadro]], odigrali su ključnu ulogu u smišljanju obrambene taktike koja je zadržala [[JNA]] izvan [[Vukovar]]a tijekom dužega razdoblja.  Napravili su združenu zapovjednu strukturu koja je stvorila jednu brigadu od prethodno odvojenih elemenata. Njihova taktika temeljila se na integriranom obrambenom sustavu koji je uključivao miniranje prilaznih puteva, antitenkovske ekipe, snajpere i dobro utvrđene obrambene položaje. Ovakav je spoj imao za cilj usporavati i razbijati napade [[JNA]] do trenutka kada bi protunapad natjerao [[Hrvatski branitelji|hrvatske branitelje]] na povlačenje. Do pogibije, Blago Zadro, osobno je vodio akcije koje zaustavljaju prodore JNA na [[Trpinjska cesta|Trpinjskoj cesti]].

=== Jugoslavenske/srbijanske snage ===
[[Datoteka:JNA offensive plan 1991 - hr.svg|mini|Plan JNA za napad na Hrvatsku, napušten nakon Bitke za Vukovar.]]
Može se reći kako je stalno brojno angažiranih vojnika koji su napadali sam grad bilo oko 30.000, čemu treba pribrojati 1.600 [[tenk]]ova i oklopnih transportera, 980 oruđa zemaljskog [[top]]ništva, 350 protuzrakoplovnih topova sa 750 cijevi za djelovanje po zemaljskim ciljevima. Ukupan broj neprijateljskih vojnika na vukovarskom bojištu pred pad grada procjenjuje se na oko 80.000. Za zauzimanje [[Vukovar]]a [[JNA]] je angažirala ukupno 11 brigada operativne vojske, od čega devet oklopno - mehaniziranih, uz postrojbe [[Teritorijalna obrana|Teritorijalne obrane]] [[Srbija|Srbije]] i pobunjenih hrvatskih Srba, te paravojnih dragovoljačkih postrojbi kao što su [[Arkan]]ovci i [[Vojislav Šešelj|Šešeljevci]].<ref name="Domovinski rat"/>

Iako su u teoriji bili jači od [[hrvat]]skih snaga i bolje opremljeni, u agresorskim snagama slab moral, jadno vodstvo i konstantna dezertiranja su bila česta pojava, koja je smanjivala snagu i mogućnosti mnogih jedinica. Mnogi vojnici [[JNA]] bili su nesrbi, a bio je prisutan velik broj [[Bošnjaci|Bošnjaka]] i [[Kosovo|Kosovskih]] [[Albanac]]a. Do ove faze, nesrpski pripadnici JNA nisu naročito podupirali srpski nacionalizam ili nominalni uzrok jugoslavenskog jedinstva. Nesrpski vojnici bili su nepouzdani u očima zapovjedništva, u kojem su dominirali [[Srbi]], i mnogi su dezertirali tijekom bitke, za koju su osjećali da u njoj nemaju svoga udjela. Slab moral bio je problem i kod srpskih pripadnika JNA, također i dezertiranja i prosvjedi bili su česti diljem većinom regrutiranih snaga. Rat je bio nepopularan u [[Srbija|Srbiji]] i [[JNA]] je doživjela različite probleme pri mobilizaciji za borbu. Armija je boreći se pokazala za što se bori (bilo je to jedino u listopadu [[1991.]] godine, kada su [[Crvena zvijezda|crvene zvijezde]] zamijenjene [[Zastava Srbije i Crne Gore|jugoslavenskom trobojnicom]], simbolizirajući tako smjenu komunizma i dolazak nacionalističkih ideologija).

Agresor je bio dosljedan manjku koordinacije između različitih grupa, koje su bile angažirane. Čak, i unutar JNA, bilo je problema u osnivanju objedinjenog zapovjednog lanca između različitih korpusa i brigada. Bilo je većih problema u koordinacijskim pokretima sa srpskom Teritorijalnom obranom, [[četnici|srpskim paravojnim snagama]] i lokalnim srpskim milicijama. Paravojska i milicije su bile, često, jadno organizirane s nediscipliniranim, često pijanim pripadnicima i brzo su dobivale reputaciju značajnih i brutalnih krvnika. Masovna dezertiranja i žrtve, pretrpljene zbog loše organizacije tijekom bitke, prisilile su JNA da mobilizira vojnike na ulicama Srbije i šalje ih na bojno polje, čime je samo pogoršavala svoje gubitke.

== Prvi dio bitke ==
[[Datoteka:Map 3 - Croatia - Eastern Slavonia, September 1991-January 1992.jpg|mini|300px|Karta borbenih djelovanja u istočnoj Slavoniji od rujna 1991. do siječnja 1992. godine]] 
U subotu, [[24. kolovoza]] [[1991.]] godine, Luka Andrijanić je oborio avion [[JNA]] iznad [[Borovo|Borova Sela]] koji je napadao položaje hrvatskih snaga na silosu Đergaj. Sljedećeg dana, [[25. kolovoza]] [[1991.]] godine, jedno oklopno vozilo JNA naišlo je na "miniranu barikadu u gradu" koja se nalazila na prijelazu iz [[Borovo|Borovog Naselja]] u Borovo Selo. Nakon toga su pripadnici JNA iz vojarne u [[Vukovar]]u i postava u Borovu Selu zajedno s pripadnicima srpskih paravojnih postrojbi iz okolnih sela krenuli u napad na Borovo Naselje i grad Vukovar, u kojem je napadač po procjeni branitelja ostao bez nekoliko tenkova i transportera. Za vrijeme bitke zapovjednik vojarne u Vukovaru, kapetan Ćurčin zatražio je prekid vatre jer u području podvožnjaka na Bogdanovačkom putu, [[JNA]] imala dva oštećena tenka koja žele izvući, što je bila laž. Nakon prekida vatre, JNA je iz vojarne izašla sa šest tenkova koji su blokirali cestu prema [[Bogdanovci]]ma. To je bio početak bitke za Vukovar.

[[26. kolovoza]], u 2 sata nakon ponoći počeo je novi napad na Borovo Naselje prema kafiću Slon koji je trajao cijeli dan do 20:00 sati i završio je uništenim jednim [[tenk]]om i jednim [[BOV (Jugoslavija)|BOV-om]] [[JNA]]. [[27. kolovoza]], na područje Trpinjske ceste stigao je mehanizirani bataljun 1. proleterske gardijske motorizirane brigade JNA. Opet u noći oko 1:30 sati, ponovljen je napad prema Borovom Naselju i to u dva pravca: prema kafiću Slon i prema Domu tehnike. Postrojbe Jugoslavenske narodne armije su se uspjele probiti kod Doma tehnike, ali su nakon višesatnih borbi ipak odbačene.

Dana [[28. kolovoza]] [[1991.]] godine, iz smjera istoka, iz [[Ovčara|Ovčare]] prema [[Vučedol]]u su se smjestili tenkovi JNA i počeli s ukopavanjem. Sukobi su nastavljeni do 30. kolovoza kad je potpisano primirje koje je hrvatska strana iskoristila za odmor i raspodjelu nešto oružja koje je privatnim kanalima došlo iz [[Slavonski Brod|Slavonskog Broda]], [[Vinkovci|Vinkovaca]] i [[Zagreb]]a. Nekako u to vrijeme u Vukovar je stigao [[Mile Dedaković]] Jastreb koji je počeo koordinirati punktove obrane koji su se već iskazali u prvim bitkama. Do [[30. kolovoza]] [[1991.]] godine, [[JNA]] je izgubila 10 tenkova i 2 zrakoplova. Zatražen je prekid vatre.

U rujnu [[1991.]] godine, ponovno, počinju borbe na prilazima [[Vukovar]]u. Selo Berak je palo 2. rujna, uz protjerivanje stanovništva. Dana [[5. rujna]] [[1991.]] godine, bilježi se do tada najžešći napad na Vukovar, kojem branitelji odoljevaju. Nakon [[Bitka za vojarne|blokada vojarni]] diljem [[Hrvatska|Hrvatske]], koje su počele 13. rujna, JNA pokreće napadnu operaciju širokih razmjera, s ciljem potpunog poraza [[ZNG]]-a. Dana [[14. rujna]] [[1991.]] godine, u samom Vukovaru počela je najžešća napadna operacija JNA. Napadu je prethodilo raketiranje i bombardiranje grada kazetnim bombama zrakoplovstva JNA. Tenkovi i pješaštvo krenuli su sa svojih položaja između [[Negoslavci|Negoslavaca]] i Petrovaca prema Sajmištu. Prošli su kroz minsko polje koje vjerojatno nije bilo dobro postavljeno što im je javila ''peta kolona'', (vrlo živahna u tom dijelu Vukovara gdje je živjelo miješano stanovništvo) i uspjeli su prodrijeti do vojarne i spojiti se sa [[Četnici|srpskim paravojnim formacijama]] u gradskom naselju Petrova Gora. Tako su spojena ta dva dijela Vukovara koji su JNA i četnici imali od početka pod kontrolom. Drugi napad je išao na Borovo Naselje. Prvi smjer napada išao je kroz Trpinjsku cestu te zatim kroz Hercegovačku ulicu prema Slavonskoj ulici. 
[[Datoteka:Croatian War 1991 Vukovar destroyed tank.jpg|mini|250px|Uništeni tenk JNA]]
Vremenski kasnije je krenuo drugi napad kroz samu Trpinjsku cestu. Krenula je kolona tenkova i oklopnih vozila kojih je bilo više od 30. Na tom punktu bila je skupina [[Marko Babić (branitelj)|Marka Babića]] koji je sam uništio 5 tenkova, od ukupno 11 tenkova i 3 transportera koliko ih je ostalo na cesti. Tijekom noći u pokušaju izvlačenja uništen je i tenk za izvlačenje oklopa. Po procjeni branitelja, stradalo je barem 70 pješaka. Ukupan broj uništenih tenkova toga dana je bio 17 i jedan avion.

[[15. rujna]], ujutro krenuli su [[četnici]] i JNA iz vojarne, osokoljeni uspješnim prodorom od 14. rujna. Nakon 6 i pol sati žestoke ulične borbe za svaku kuću i čišćenje ulica po Sajmištu, četnici i rezervisti su se povukli nazad u vojarnu, a dio snaga koji je provalio do Kuginog groblja povukao se u Petrovu Goru. Krenuli su i tenkovi po Trpinjskoj cesti gdje je skupina [[Blago Zadro|Blage Zadre]] uništila 3 tenka i 2 oklopna transportera. Taj dan su novinar [[HRT|HTV-a]] Nedžad Haznadar i njegov snimatelj Dean Lukić načinili snimke tih tenkova koji su se još dimili i Trpinjska cesta je dobila naziv "groblje tenkova". Sljedeći dan, napadi preko Trpinjske ceste su nastavljeni cijeli dan u valovima. Samo u prvom naletu uništeno je 8 tenkova, a neprijateljski gubici u rezervistima i četnicima bili su strašni. Taj dan opet je pokušan prodor iz vojarne, ali nakon uništena 2 tenka i 1 transportera [[JNA]] se povukla. Epilog trodnevnih žestokih borbi u Vukovaru bio je: 30 uništenih tenkova i oklopnih vozila, jedan avion i oko 500 pješaka. Zauzet je prostor od nekoliko ulica oko srpskog naselja Petrova Gora, dok je ostali dio oko vojarne bio "ničija zemlja".

Istovremeno, od sredine rujna na pravcu [[Šid]] - [[Vinkovci]] počelo je uvođenje glavnine 1. proleterske gardijske motorizirane divizije [[JNA]], a potom i pridodane 252. oklopne brigade iz Kraljeva. Sredinom rujna, 14. i [[15. rujna]], JNA je uspjela odsjeći Vinkovce od [[Vukovar]]a radi čega je jako poraslo značenje Bogdanovaca, preko kojih se je jedino mogla vršiti opskrba Vukovara. [[17. rujna]] [[1991.]] godine, bio je prvi jači tenkovsko - pješački napad na „kukuruzni put“ i [[Bogdanovci|Bogdanovce]] koji je odbijen. Sljedećeg dana, kada je na snagu trebalo stupiti primirje, dvije velike kolone tenkova krenule su Trpinjskom cestom iz Trpinje, a drugi dio njih iz smjera Bršadina. Ovi drugi prodrli su na područje zvano „Trokut“ i izbili su na Bobotski kanal, na što su se branitelji morali povući sa silosa Đergaj koji je bio vrlo važan položaj.

Koridor koji je spajao Vukovar s Vinkovcima, povjeren je [[25. rujna]] 2. bojni 3. „A“ brigade ZNG-a u neposrednoj i tijesnoj suradnji sa snagama 109. brigade ZNG-a. Toga dana je 1. satnija druge bojne 3. "A" gardijske brigade Daltoni došla u Bogdanovce pod zapovjedništvom Tomislava Pucelja. Tamo su se već nalazili pripadnici [[MUP]]-a iz Vinkovaca i [[Županja|Županje]]. Ostatak druge bojne 3. „A“ brigade ZNG-a, 26. rujna je pridodan 109. brigadi ZNG-a koja je nakon sporazumnog izvlačenja JNA iz vojarne u [[Vinkovci]]ma dobila zadaću vođenja borbe u istočnom dijelu općina Vinkovci i Vukovara, posebno obrane na crti [[Nijemci (Vukovarsko-srijemska županija)|Nijemci]] - [[Ilača]] - [[Lovas]]. Dva dana kasnije tim se snagama priključila 122. brigada [[ZNG]]-a [[Đakovo]]. Dana [[28. rujna]] [[1991.]] godine, u Bogdanovce su došla četrnaestorica pripadnika [[HOS]]-a pod zapovjedništvom Zdravka Špalja - Papundeka.

Nakon toga „sedmodnevnog plana za razbijanje Hrvatske“ JNA se našla u problemima. [[Hrvatska]] se još uvijek držala, a držao se i grad [[Vukovar]]. S druge strane, u Srbiji je odaziv na mobilizaciju oko 25%. Ljudi bježe iz [[Vojvodina|vojvođanskih]] brigada, [[Kragujevac|kragujevačka]] i [[Loznica|loznička]] brigada su oslabljene masovnim dezertiranjem. Po navodima iz Jovićevog dnevnika, jedino je ''"uspješno mobilizirana brigada iz Požarevca, dok je brigada iz [[Valjevo|Valjeva]] kompletno pobjegla. Sada u Šidu stoji kompletna tehnika Druge mehanizirane brigade, bez vojske"''. Obzirom kako su snage [[JNA]] očito zaustavljene i plan „sedmodnevnog odsijecanja“ Hrvatske nije uspio, uslijedila je promjena u zapovjedništvu JNA, kao i pregrupiranje i popunjavanje te nova strategija slamanja obrane u istočnoj Slavoniji. Time je završen prvi dio bitke za [[Vukovar]].

== Drugi dio bitke ==
[[Datoteka:Castle Eltz, Vukovar3.JPG|mini|250px|Dvorac Eltz je razrušen u raketiranju grada]]
[[JNA]] je preustrojila svoje snage, promijenila zapovjedništvo (došao je general-pukovnik [[Života Panić]]), podijelila ih u dvije operativne grupe: Sjever i Jug i počela nove operacije za okruženje i zauzimanje [[Vukovar]]a. Paravojne postrojbe su integrirane u JNA jedinice, a rezervisti i novaci (često [[Bošnjaci]] ili [[Albanci]]) zamijenjeni su dragovoljcima iz Srbije gdje je god to bilo moguće. Isto tako, promijenila se taktika napada JNA pa se [[Vukovar]] umjesto direktnih oklopno pješačkih napada na grad, počeo polako odsijecati od ostatka Hrvatske uz „čišćenje“ hrvatskih sela između [[Bosut]]a i [[Dunav]]a.

Dana [[29. rujna]] [[1991.]] godine, u Vukovar su stigle 4 haubice i 4 kamiona streljiva, zadnje ozbiljne količine dovezenog oružja u grad (to je bilo oružje iz osvojene vojarne u [[Varaždin]]u). U prvom danu listopada, brigada [[JNA]] zauzela je selo Petrovce koji se nisu ni branili jer nisu imali čime, nakon čega je napadnuta prometnica [[Marinci (Nuštar)|Marinci]] - [[Bogdanovci]] - [[Vukovar]] i selo Marinci. Padom Marinaca, JNA je uspostavila crtu pravcem [[Mirkovci]] - Marinci - [[Bršadin]] blokiravši tako „kukuruzni put“ pa je i selo Bogdanovci okruženo. Isti dan napadnuto je i selo Cerić s 30 tenkova i otprilike toliko oklopnih transportera. Nakon uništenja tri oklopnjaka, [[JNA]] se povukla.

Sljedećeg dana napadano je Sajmište. Iz vojarne u Vukovaru izašli su tenkovi i oklopna vozila njih ukupno 30 i oko 600 pješaka, njih 3 ili 4 skrenulo je u ulicu Mladena Stojanovića, a njih 4 u Dalmatinsku. Cijelo jutro vodile su se žestoke borbe, uništena su 3 tenka i 1 oklopno vozilo, te oko 100 pješaka. Neprijatelj je u napad uveo i specijalce iz [[Niš]]a. Nakon što su branitelji uništili oklop, preostalo je pješaštvo koje se je posakrivalo po okolnim kućama, pa je svaku kuću trebalo čistiti. Taj dan je neprijatelj u [[Vukovar]]u izgubio 30 tenkova i oklopnih transportera, ubijeno je 200 vojnika, a na grad je palo 11.000 granata.

Napadnuti su i [[Bogdanovci]]. U noći je pljuštala kiša, a ujutro je [[JNA]] krenula s 10 tenkova i isto toliko oklopnih transportera. Uništena je prva "[[M-84|osamdesetčetvorka]]", nakon čega su pogođena još dva transportera a jedna 84 je nagazila na minu. Još jedan tenk je bio oštećen i on je ostao stajati kod nogometnog igrališta. U popodnevnim satima JNA je opet napala i selo Cerić i to iz smjera Male Bosne, predgrađa Vinkovaca. Branitelji su uspjeli uništiti još 4 oklopnjaka, a nakon toga su se povukli u [[Nuštar]] i [[Vinkovci|Vinkovce]]. [[JNA]] je osvojila Cerić. 
[[Datoteka:Croatian War 1991 Vukovar destruction.jpg|mini|desno|250px|Razrušeni centar grada]]
Dana [[3. listopada]] [[1991.]] godine, vode se teške borbe na prilazima Vinkovcima. [[JNA]] osvaja selo Karadžićevo. [[Hrvatska vojska]] ima velike probleme s vojnom tehnikom. Oklopno-mehanizirana četa od 7 tenkova [[T-55]] i 11 BVP M80 iskrcana je bez municije za protutenkovske i protupješačke strojnice, bez raketa za BVP s neobučenom posadom, koja je imala samo zadatak da preda tenkove nekoj novoj posadi i da se odmah vrati u [[Varaždin]], što je većina njih i pokušala taj dan ostavivši tenkove u šumi u blizini Đakova. Isti dan napadnut je [[Nuštar]], koji je u tom trenutku bio okružen iz tri smjera; istočno je zauzeti Cerić, sjeverno poljoprivredno dobro Henrikovci i zauzeti Marinci, sjeverozapadno četničko uporište Bršadin i Pačetin, a zapadno zauzeto Ostrovo. U popodnevnim satima nakon topničke pripreme u napad je krenula 252. oklopna brigada [[JNA]] iz smjera Marinaca, poduprta tenkovima iz Bršadina i dobra Herikovci.

U obrani nalazili su se malobrojni domaći branitelji, dio pripadnika 2. bojne 3. brigade [[HV]]-a, pripadnici policije iz Vinkovaca i [[Varaždin]]a i manji broj pripadnika HOS-a. U obranu će se uključiti i "Žuti mravi" s Andrijom Marićem, protuoklopna skupina s Trpinjske ceste. Uskoro počinje borba na svim prilazima Nuštru, no težište napada je iz smjera Marinaca i dobra Henrikovci. Neprijatelj je glavnom ulicom došao do centra sela s jednim tenkom i dva transportera. Nakon što je tenk pogođen, povukli su se i transporteri. Epilog borbi jesu dva uništena tenka i dva transportera, a [[JNA]] se povukla. Taj dan napadano je i [[Borovo|Borovo Naselje]], jednim od najjačih napada do tada. JNA je krenula s 26 tenkova, 19 transportera i oko 750 vojnika. Na kraju dana imali su uništenih 17 tenkova, 9 transportera i većinu pješaka. Napadnuti su i [[Bogdanovci]]. [[JNA]] je krenula s jednom oklopnom bojnom i jednom pješačkom bojnom iz pravca Marinaca i Petrovaca. Razvila se žestoka bitka. Uništeno je oko 10 tenkova i oklopnih transportera, a stradalo je oko 100 neprijateljskih vojnika. Samo Žarko Manjkas – Crvenkapa je uništio je 4 tenka [[T-55]].

Sljedeći dan, pokušana je deblokada [[Vukovar]]a i to tenkovsko-pješačkim napadom prema Marincima što je [[JNA]] zaustavila snažnom topničkom vatrom s područja Orolika, Negoslavaca i Mirkovaca. Pokušaj proboja nastavljen je u noći s 4. na [[5. listopada]] bez pomaka, kao i u tijeku dana s istim rezultatima. Dana [[5. listopada]] [[1991.]] godine, nastavljeni su pokušaji 109. brigade HV-a, koja je uspjela u noći s 5. na 6. listopada, staviti cijeli [[Nuštar]] pod svoju kontrolu. Međutim za nastavak prema Marincima nije imala snage uz jaku topničku vatru [[JNA]] po hrvatskim snagama. Sljedeći dan, iz [[Vukovar]]a je u pomoć [[Bogdanovci]]ma došla skupina Vinkovčana pod zapovjedništvom Franje Petrovića. 
[[Datoteka:Vukovar hospital3.JPG|desno|mini|250px|Krater na plafonu vukovarske bolnice nakon granatiranja [[JNA]]]]
Do djelomičnog povlačenja JNA ipak je došlo na večer [[7. listopada]], izvlačenjem tenkova [[M-84]] s crte Zidine-Nuštar u pravcu sela Petrovac pa put Marinci-Bogdanovci-Vukovar više nije bio pod izravnim nadzorom 252. oklopne brigade [[JNA]]. [[8. listopada]], u jutarnjim satima nastavljeni su pokušaji prema Marincima, a sutradan u popodnevnim satima nakon priprema za proboj (za što je dovedena još jedna bojna 3. „A“ brigade [[HV]]-a) i unatoč očekivanjima zapovjednika Operativne zone [[Osijek]] deblokada Vukovara nije napravljena zbog slabosti raznih hrvatskih postrojbi i neprimjernog ponašanja. Tijekom pokušaja proboja, [[Vukovar]] je pod stalnom topničkom vatrom, a JNA je pokušala proboj obrane grada na južnom i istočnom dijelu grada.

Dana [[10. listopada]] [[1991.]] godine, počeo je najjači napada na Vukovar s juga. Obrambeni punkt na križanju ulica Ognjena Price i Otokara Keršovanija je probijen i tenkovi su ušli duboko u Preradovićevu ulicu, a s njima i grupa niških specijalaca i četnika koji su se tijekom noći probili skoro do Štaba. Otkriveni su u dvorištu Vupikove „Kapljice“ i eliminirani. Gubici na obje strane bili su veliki, ali je napad ipak odbačen i vraćeni su izgubljeni punktovi. Ponovni pokušaj deblokade određen je za noć s 10. na [[11. listopada]]. Taj pokušaj nije uspio, djelomično radi nediscipline kod dijela postrojbi [[HV]]-a, iako je prethodnica HV-a i [[MUP]]-a došla do [[Marinci (Nuštar)|Marinaca]] i izvjestila o tome kako su tenkovi i pješaštvo napustili Marince.

U međuvremenu je u [[Ivankovo]] stigao i konvoj Crvenoga križa, a osiguran mu je put do Nuštra na putu za Vukovar. Taj konvoj je u Vukovar trebao stići [[11. listopada]] ali ga je JNA vraćala dva puta. [[Veselin Šljivančanin]] je objašnjavao pripadnicima misije [[Europska unija|Europske zajednice]] kako se u Vukovaru bore dvije paravojne hrvatske postrojbe: [[MUP]] i [[ZNG]], a [[JNA]] je tu da ih razdvoji. S tim konvojem u vojarnu i na Petrovu Goru ušle su svježe neprijateljske snage. Sljedeći dan [[JNA]] je tražila da se konvoj propusti u bolnicu preko Sajmišta, što bi značilo kako taj prostor treba razminirati i snage se trebaju povući pa bi četnici imali otvoren put u centar grada. Borković je zaprijetio kako će otvoriti vatru na konvoj ako krene tim putem u grad. Naravno, Šljivančanin nije bio sretan, a srpske paravojne snage su rasparale pakete pomoći.

Dana [[13. listopada]] [[1991.]] godine, ponovno je bezuspješno pokušana deblokada Vukovara. Pokušaj je prekinut oko 13:00 sati zbog prolaska konvoja [[Crveni križ|Crvenog križa]] koji je trebao izvući ranjenike iz vukovarske bolnice i dopremiti pomoć u hrani i lijekovima. Nakon dvodnevnog maltretiranja, u vojarni, u [[Vukovar]]u gdje je bio smješten, konvoj se neobavljenog posla vratio natrag u [[Đakovo]]. Istovremeno, JNA je nastavila s čišćenjem hrvatskih sela između [[Bosut]]a i [[Dunav]]a s vrhuncem - protjerivanjem stanovništva [[Ilok]]a, [[14. listopada]] [[1991.]] godine, za koju svrhu je pod kontrolom promatračke misije Europske zajednice učinjen i poseban sporazum kojim se prognanici "odriču" svoje imovine u korist [[RSK|Republike Srpske Krajine]].

== Treći dio bitke ==
[[Datoteka:Blago Zadro Memorial, Vukovar, Croatia.JPG|mini|170px|Spomenik Blagi Zadri na Trpinjskoj cesti u Vukovaru]]
Od [[15. listopada]] [[1991.]] godine, [[Vukovar]] je u potpunom okruženju. Potpora hrvatske strane opkoljenom gradu od toga dana se uglavnom svela na povremene topničke udare. Nastavljeni su energični napadi na Vukovar i Borovo Naselje. [[JNA]] je uspjela probiti crtu obrane na području [[Mitnica (Vukovar)|Mitnice]], južnom dijelu naselja [[Lužac (Vukovar)|Lužac]], ulici Sajmište i Trpinjskoj cesti. Probijanjem obrambenih položaja napadaču je preostalo samo još nekoliko stotina metara da s pješaštvom uđu sam centar grada i [[Borovo|Borovo Naselje]] te su se stoga vodile žestoke ulične borbe, koje mu to trenutno onemogućuju. Crtu obrane na Lušcu probila je 51. mehanizirana brigada [[JNA]] s tenkovskom četom i većim brojem pješaka s osnovnom zadaćom presjecanja komunikacije između Vukovara i Borova Naselja, što je jedan branitelj spriječio.

Sljedeći dan, počinje opet opći napad na grad. Svi položaji, [[Mitnica (Vukovar)|Mitnica]], [[Sajmište (Vukovar)|Sajmište]], [[Lužac (Vukovar)|Lužac]], Budžak, [[Borovo Naselje]] s [[Trpinjska cesta|Trpinjskom cestom]] tučeni su topnički, tenkovski, minobacački i raketirani iz aviona. Neprijatelj je krenuo najjačim napadom na Lužac i Budžak. Postavili su pontonski most preko Bobotskog kanala i prešlo je nekih 15 tenkova, 4 transportera i oko 1.000 pješaka iz smjera silosa Đergaj prema Vinogradskoj ulici. Obzirom kako na položaju nije bilo dovoljno antitenkovskog oružja pozvan je vod "Turbo", a došao je i [[Blago Zadro]]. U trenutku kad je Blago Zadro htio pretrčati prugu, pokosio ga je rafal. "Turbo" vod je počeo uništavati tenkove na početku Vinogradske ulice te su oni skrenuli u vrtove kraj Bobotskog kanala i probali su tuda proći. Uključila se i vukovarsko topništvo: 4 haubice i minobacači. Negdje oko 17 sati pješaštvo se povuklo natrag prema Đergaju, a s njime i tenkovi. Uništeno su najmanje 2 tenka i oklopni transporter.

Nakon čišćenja Vinogradske ulice, branitelji su našli jedan broj masakriranih civila koji su bili skriveni po podrumima. Izgleda kako su u tom napadu sudjelovali i [[Arkan]]ovci. Uvečer branitelji su prilikom čišćenja pronašli i dva upotrebljiva tenka te manje skladište oružja s nekih 120 zolja, nekoliko snajpera i streljivom. Od zarobljenih dva tenka T – 55 je formirana je „samostalna oklopna postrojba“. Jedan tenk je djelovao, dok je drugi čuvan kako bi poslužio za rezervne dijelove. [[18. listopada]] [[1991.]], popustili su punktovi na Sajmištu, a [[19. listopada]] konvoj sanitetskih vozila ponovno je krenuo u jutro, u 6:30 pravcem [[Vinkovci]] - [[Nuštar]] - [[Marinci (Nuštar)|Marinci]] - [[Bogdanovci]] - [[Vukovar]] i nakon dvodnevnog putovanja izvukao 102 ranjenika iz bolnice. [[21. listopada]], pokušan je pješačko - tenkovski prodor u Vukovar iz pravca [[Mitnica (Vukovar)|Mitnice]] koji je odbačen. 
[[Datoteka:Map 2 - Croatia - Battle of Vukovar, September-November 1991.jpg|mini|300px|Karta završnih borbenih djelovanja u Bitci za Vukovar]]
Dana [[22. listopada]] [[1991.]] godine, crta obrane hrvatskih snaga na području operativne zone Osijek je bila: Koritna - Mrzović - [[Ivankovo]] - [[Jarmina]] - [[Vinkovci]] - [[Nuštar]] - Privlaka - Otok - Komletinci - [[Nijemci]] – [[Lipovac]]. Sljedeći dan je bio ponovno težak za branitelje Vukovara. Bolnica je pogođena s oko 40 raketa, od čega je zapaljena. [[24. listopada]], angažiran je samostalni zrakoplovni vod [[Osijek]] koji je noćnim letovima desantirao nužan materijal u Vukovar. Sljedeći dan, [[JNA]] je ušla u Tordince nakon što je izgubila 6 tenkova. [[29. listopada]], izveden je jak napad JNA na Bogdanovce iz pravca Marinaca, Petrovaca i dijelova Vukovara ali je odbačen. Dana [[1. studenog]] [[1991.]] godine, odvija se, ponovno, jak napad na [[Bogdanovci|Bogdanovce]] s 15 tenkova. Uništena su dva tenka nakon čega se [[JNA]] povukla.

Sutradan, Hrvatska vojska je izvela napad na Cerić koji nije uspio. Istog dana Vukovar je nakon jake topničke pripreme napadnut oklopništvom i pješaštvom. U borbama na Lušcu djelovao je i zarobljeni tenk; obzirom kako su neprijateljski tenkovi napredovali po području koje je potpuno otvoreno (pješčara) tenkisti su imali dobro vidljive mete. Uništeno je 14 oklopnjaka. Neprovjerena informacija je bila, da je u jednom od tih tenkova poginuo i general – major JNA [[Mladen Bratić (general JNA)|Mladen Bratić]], zapovjednik Operativne grupe „Sjever“. Palo naselje Lužac i na taj način je direktno ugroženo Priljevo i komunikacija [[Vukovar]] – [[Borovo|Borovo Naselje]] te silos na [[Dunav]]u. Istog dana su domaći Srbi prokazali lužačke stanovnike, te pomogli [[arkanovci]]ma i JNA u [[pokolj u Lušcu|likvidaciji 59 hrvatskih civila]].<ref>Krešimir Bušić: Vukovarski horizonti - Lužac - neispričana priča, Hrvatsko slovo, petak, 11. studenoga 2011., str. 11.</ref>

Novi punktovi obrane bili su u kafiću London i 2-3 kuće uz njega te s druge strane raskršća u „Drvoprometu“. Ti su punktovi izdržali do [[13. studenog]]a. Zakomplicirala se i obrana Bogdanovaca, koji su se sad našao u kompletnom okruženju jer su izgubili vezu s Vukovarom. Isti dan, [[2. studenog]] [[1991.]] godine, napadnuti su i [[Bogdanovci]] čija je obrana odbila napad. Nekoliko dana nakon pada Lušca, u Bogdanovce, su počeli napadati i [[Arkan]]ovci, ali su i ti napadi odbijeni. [[3. studenog]], JNA je izvela amfibijski napad i iskrcavanje u Vukovar s područja Srbije kako bi se povezala sa snagama Arkanovaca i JNA koje su prodrle na Lužac. Dana [[6. studenog]] [[1991.]] godine, vode se teške borbe na prilazima Vukovaru, a branitelji imaju sve manje streljiva i protuoklopnih sredstava. Na poziv iz [[Vukovar]]a topnički je tučeno područje grada iz kojeg je [[JNA]] djelovala, naselje Petrova Gora, Sajmište, križanje Trpinjske ceste i Lipovačkog puta, kao i po [[Vučedol]]u.

Od 7. do [[8. studenog]] napadi na [[Vukovar]] vode se nesmanjenom žestinom. JNA je ušla u samo središte grada, u naselja Boško Buha, Cvjetno Naselje i cijeli Lužac. [[9. studenog]] [[1991.]] godine, očekujući napad JNA radi presijecanja prometnice [[Vinkovci]] - [[Đakovo]], isplaniran je i izveden napad [[HV|Hrvatske vojske]] na Karadžićevo radi zauzimanja mjesta i utvrđivanja za obranu, koji nije uspio. Sljedeći dan, napad JNA iz pravca Lušca s ciljem zauzimanja nadvožnjaka prema centru Vukovara, radi spajanja s postrojbama koje su napadale duž Trpinjske ceste, bio je uvod u završne borbe za grad. Isti dan napadnuti su i zauzeti [[Bogdanovci]], nakon što su tjednima odolijevali napadima [[JNA]] i [[Četnici|srpske paravojske]].

== Konačni pad Vukovara ==
[[Datoteka:Croatian War 1991 Vukovar street.jpg|mini|250px|Ruševine nakon pada Vukovara]]
[[Datoteka:Vukovaruins.JPG|mini|250px|Ruševine nakon pada Vukovara]]
Dana [[12. studenog]] [[1991.]] godine, počeo je posljednji, četvrti organizirani pokušaj deblokade [[Vukovar]]a.<ref>[http://udvdr.pszupanija.hr/component/content/article/34-novosti/84-na-dananji-dan-u-domovinskom-ratu.html UDVDR] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20110522034821/http://udvdr.pszupanija.hr/component/content/article/34-novosti/84-na-dananji-dan-u-domovinskom-ratu.html |date=22. svibnja 2011. }} Na današnji dan</ref>
Napad na protivnika učvršćenog na crti Cerić - Henrikovci - [[Marinci (Nuštar)|Marinci]] i po dubini [[Bogdanovci]], počeo je u večernjim satima. Slabost angažiranih snaga, od koje se neke nisu ni pojavile na bojišnici, a neke samovoljno udaljile osudio je pokušaj u početku na neuspjeh, pa je od zamisli uspjelo pomicanje snaga iz [[Nuštar|Nuštra]] prema Marincima pod vrlo teškim uvjetima djelovanja neprijatelja sa zemlje i iz zraka. Za nastavak napada nije bilo snaga jer raspoloživo ljudstvo nije bilo dovoljno za proboj, s time da se 105. brigada [[HV]]-a nije ni javila, a i pored nje bila je potrebna najmanje još jedna brigada.

Toga dana u Vukovaru su napadani punktovi obrane ceste [[Vukovar]] – [[Borovo|Borovo Naselje]] i silos na [[Dunav]]u. Nakon cjelodnevnih tenkovsko - pješačkih borbi, cesta još nije pala. Sljedeći dan, 6 tenkova se konačno probilo do Priljeva i tenkovskom paljbom natjeralo hrvatske branitelje sa silosa dolje. Tada je konačno pala komunikacija Vukovar – Borovo Naselje i pad grada je postao izvjestan. Dio branitelja povukao se u [[Vukovar]], a dio u [[Borovo|Borovo Naselje]]. U Borovu Naselju novi punkt obrane bila je alatnica kombinata Borovo, a na dijelu Vukovara jedan je bio kod željezničke postaje, a drugi u stambenoj zgradi prvoj poslije nadvožnjaka.

Istog dana dio ljudi, zapovjednika Borovog Naselja, odlazi u proboj prema [[Vinkovci]]ma. Tada su krenuli i tenkovi i pješaštvo (uglavnom [[Četnici|paravojska]]) s Orlovače na Trpinjsku cestu. Na punkt širine 200 metara krenulo je 18 tenkova M–84 i 22 oklopna transportera. Branitelji, nakon što su uništili 5 tenkova i oklopnih transportera, više nisu imali protuoklopnog oružja pa su se povukli u Ličku ulicu. [[14. listopada]], [[JNA]] je uspjela u potpunosti presjeći prometnicu između Borova Naselja i Vukovara. Sutradan, Proleterska gardijska mehanizirana divizija JNA je s 3. proleterskom gardijskom mehaniziranom brigadom iznenadnim napadom uz jaku topničku i zrakoplovnu potporu potisnula snage lokalne 131. brigade [[HV]]-a, koje su u neredu odstupile i zauzela sela Lipovce, Apševce i Podgrađe. Zbog prodora mehaniziranih snaga JNA pripadnici 131. brigade HV-a srušili su most na rijeci Savi kod Gunje zbog mogućnosti napada iz [[BiH|Bosne i Hercegovine]].

Dana [[16. studenog]], pali su [[Nijemci (općina)|Nijemci]], a [[17. studenog]] [[1991.]] godine, Vukovar su napustili ljudi s na čelu s [[Branko Borković|Brankom Borkovićem]] - Mladim Jastrebom. Skupine pripadnika obrane Vukovara koje su uspjele proći kroz protivnički raspored nastavile su s dolaskom noću 17. i [[18. studenog]]. U Borovom Naselju, 18. studenog [[1991.]] godine, još se branio „Crni put“ koji vodi do alatnice kombinata Borovo. [[19. studenog]], [[JNA]] je bila ispred hangara Borova gdje je izvukla veliki broj ljudi koji su bili smješteni u podrumu, ranjenika koji se zadnjih dana nisu mogli odvoziti u Vukovar jer je komunikacija bila prekinuta, te civila. Grupe branitelja su pokušavale proboj ili su se predale [[20. studenog]] [[1991.]] godine. Tada je prestao svaki organizirani otpor grada [[Vukovar]]a i [[Borovo|Borovog Naselja]].

Nakon pada grada [[JNA]] i srpske paravojne formacije, načinili su mnoga ubojstva i ratne zločine. Pojedini Vukovarski [[Srbi]] koji su se u skloništima mjesecima skrivali od granata, sada su se bacali „oslobodiocima“ u naručje i prokazivali branitelje, obitelji branitelja i općenito ljude koji su im se zamjerili. Stoga su po cijelom području grada [[Vukovar]]a ljudi streljani, a najveći organizirani i masovni zločin dogodio se nad ranjenicima iz bolnice u Vukovaru i braniteljima te civilima kojih je 200 identificirano iz masovne grobnice na [[Ovčara|Ovčari]]. Obzirom kako s područja istočne [[Slavonija|Slavonije]], uglavnom iz Vukovara do danas još nije nađeno oko 500 osoba, vrlo je vjerojatno kako u okolici postoje neotkrivene grobnice.

== Posljedice u međunarodnim odnosima ==
=== Međunarodna reakcija ===
Za vrijeme opsade, međunarodna zajednica je bezuspješno pokušavala prekinuti borbe. Pregovarači [[Europska unija|Europske zajednice]] su neprekidno pokušavali dogovoriti primirja, no njih nijedna strana nije poštivala. Neka su prekinuta unutar par sati. Do rujna [[1991.]] godine, neke su članice EZ-a već pozivale na vojnu intervenciju snaga [[Zapadnoeuropska unija|Zapadnoeuropske unije]], ali je to blokirano vetom [[Ujedinjeno Kraljevstvo|Ujedinjenog Kraljevstva]]. Umjesto toga mirovna konferencija je sazvana u [[Haag]]u, u [[Nizozemska|Nizozemskoj]], pod predsjedavanjem [[Peter Carington|lorda Caringtona]].

Istovremeni napori su poduzeti i sa strane [[Ujedinjeni narodi|Ujedinjenih naroda]] koji su nametnuli embargo na oružje svim republikama [[SFRJ|bivše Jugoslavije]] u rujnu [[1991.]] godine.<ref>[http://www.nato.int/ifor/un/u910925a.htm NATO.int] Rezolucija UN-a 713</ref> Međutim, niti napori [[UN]]-a niti [[EU|EZ]]-a nisu uspjeli postići puno više od davanja praznih izjava u kojima se traže zaustavljanje borbi od učesnika. [[UN]]-ov embargo na oružje je prilično naštetio [[Hrvatska|Hrvatskoj]] (dakle žrtvi napada) jer je usporio njezino naoružavanje, za vrijeme dok ju je napadala jedna od [[JNA|vodećih vojski u Europi]]. Najbliža izjava kojom se zapravo osuđuje jedna od dvije sukobljene strane je bila ona Europske zajednice, [[12. studenoga]] [[1991.]] godine, u kojoj se osuđuje povećanje broja napada JNA i [[Četnici|srpskih paravojnih snaga]] na [[hrvat]]ske gradove.

Što se tiče međunarodnog praćenja bitke, malo je sumnje da su [[Srbi]] ispali zlikovci u ovoj bitci. Nije bilo međunarodnih medija u samom gradu (za razliku od opsada [[Sarajevo|Sarajeva]] ili [[Dubrovnik]]a) i prilično se malo materijala o borbama za [[Vukovar]] emitiralo u inozemstvu.
Zapadni su mediji bili usredotočeni prema istovremenoj [[Bitka za Dubrovnik|bitci za Dubrovnik]]. Britanski novinar [[Misha Glenny]], koji je izvještavao iza obaju linija bojišnica, izjavio je da su [[JNA]] i posebno srpske četničke paravojske bile izrazito neprijateljske prema stranim medijima, u izrazitoj opreci s otvorenim [[Hrvati]]ma, koji su iskorištavali svaku priliku za prikazivanje zbivanja u vidu borbe za slobodu protiv višestruko jačeg neprijatelja.<ref>Glenny, M. ''Smrt Jugoslavije''. Penguin, 1994.</ref>

===Hrvatski odgovor===
{{Citat3|right|Iako se obrana Vukovara veže za potpukovnika Dedakovića, ne može se prijeći preko Merčepova udjela u njoj. Za vrijeme njegova zapovijedanja zaokružena je obrambena cjelina stavljanjem pod nadzor Borova Naselja i Lušca. Neizravnu potvrdu učinkovitog Merčepova rada dao je u svom prvom izvješću i sam Dedaković tvrdnjom da je obrana postavljena i da sustav funkcionira besprijekorno. Jasno je da se tako nešto nije moglo postići za deset sati rada koliko je proteklo od početka rada i slanja izvješća u Zagreb [31.08.1991.]. Kasnije će Dedaković negirati učinkovitost Merčepova rada, a osporit će mu i zapovijedanje Vukovarom. No to je već taština koja ne može izdržati sučeljavanje s činjenicama.|[[Davor Marijan]]|<ref> Davor Marijan, ''Bitka za Vukovar'', Hrvatski institut za povijest; Slavonski Brod: Podružnica za povijest Slavonije, Baranje i Srijema, Zagreb, 2007., 268. </ref>}}
[[Datoteka:Vukovar after occupation.jpg|mini|250px|Vukovar u ruševinama]]
Reakcije na bitku u [[Hrvatska|Hrvatskoj]] i ostatku [[SFRJ|bivše Jugoslavije]] znatno su se razlikovale. [[Hrvati]] su vidjeli bitku za [[Vukovar]] kao borbu na život i smrt za preživljavanje svoje države i nacije, koju su uspoređivali sa sovjetskom bitkom za [[Staljingrad]]. Posljedice bitke bile su obilježene proturječjem oko nedostatka odlučnosti [[hrvat]]skih vlasti tijekom same bitke. Dva polupokušaja za deblokadu grada bila su poduzeta u listopadu i studenom [[1991.]] godine, ali nije se uspjelo znatnije pomaknuti crtu bojišnice. [[Mile Dedaković]] i [[Branko Borković]] preživjeli su bitku i javno govorili protiv vladinih akcija. U očitom pokušaju da ih se ušutka, obojica su bili nakratko pritvoreni od hrvatske policije.


Sa strogo vojne strane, međutim, malo se moglo dobiti hrvatskom protuofenzivom. Bitka za Vukovar je slomila ofenzivu [[JNA]] na Hrvatsku. Sam grad je bio strateški potrošan i u svakom slučaju, vjerojatno neobranjiv. Bio je skoro u potpunom okruženju naselja koja su [[Srbi]] kontrolirali, te naslonjen na samu [[Srbija|Srbiju]], otkud je također bio bombardiran i napadan. Iako su [[Hrvatska|hrvatske]] vlasti nedvojbeno pretrpjele štetu padom [[Vukovar]]a, sa strateške strane događanja, šteta nanesena [[JNA]] je više nego nadoknadila pad grada.<ref name="CIA" />

===Srbijanski odgovor===
[[Datoteka:Croatian War 1991 Vukovar destroyed.jpg|mini|Okupirani Vukovar|200px]]
Velik broj žrtava u bitci uzrokovao je ozbiljno javno neslaganje u [[Srbija|Srbiji]] i [[Crna Gora|Crnoj Gori]], tako da su desetci tisuća novaka koji su trebali biti [[Novačenje|unovačeni]] krenuli u skrivanje ili otišli iz zemlje. Gotovo je izbila pobuna u nekim jedinicama rezervista i masovni prosvjedi protiv rata bili su organizirani u srbijanskim gradovima [[Valjevo|Valjevu]], [[Čačak|Čačku]] i [[Kragujevac|Kragujevcu]]. U poznatom incidentu vozač tenka [[Vladimir Živković]]<ref>{{Citiranje weba |url=https://www.slobodnaevropa.org/a/spomenik-dezerteru-negde-u-vojvodini/25014961.html |title=Spomenik dezerteru, negde u Vojvodini |author=Slobodna Evropa |date=2013-06-12 |language=srpski |accessdate=2020-10-10}}</ref> odvezao se od bojišnice u [[Vukovar]]u do zgrade federalnoga parlamenta u [[Beograd]]u. Dosta se Srba jednostavno nije identificiralo s idealima [[hrvat]]skih Srba i nisu bili spremni za Vukovar žrtvovati svoje živote i živote svoje djece.<ref>Stevanović, V. ''Milošević: Narodni tiranin'', str. 70</ref> Iako su većina žrtava koji su sudjelovali u [[JNA]] bili [[Srbi]] iz Srbije, sama Srbija nikada službeno nije bila u ratu s [[Hrvatska|Hrvatskom]].

U znaku javne neomiljenosti borbi, napori [[JNA]] za novačenje u nove postrojbe za daljnje pohode na Hrvatsku neslavno su propali. Samo 13% sposobnih za vojnu obvezu zbilja su se pojavili na novačenju, a do kraja [[1991.]] godine, oko 6000 sudskih postupaka protiv dezertera vodilo se na beogradskim vojnim sudovima<ref name="Srbija zove">Srbija zove: Rock 'n' Roll Radio i beogradski underground otpor ([[2. travnja]] [[2001.]] godine), nakladnik Serpent's Tail, {{ISBN|1852426829}}, jezik engleski, str. 48</ref> Neuspjeh mobilizacije značio je otkazivanje{{nedostaje izvor}} planirane ofenzive JNA na Hrvatsku zbog jednostavnoga nedostatka ljudstva. Međutim, unatoč ovom podbačaju, gradske vlasti [[Novi Sad|Novog Sada]], u čijemu je gradskom vijeću većinu imala [[Srpska radikalna stranka]], odlučile su [[2007.]] godine preimenovati nekoliko ulica imenima ljudi koji su sudjelovali u napadu na [[Vukovar]]. Vijećnici oporbe napustili su sjednicu u znak prosvjeda, no vijeće je unatoč tomu odlučilo poduprijeti preimenovanja.<ref name="B92 2007">[http://www.b92.net/eng/news/politics-article.php?yyyy=2007&mm=04&dd=04&nav_category=90&nav_id=40513 B92.net] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20090210022735/http://www.b92.net/eng/news/politics-article.php?yyyy=2007&mm=04&dd=04&nav_category=90&nav_id=40513 |date=10. veljače 2009. }} Ulice imenovane po vukovarskim komandantima</ref>

=== Odjek u ostatku SFRJ===
U Bosni i Hercegovini, odakle je velik broj vojnika [[JNA]] bio mobiliziran, predsjednik [[Alija Izetbegović]] apelirao je građanima da se odupru mobilizaciji jer "to nije naš rat". Međutim, za to vrijeme JNA je već razorila neka hrvatska sela u [[BiH|Bosni i Hercegovini]] uz hrvatsku granicu ([[Ravno]], [[Uništa]]), te je s teritorija Bosne i Hercegovine napadala samu Hrvatsku. Iz tih razloga se vodstvu Bosne i Hercegovine (pogotovo [[Bošnjaci|bošnjačkim]] članovima) zamjera nedostatak otvorene potpore [[Hrvatska|Hrvatskoj]] jer je ''de facto'' rat započeo i na bosanskohercegovačkom teritoriju na kojemu su gorjela [[hrvat]]ska sela.

Mobilizirani vojnici [[JNA]] iz [[Makedonija|Republike Makedonije]] sudjelovali su u bitci. Makedonija je objavila svoju neovisnost od [[SFRJ]] tijekom bitke ([[8. rujna]] [[1991.]]), dok su mnogi rezervisti iz Makedonije bili još uvijek u [[JNA]] pod zapovjedništvom oficira, od kojih su većina bili [[Srbi]]. Godine [[2005.]], zapovjednik glavnog stožera makedonskih vojnih snaga [[Miroslav Stojanovski]] bio je upleten u međunarodni skandal zbog navodnih ratnih zločina počinjenih u [[Vukovar]]u.<ref name="BBC">[http://news.bbc.co.uk/1/hi/world/europe/4472382.stm BBC News Online] Makedonskog zapovjednika glavnog stošera čeka ispitivanje o Vukovaru</ref>

== Posljedice bitke ==
Posljedice bitke se mogu podijelit na dvije najvažnije stvari: utjecajem pada grada na tekuću invaziju [[JNA]] na [[Hrvatska|Hrvatsku]] i sudbinom preostalih nesrba u [[Vukovar]]u u trenutku pada grada.

=== Kraj bitke ===
[[Datoteka:Progon Vukovaraca.jpg|mini|300px|Progon Vukovaraca nakon pada grada]]
Tromjesečna opsada je vezala uz grad neke od najboljih jedinica koje je [[JNA]] imala, uključujući i 2 tenkovske i 6 mehaniziranih brigada u širem području, značajan dio armijine tenkovske napadačke snage, što je sklonilo pritisak s ostalih bojišta u [[Hrvatska|Hrvatskoj]]. Ova tromjesečna pauza, tijekom koje je JNA bila usredotočena na poražavanje samo jedne hrvatske pješačke brigade, omogućila je Hrvatskoj završavanje mobilizacije započete u listopadu. Kao rezultat, kad je bitka za [[Vukovar]] počela, [[Hrvatska vojska|Hrvatska je vojska]] imala manje od 20 brigada, što je povećano na 60 kada je bitka završila.

Zapovjednik [[JNA]] na [[vukovar]]skom bojištu, general [[Života Panić]], bio je odlučan da izvede dugo odgađani nastavak JNA invazije Hrvatske nakon pada Vukovara. Nakon završetka bitke, premjestio je trupe prema Osijeku, sljedećem strateškom cilju JNA. Sam [[Vukovar]] je bio prepušten četnicima i srpskim paravojnim jedinicama. Međutim, [[Osijek]] je bio mnogo teža meta od Vukovara. Mnogo veći grad, 3 puta veći od Vukovara, bolje branjen, s boljim linijama komunikacije s ostatkom Hrvatske od Vukovara, a sama [[JNA]] je oskudijevala vojnicima kao jednom od posljedica bitke za Vukovar. Nadalje, hrvatske snage su bile dosada bolje opremljene nego na početku ofenzive, zahvaljujući preuzimanju JNA naoružanja u [[Bitka za vojarne|bitkama za vojarne]].

Veliko granatiranje [[Osijek]]a je bilo priređeno kao priprema za planirani napad, međutim u tom je trenutku intervenirao srpski predsjednik [[Slobodan Milošević|Milošević]]. JNA je dosada zauzela većinu teritorija na kojima je bila prisutna srpska manjina te je Milošević imao premalo interesa u zauzimanju velikog grada s [[hrvat]]skom većinom, da se ni ne govori o Panićevim ciljevima svrgavanja legalno izabrane vlasti u [[Zagreb]]u i postavljanja Hrvatske pod vojnu okupaciju. Nadalje, rat je stvorio izvjesne političke teškoće u samoj [[Srbija|Srbiji]]. Nakon što je Milošević prisilio vrh [[JNA]] da naredi Paniću prekid svih njegovih operacija, započeli su pregovori o primirju na terenu između predstavnika Hrvatske i Srbije pod pokroviteljstvom izaslanika UN-a [[Cyrus Vance|Cyrusa Vancea]]. U siječnju [[1992.]] dogovoreno je [[Sarajevsko primirje|primirje]], privremeno prekidajući borbe u Hrvatskoj.<ref name="CIA"/>

=== Zarobljenici i ratni zločini ===

Sudbina zarobljenih u [[Vukovar]]u, i civila i vojnika, bila je nadasve strašna. Mnoge su masakrirali [[četnici|srpski četnici]] i paravojska, novinari koji su posjetili grad odmah nakon pada su prisustvovali ulicama pretrpanim truplima civila. Novinari [[BBC]]-a su snimili srpsku miliciju i četnike kako pjevaju:<ref name="Tanner">Tanner, M. ''Hrvatska'' (1997.)</ref>

{{Citat2|Slobodane, Slobodane, šalji nam salate, biće mesa, biće mesa, klaćemo Hrvate!}}

Branitelji sjevernog džepa u [[Borovo|Borovu Naselju]] se nisu mogli probiti iz obruča i izvući iz grada te ih je većina bila ubijena.<ref name="Tus"/> Ista je sudbina dočekala i mnoge branitelje samog Vukovara, iako su neki, uključujući i zapovjednike uspješno probili obruč i izvukli se na područja pod kontrolom hrvatskih vlasti. Od preživjelih nesrba većina ih je protjerana na slobodan teritorij, ali je oko 800 ljudi sposobnih za borbu (podjednako civila i zarobljenih vojnika) kao i drugih civila zatočena u srpskim zatvorima. Većina iz Vukovara je završila u zatvoru u [[Srijemska Mitrovica|Srijemskoj Mitrovici]]. Iako su postupno gotovo svi zamijenjeni u razmjenama zarobljenika, neki su ubijeni tijekom brutalnog mučenja po zatvorima. [[Hrvat]]e iz [[Vukovarska bolnica|Vukovarske bolnice]] (oko 260 ljudi plus medicinsko osoblje) je odvela [[JNA]] i srpska paravojska na obližnje polje u [[Ovčara|Ovčari]] i tamo ih pogubila.

2005. godine dobivena je informacija o masovnoj grobnici u okolici Vukovara. U njoj je trebalo biti 400 ubijenih iz Vukovara i okolice. Iskapanja nisu dala očekivane rezultate. Prostor za koji se pretpostavlja da je grobnica velik je, velik, miniran i nepristupačan. Jedan je svjedok otkrio lokaciju još dvije masovne grobnice na Ovčari. Pokusnim iskapanjem nisu nađene, ali je utvrđeno da je teren prekopavan što znači da su tijela najvjerojatnije iz njih premještena na neku drugu lokaciju.<ref>Petar Grubišić: [https://www.vecernji.hr/vijesti/2110-zrtava-u-141-masovnoj-grobnici-810772 '' ''] Večernji list.  27. rujna 2005.. Pristupljeno 24. rujna 2020. </ref>

== Sudski epilog ==
Tri časnika JNA, [[Mile Mrkšić]], [[Veselin Šljivančanin]] i [[Miroslav Radić (kapetan JNA)|Miroslav Radić]] bili su optuženi od [[Međunarodni sud za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije|Haaškog suda]] zbog višestrukih zločina protiv čovječanstva i kršenja ratnih konvencija.<ref name="Mrksic"/> Troje optuženika bili su ili uhvaćeni ili su se predali tijekom [[2002.]] i [[2003.]] godine te su suđeni od listopada [[2005.]] godine. Mile Mrkšić osuđen je na [[Međunarodni sud za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije|Međunarodnom sudu za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije]] u [[Haag]]u, [[27. rujna]] [[2007.]] godine, na 20 godina za ubojstva i mučenja, Šljivančanin na petogodišnji zatvor radi mučenja, ali je oslobođen optužbi za genocid i istrebljenje nesrba, a Radić je bio oslobođen.<ref name="verdict">[http://news.bbc.co.uk/1/hi/world/europe/7016290.stm dvojica osuđenih za zločine u Hrvatskoj], BBC News, 27. rujna 2007., pristupljeno 28. rujna 2007.</ref> Slavko Dokmanović je bio isto optužen i uhićen zbog svoje uloge u masakrima, ali je počinio samoubojstvo [[1998.]] godine, 2 dana prije svoje presude.

Vođa [[četnici|četničke]] paravojske [[Vojislav Šešelj]] je optužen za niz zločina uključujući i one povezane sa smaknućima zatočenika iz vukovarske ratne bolnice, u kojem su njegovi "Beli Orlovi" bili upleteni.<ref>ICTY, [http://www.un.org/icty/indictment/english/ses-ai050715e.pdf Vojislav Šešelj Modified Amended Indictment], 15. srpnja 2005.</ref> [[Hrvatska]] je također sudila većem broju Srba za ratne zločine u [[Vukovar]]u, iako je većina optuženika umrla prirodnom smrću prije nego što su procesirani ili im se sudilo u odsustvu<ref>"[http://news.bbc.co.uk/1/hi/world/europe/3765199.stm zaustavljeno suđenje za ratne zločine u Vukovaru]", BBC News Online, 1. lipnja 2004.</ref> i u prosincu [[2005.]] godine, srpski sud je optužio četrnaest bivših pripadnika četničkih paramilitarnih postrojbi za njihovo sudjelovanju u bolničkom masakru.<ref>"[http://news.bbc.co.uk/1/hi/world/europe/4521520.stm Srbi osuđeni za zločine u Vukovaru]", BBC News Online, 12. listopada 2005.</ref>

Iako za početne napade na [[Vukovar]] nisu podignute optužnice na sudu u Haagu, optužnica MIloševiću je teretila istog za sveukupnu JNA/srpsku ofenzivu u Hrvatskoj, uključujući i borbe u istočnoj Slavoniji, kao "zajednički zločinački pothvat" u svrhu uklanjanja nesrpske populacije na područjima pod srpskom kontrolom u Hrvatskoj. [[Slobodan Milošević]] je također bio optužen za pogubljenja, protjerivanja i uništenja imovine u Vukovaru, kao i sudioništvo u masakru na [[Ovčara|Ovčari]].<ref>ICTY, "[http://www.un.org/icty/indictment/english/mil-2ai020728e.htm Milošević: Hrvatska: Druga točka optužbe"], 28. srpnja 2004.</ref>
[[Datoteka:Ovcara building.JPG|mini|250px|[[Ovčara]]]]
Zločini nakon pada vukovarske bolnice su tema većeg međunarodnog filma, koji se trenutno snima.<ref>{{Citiranje časopisa |url=http://www.thetrinityofvukovar.com/ |title=Vukovarsko trojstvo - Veliki film<!-- Bot generated title --> |archive-url=https://web.archive.org/web/20080330044654/http://www.thetrinityofvukovar.com/ |archive-date=30. ožujka 2008. |access-date=21. studenoga 2019.}}</ref> Dana [[3. kolovoza]] [[2007.]] godine, hrvatski mediji su izvjestili da je nominirana za Oscar Toni Collette, preodređena da glumi ulogu dr. Vesna Bosanac u nadolazećem filmu. Do današnjeg dana, dr. [[Vesna Bosanac]] je ostala rukovoditelj vukovarske bolnice.<ref>[http://www.jutarnji.hr/kultura_i_zivot/film/clanak/art-2007,8,3,vukovarsko_trojstvo,84829.jl Toni Collette glumit će dr. Bosanac? - Jutarnji.hr<!-- Bot generated title -->]{{Neaktivna poveznica|bot=InternetArchiveBot }}</ref>

[[Milorad Pejić]] je uhićen 2008., u posjetu [[Beograd]]u i optužen je za sudjelovanje u smrti više od 200 ljudi u Hrvatskoj 1991. godine. Uhićen je po [[Interpol]]ovoj tjeralici na beogradskom aerodromu [[19. ožujka]] [[2008.]] godine. Srpske vlasti su izjavile da su započele istragu oko Pejićevog navodnog učestvovanja u ubojstvima iz [[2003.]] godine, ali da ga nisu mogle uhititi kako je isti živio u [[Ujedinjeno Kraljevstvo|Velikoj Britaniji]].

Srpski sudovi su kasnije osudili 14 bivših milicajaca na zatvorske kazne do 20 godina zbog umorstava najmanje 200 ratnih zarobljenika prilikom ulaska u [[vukovar]]sku bolnicu. Ponovno suđenje je naređeno od srpskog Vrhovnog suda radi navodnih neregularnosti u procesu.

Prema svjedočenjima [[vukovar]]skih stanovnika, emitiranih na [[HRT]]-u, [[16. studenog]] [[2006.]] godine u emisiji "Brisani prostor" (povodom obljetnice pada Vukovara), sva smišljenost i dubina zla koja stoji iza srpskih napada na [[Vukovar]] (kao i mjerilo srpske nelojalnosti i izdaje) se vidi i po tome što je napad smišljeno započeo ''"nakon što su se hrvatska djeca vratila sa školskih ekskurzija u Vukovar. Istovremeno, sva srpska djeca su preseljena iz grada."'', tako da u toj neravnopravnoj borbi, izgine što više hrvatske djece, a bez ikakvog rizika za stradanjem srpske.<ref>TV-emisija Brisani prostor, emitirana na HRT-u 16. studenoga 2006.</ref>

Za rušenje vukovarske ratne bolnice i brojnih civilnih objekata do danas (stanje 18. studenoga 2011.) nitko nikad nije odgovarao. Za ratne zločine koje su velikosrbi počinili na vukovarskom području sudski je procesuirano samo 65 osoba; presude postoje za 24 osobe, od čega je 17 za osobe u odsutnosti.<ref name="marginaliziranje">Mladen Pavković: Marginaliziranje hrvatskih žrtava. Da se ne zaboravi, Hrvatsko slovo, petak, 18. studenoga 2011., str. 13.</ref>

=== Okupacija Vukovarske Ade ===

Iako je [[Vukovar]] vraćen [[Hrvatska|Hrvatskoj]] početkom [[1998.]] godine, [[Vukovarska ada]], hrvatski otok na [[Dunav]]u, još je uvijek pod kontrolom snaga [[Srbija|Republike Srbije]]. Unatoč odlukama Badinterove komisije iz [[1991.]] godine, [[Srbija]] odbija vratiti otoke s objašnjenjem da su bliži srpskoj strani rijeke pa su po tome srpski.<ref name="dnevnik.co.yu">[http://www.dnevnik.co.yu/arhiva/30-07-2002/Strane/spec.htm Dnevnik.co.yu] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20080430054243/http://www.dnevnik.co.yu/arhiva/30-07-2002/Strane/spec.htm |date=30. travnja 2008. }} Graničari nisu znali za izlet</ref> Vojna okupacija otoka je završila tek nedavno nakon incidenta u kojem je srpska vojska otvorila vatru i uhitila gradonačelnika [[Vukovar]]a [[Vladimir Štengel|Vladimira Štengela]] s 19 drugih hrvatskih civila i 8 djece koji su bili u posjetu [[Zvezdan Kisić|Zvezdanu Kisiću]], [[gradonačelnik]]u srpskog grada [[Bačka Palanka|Bačke Palanke]].<ref name="hsp1861.hr">[http://www.hsp1861.hr/vijesti2/020729tp.htm HSP1861.hr] Pripadnici Jugovojske uz pucnje uhitili pa pustili Vladimira Štengla, Nikolu Šafera i još 26-ero ljudi</ref>

Ovaj hrvatski otok, kao i drugi okupirani otok, [[Šarengradska ada]], sada je pod kontrolom srpske policije. Dogovorom iz [[31. srpnja]] [[2006.]] godine, između Vukovara i prekodunavske općine [[Bač]], na Vukovarsku adu se može po pojednostavljenom režimu i bez pograničnih dozvola i putovnica. Tada je istaknuto da će Vukovarska ada biti simbol mira i brže normalizacije međuljudskih odnosa i svekolikoga života na graničnom području.<ref>[http://dns1.vjesnik.hr/Pdf/2006%5C08%5C01%5C04A4.PDF Vjesnik, utorak, 1. kolovoza 2006.]{{Neaktivna poveznica|bot=InternetArchiveBot }} Nakon 16 godina oživio vukovarski Zlatni rat</ref>

==Žrtve==
=== Hrvatske ===
[[Datoteka:Memorijalno groblje Vukovar.jpg|mini|250px|Groblje vukovarskih žrtava]]
Do kraja [[1991.]] godine, po službenim podaci izdanim u [[Hrvatska|Hrvatskoj]] 3210 [[Hrvat]]a je ubijeno, a 17 393 ih je ozlijeđeno tijekom sukoba. Većina ozljeda je posljedica opsade Vukovara. Točan broj vukovarskih žrtava je još uvijek nepoznat. Prema hrvatskim izvorima, objavljenim od Ministarstva vanjskih poslova i europskih integracija [[2006.]] godine, [[Hrvatska]] je izgubila 879 vojnika, dok je 770 ranjeno u samom gradu [[Vukovar]]u.

Prema hrvatskom generalu [[Anton Tus|Antonu Tusu]], oko 1100 vukovarskih branitelja je ubijeno, 2600 branitelja i civila označeno kao nestalo, a drugih 1000 hrvatskih vojnika ubijeno na prilazima [[Vinkovci]]ma i [[Osijek]]u. Također je istaknuo da se intenzitet borbi može prosuditi po činjenici da su gubici u istočnoj [[Slavonija|Slavoniji]] između rujna i studenog [[1991.]] jednaki polovici cjelokupnih gubitaka u [[Domovinski rat|Domovinskom ratu]] cijele 1991. godine.<ref name="Tus">Noel Malcolm (predgovor), Branka Magas (urednik), Ivo Zanic (urednik) (2001.). "The war up to the Sarajevo Ceasefire", Rat u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini 1991.-1995. Frank Cass Publishers. {{ISBN|0714682012}}.</ref>

U svojoj knjizi "Hrvatska povijest", izdanoj [[2004.]] godine, hrvatski povjesničar [[Ivo Goldstein]] je procijenio gubitke hrvatskih vojnih snaga u bitci za [[Vukovar]] na 2500 mrtvih (uključujući i snage koje su pomagale obranu u okolici grada). [[CIA]] je procijenila hrvatske žrtve na cca 4000-5000 mrtvih po istočnoj [[Slavonija|Slavoniji]] u tom razdoblju.<ref name="CIA">''Balkan Battlegrounds'' (Central Intelligence Agency, 2002.)</ref>

Prema specijaliziranom elektroničkom portalu o [[Domovinski rat|Domovinskom ratu]] "Domovinski rat On Line", ukupan broj stradalih vojnika [[HV]]-a procjenjuje se na oko 2500, od čega je oko 900 poginulo tijekom samih borbi u Vukovaru, oko njih 600 ubijeno je nakon pada grada, a ostalih 1000 je stradalo u borbama na širem području [[Vukovar]]a. Oko 7000 osoba, civila i vojnika, završilo je nakon pada grada u logorima u [[Srbija|Srbiji]]. Poginulo je oko 1000 civila, od čega 86 djece, od kojih je najmlađe imalo 6 mjeseci (Ivan Kljajić), koji je poginuo od krhotina velikosrpske granate dok ga je otac Pavle Kljajić držao u rukama (ranjen u tom napadu, i on je uskoro umro).<ref name="marginaliziranje"/><!-- referencija se odnosi na Pavla Kljajića --> Ranjeno je 2.500 osoba od čega su 570 ostali trajni invalidi. Bez jednog ili oba roditelja ostalo je 858 djece.<ref name="Domovinski rat" />

Na popisu od ožujka 1991. Vukovar je imao 44 639 stanovnika, a nakon što je pao grad 18. studenoga 1991. godine, velikosrpski agresor je protjerao i prognao oko 22 000 osoba. Osim toga, oko 8000 branitelja i civila je prošlo kroz [[Dodatak:Popis srpskih koncentracijskih logora u Domovinskom ratu i ratu u BiH|srpske koncentracijske logore]]; oko 4000 ih je ubijeno, poginulo ili nestalo, 306 se vodi kao nestali (stanje 18. studenoga 2011.). Na obližnjem stratištu na [[Ovčara|Ovčari]] malo poslije su pobijene brojne nedužne obitelji, ukupno 260 ranjenika i civila.

Tijekom vukovarske ratne kalvarije je ubijeno 86 djece, od čega je 54 djece bilo mlađe od 10 godina. Iz Vukovara je najpoznatija hrvatska majka stradalnica, [[Kata Šoljić]], čija su sva četiri sina ubijena i brojni članovi obitelji. U Vukovaru je pronađena [[masovna grobnica]] u kojoj su pronađeni tjelesni ostaci više od 1200 osoba.(!)<ref name="marginaliziranje"/> Velikosrpski su osvajači na grad [[prekomjerno granatiranje|ispalili]] više od 6,5 milijuna projektila. Srušili su vukovarsku ratnu bolnicu i brojne civilne objekte, a za to do danas (stanje 18. studenoga 2011.) nitko nikad nije odgovarao.<ref name="marginaliziranje"/>

=== Srbijanske ===
Procjene [[JNA]] gubitaka su nadalje usložnjavane pomanjkanjem službenih brojki. Bivši zapovjednik novosadskoga korpusa, umirovljeni general [[Andrija Biorčević]], nije se mogao sjetiti koliko je ljudi izgubio, no izjavio je da vjeruje da to nije bilo više od 1500 poginulih. Biorčević je objasnio da je tijekom opsade Vukovara, većina vojnih aktivnosti bila vođena na razdaljini i iz dobro utvrđenih [[rov]]ova.

Jedine izričite brojke o srbijanskim gubitcima u opsadi Vukovara izdane s njihove strane (izdano od [[Miroslav Lazanski|Miroslava Lazanskog]], neslužbenoga glasnogovornika [[JNA]] i javno poznatoga vojnog komentatora iz [[Beograd]]a) bile su 1103 vojnika i dobrovoljaca ubijeno, 2500 ranjeno, 110 tenkova i transportnih vozila uništeno i 2 aviona oborena, dok je još jedan pao zbog kvara.

Godine [[1997.]], [[Anton Tus]] procijenio je neprijateljske gubitke na oko 10 000 mrtvih, 600 vozila i 23 aviona (moderni srbijanski izvori, međutim govore o samo oko 6000 srpskih državljana ubijenih tijekom četiri godine rata, uključujući i neke civile). Tijekom toga razdoblja, po Tusu, Hrvatska je izgubila samo oko 1850 branitelja (od toga datuma, general je na više procijenio hrvatske gubitke).

Prema specijaliziranom elektroničkom portalu o [[Domovinski rat|Domovinskom ratu]] »Domovinski rat On Line«, ukupan broj stradalih vojnika [[JNA]] na širemu području [[Vukovar]]a procjenjuje se do 8000 poginulih, do 15 000 ranjenih te između 400-600 uništenih [[tenk]]ova i oklopnih vozila, oko 20 uništenih [[zrakoplov]]a i [[helikopter]]a.<ref name="Domovinski rat" />

== Vukovarska tragedija u umjetnosti ==
=== Glazba ===
Od pjesama koje tematiziraju Vukovar, valja spomenuti pjesme: [[Siniša Glavašević]] "Grad to ste-vi" [[Marija Peakić-Mikuljan|Marije Peakić-Mikuljan]] "Vukovarska",<ref>[http://www.ubiudr.hr/pj/pj8-MPMikuljan.htm UBIUDR Podravke]{{Neaktivna poveznica|bot=InternetArchiveBot }} Da se ne zaboravi! Vukovarska (na narodnu) - Dragovoljcima domovinskog rata</ref> [[Vladimir Kočiš Zec|Vladimira Kočiša Zeca]] "Gospodine generale", [[Hrvoje Hegedušić|Hrvoja Hegedušića]] "Stoji grad", [[Zlatni dukati|Zlatnih dukata]] "Vukovar, Vukovar", [[Shorty]]ja i Miroslava Štivića "Dok Dunav" i druge.

Vodotoranj, vukovarska Glavna ulica, Memorijalno groblje žrtava iz Domovinskog rata i Križ na ušću Vuke u Dunav, pojavljuju se u spotu pjesme "[[Lijepa li si]]", koju je otpjevao [[Marko Perković Thompson]] s prijateljima. U izboru slušatelja [[Narodni radio|Narodnog radija]] povodom 20. godina [[Dan državnosti (Hrvatska)|hrvatske državnosti]], pjesma je proglašena najljepšom domoljubnom pjesmom. Spomenuti simboli Vukovara se pojavljuju u instrumentalu prije posljednjeg ponavljanja pripjeva. U spotu za pjesmu [[Zlatni dukati|Zlatnih dukata]] "[[Ne dirajte mi ravnicu]]", koja je u neku ruku postala himnom Domovinskog rata,<ref> Meštrović, Mario. [https://repozitorij.unizd.hr/islandora/object/unizd:2112 Identitet hrvatskog prostora u popularnoj glazbi] Odjel za geografiju Sveučilišta u Zadru, Zadar, 2018., str. 23 </ref> tijekom posljednjeg ponavljanja refrena, prikazana je kolona uplakanih i uplašenih Vukovaraca, što je popraćeno kadrom uplakanog [[Fabijan Šovagović|Fabijana Šovagovića]] iz filma [[Branko Schmidt|Branka Schmidta]] ''[[Sokol ga nije volio (1988.)|Sokol ga nije volio]]''.

O 25. obljetnici pada grada, u Vukovaru je [[4. listopada]] [[2016.]] u izvedbi Hrvatskog komornog orkestra praizvedena »Božićna suita« [[Anđelko Igrec|Anđelka Igreca]], koja pad Vukovara tematizira kroz stihove hrvatskih božićnih pjesama kao simbolike nade i novog početka. Nakon Vukovara, [[suita]] je i izvedena u [[Hrvatski glazbeni zavod|Hrvatskom glazbenom zavodu]] u [[Zagreb]]u te je snimka te izvedbe zabilježena na [[Album|nosaču zvuka]] ''Glas veseli''.<ref> Nosač zvuka »Glas veseli«, ''[[Glas Koncila]]'', 3. siječnja 2021., br. 2428, god. LX, str. 22 </ref>

=== Književnost ===
Bitka za Vukovar i tragedija njegova pada u suvremenoj [[hrvatska književnost|hrvatskoj književnosti]] uglavnom su obrađene unutar žanra traumatske proze. Istaknuto mjesto u »kulturi sjećanja« Vukovara zauzima zbirka [[kratka priča|kratkih priča]] ''Priče iz Vukovara'' [[Siniša Glavašević|Siniše Glavaševića]] (1992.), novinara [[Hrvatski radio Vukovar|Hrvatskoga radija Vukovar]] i žrtve [[Ovčara|pokolja na Ovčari]], koja je nastajala tijekom same opsade grada te ju je Glavašević poslao u Zagreb neposredno prije svoje smrti. Glavašević u svojim pričama ne imenuje neprijatelja (»Netko je dirao moje parkove...«) niti u njima ima tragova razaranja, već je Vukovar gotovo [[Nadrealizam|nadrealistično]] preobražen u »simbol krhke ljepote i apstraktne patnje, mitsko mjesto istinskoga života i neimenovane boli, žrtvovani grad bez naznaka kako je i zašto postao grad-žrtva« ([[Dubravka Oraić-Tolić]])<ref name="tolic"> [[Dubravka Oraić-Tolić|Oraić-Tolić, Dubravka]]. [https://www.matica.hr/hr/461/Pam%C4%87enje%20Vukovara/ Pamćenje Vukovara / Hrvatska traumatska proza na prijelazu 20. i 21. stoljeća] ''[[Hrvatska revija]]'' 3 (2015.), pristupljeno 5. siječnja 2020. </ref> Glavaševićeva ''Priča o gradu'' ubraja se među najznačajnije antologijske prozne ostvaraje hrvatske književnosti na temu Domovinskoga rata, ali i izvan nje, posebno zbog svoje općeljudske poruke sažete u posljednjim rečenicama priče: »A grad, za nj ne brinite, on je sve vrijeme bio u vama. Samo skriven. Da ga krvnik ne nađe. Grad – to ste vi.« Glavaševićeva kolegica s HRV-a, svjedokinja vukovarske tragedije, [[Alenka Mirković-Nađ|Alenka Mirković]], autorica je antologijskog romana ''91,6 MHZ: Glasom protiv topova'' (1997.), u kojem [[Autobiografija|autobiografsko]]-[[memoari|memoarskim]] stilom iznosi vlastito svjedočanstvo opsade grada i svoga [[Novinarstvo|novinarska rada]] u ratnim uvjetima. Dok Glavašević ratno stradanje Vukovara iskazuje ''in statu nascendi'' (u vrijeme opsade grada), Mirković svjedočanstvo iznosi s vremenskim odmakom, ''post festum'', i to iz dvaju motrišta - slike razrušena grada i ratnih razaranja očima djevojčice i očima ratne izvjestiteljice.<ref> Blažević, Dea. [http://darhiv.ffzg.unizg.hr/id/eprint/5743/ Slika ratnog Vukovara u romanima Ivane Simić Bodrožić i Alenke Mirković] Odsjek za hrvatski jezik i književnost [[FFZG|Filozofskog fakulteta u Zagrebu]], 2015. </ref>

[[Nedjeljko Fabrio]], koji je kao predsjednik [[Društvo hrvatskih književnika|Društva hrvatskih književnika]] u vrijeme opsade Vukovara bio angažiran u javnim istupima protiv [[Velikosrpska agresija|velikosrpske agresije]], vukovarska ratna razaranja književnički obrađuje [[intertekstualnost|intertekstualnim]] smještanjem [[Lav Tolstoj|Tolstoj]]evog junaka Vronskog iz ''[[Ana Karenjina|Anje Karenjine]]'' na vukovarsku bojišnicu, u ulogu srbijanskog vojnika, koji svjesnim ulaženjem u [[minsko polje]] na samomu kraju Fabrijeva postmodernističkoga romana ''Smrt Vronskog: Deveti dio Ane Karenjine; Romanzetto alla Russa'' (1994.) izražava osudu srbijanske agresije na Vukovar.<ref>Kuzmić, Tatiana. [https://d1wqtxts1xzle7.cloudfront.net/56734010/Po-Yu_Vronsky.pdf?1528225241=&response-content-disposition=inline%3B+filename%3DTolstois_Count_Vronsky_in_the_Post_Yugos.pdf&Expires=1609813607&Signature=MiZn~stZImKJuebZQ1YXWbuV97SQUogHf60E-qQieuSwU3O8h0HpyZjg81pGPU8PO4MlM2p2-7erES8MqN~nK6kYTdHz3sS4UL-LJrnq4gkmqxeSNmvr3GVOoya9BJSJe0LvX7CEYH7ZCj3RPMT3~cYOD9nIAIiGF-8x9nfHab60WEvLOES3NSB4nWnDCv65XXXcMz4Z1LXSIkqqyon7NVGzmtP1xeQCa1gCAdy1DoUzXyw0cUgYD0jzSdxwiFOGNZK-8kf-FXzkhHSE5C2HGzSWwyO91~MMxmAoMnRd2Pzs0c21ZxK3IM4R7rLBaSkY5kH-7bLsS0AmgJ7oGz~EjA__&Key-Pair-Id=APKAJLOHF5GGSLRBV4ZA TOLSTOI’S COUNT VRONSKY IN THE POST-YUGOSLAV IMAGINATION: A CASE OF POLITICIZED FAN FICTION]{{Neaktivna poveznica|bot=InternetArchiveBot }} ''Slavic and East European Journal'', sv. 61, br. 4 (2016.), str. 805-806.</ref> Rođeni Vukovarac [[Pavao Pavličić]] u svojim autobiografskim zapisima grada i njegovih stanovnika obrađuje i tematiku Domovinskoga rata, napose u ''Vukovarskim razglednicama'', ''Vodiču po Vukovaru'' i ''Šapudlu'' (1995.), u kojem »oživljava« Vukovar svoje mladosti, oslikavajući život grada u [[Socijalizam|socijalizmu]] iz postsocijalističkoga motrišta.<ref> Cestarić, Marija. Pavličićev Šapudl „u potrazi za blagostanjem“, ''Jat: časopis studenata kroatistike'', sv. 1, br. 3 (2017.), str. 90. {{Hrčak|id=284761}} </ref> [[Maša Kolanović]] u svojoj ''Sloboština Barbie'' (2008.) prikazuje rat iz viđenja dječje igre [[Barbie|lutkama Barbie]] prognane vukovarske djevojčice u skloništima [[Sloboština (Zagreb)|zagrebačke Sloboštine]] tijekom jeseni i zime 1991. Sraz dječje igre i ozbiljnosti rata ogleda se u gotovo [[groteska|grotesknome]] ozračju na vrhuncu romana, u kojemu autorica zajedničku traumu [[Hrvati|naroda]] pogođenog ratom iskazuje višestrukim ponavljanjem [[sintaksa|sintaktički]] jednostavne, ali [[semantika|semantički]] višeslojne rečenice »Pao je Vukovar!«<ref name="tolic"/> Na istom životnom iskustvu posrednoga svjedočenja rata i neposrednoga svjedočenja traume [[prognanik|prognaništva]] Ivana Simić Bodrožić gradi svoj autodijagenetski roman ''[[Hotel Zagorje]]'' (2010.),<ref> Kuraja, Ivana. [https://zir.nsk.hr/islandora/object/hrstud%3A1688 Naratološki aspekti romana Hotel Zagorje Ivane Simić Bodrožić] [[Fakultet hrvatskih studija]], Zagreb, 2018. </ref> no pristup tematici je umnogome različit od Kolanovićina. Junakinja djela također je prognanica iz Vukovara smještena u Zagrebu, no ona je svojim podrijetlom i govornom karakterizacijom traumatizirana gotovo svakodnevno u novoj, zagrebačkoj sredini (ali i među [[Hrvatsko zagorje|zagorskim]] domaćinima), pa u romanu prevladava ogorčenost i svojevrsna »poetika traume« iz koje se junakinja ne uspijeva istrgnuti.<ref> Ott Franolić, Marija. Hotel Zagorje: infantilno o ozbiljnom ili pokušaj rješavanja traume pisanjem, u: Ryznar, Anera (ur.) ''Vila-Kiklop-Kauboj'', Zagreb, Zagrebačka slavistička škola, 2012., str. 111-130. {{CROSBI|id=753637}} </ref> Traumu [[silovanje|silovanja]] žene tijekoom srbijanske okupacije Vukovara razrađuje [[Julienne Eden Bušić]] u romanu ''Živa glava'' (2012.), koji predstavlja romansirani [[životopis]] zarobljene i silovane Vukovarke, koja »živu glavu« spašava postajući seksualnom robinjom svoga sugrađanina, Srbina. Radnja romana zbijena je u uzak vremenski okvir jednoga dana i prisjećanje je junakinje o traumi silovanja dok kao [[majka]] doji [[dijete]], obavlja kućanske poslove i vodi [[Parnica|pravosudnu bitku]] protiv svoga silovatelja, koji slobodno šeće gradom u odori [[Hrvatska policija|hrvatske policije]]. Na koncu je silovatelj oslobođen po svim točkama optužnice jer sud nije mogao dokazati silovanje. U suprotnosti s [[Marko Marulić|Marulić]]evom ''[[Judita (Marko Marulić)|Juditom]]'', »Bušićkina je Vukovarka slaba žena koja ne bira herojsku smrt, nego pristaje na silovanje kako bi spasila goli život i sačuvala ga za djecu i obitelj. (...) Bušićkina žena-žrtva [[metonimija]] je [[Mirna reintegracija hrvatskoga Podunavlja|mirne reintegracije Vukovara]] kao grada-žrtve« (Dubravka Oraić-Tolić).<ref name="tolic"/> Među djelima memoarske proze ističe se autobiografski roman Vilima Karlovića ''Preživio sam Vukovar i Ovčaru'' (2011.), u kojem Karlović ne podliježe jednostranoj obradi proživljenih povijesnih događaja, nastojeći postići veću objektivnost u prosuđivanju svog iskustva [[Ratni zarobljenik|ratnoga zarobljeništva]].<ref> Vranješ, Antonija. Poratna književnost kao nositelj kulture sjećanja na traumu Domovinskoga rata na hrvatskom istoku na primjeru odabranih književnih djela, u: Brekalo, Miljenko (gl. ur.). ''Hrvatski istok u Domovinskom ratu - iskustva, spoznaje i posljedice'', [[Institut društvenih znanosti Ivo Pilar]], Područni centar Osijek, 2015., str. 271-282. {{CROSBI|id=788625}} </ref> Sudbine 34 poginule djece tijekom opsade Vukovara literarno je, u obliku kratkih priča, obradila Ani Galović u djelu ''Mama, ne vidim nebo'' (2020.).<ref>[https://radio.hrt.hr/aod/mama-ne-vidim-nebo/358327/ »Mama, ne vidim nebo«] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20210214115137/https://radio.hrt.hr/aod/mama-ne-vidim-nebo/358327/ |date=14. veljače 2021. }} ''[[Hrvatski radio]]''. 20. listopada 2020., pristupljeno 8. siječnja 2021.</ref>

U romanu [[Jo Nesbø|Joa Nesbøa]] ''Frelseren'' (2005.) važnu ulogu u radnji istrage umorstva pod vodstvom Harrya Holea imaju Vukovarci koji su preživjeli opsadu gradu i iselili u [[Oslo]].

=== Filmska umjetnost  ===
Na temu vukovarske tragedije hrvatskih civila i zarobljenika snimljeno je malo filmova i književnih djela. Od hrvatskih, to je ''[[Vukovar se vraća kući]]'' iz 1994., a od inozemnih to su samo film ''[[Harrisonovo cvijeće]]''<ref>[http://www.harrisons-flowers.com Službene stranice filma] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20080715140013/http://www.harrisons-flowers.com/ |date=15. srpnja 2008. }}</ref> te srbijanski film ''[[Vukovar, jedna priča]]'' objavljen 1994. i sniman u okupiranom Vukovaru, koji predstavlja potpuno suprotan pogled na vukovarsku bitku. Josip Grozdanić, filmski kritičar, piše da je film »pojednostavnjen, tendenciozan, lažan i patetičan«, a njegova radnja sročena tako da skreće pozornost s »ratnohuškačke velikosrpske politike« uoči napada na Vukovar, same bitke te masovnih zločina koje su srbijanske i jugoslavenske postrojbe počinile nakon pada grada.<ref>Josip Grozdanić: 
[http://www.matica.hr/vijenac/384/Vukovar,%20nesnimljena%20tragedija/ 
Vukovar, nesnimljena tragedija], Vijenac br. 384/2008., pristupljeno 1. 
veljače 2016.</ref><ref name="marginaliziranje"/> Film u Srbiji nikada nije uspio dobiti slavu koju je dobio u inozemstvu kao jedan od 10 najgledanijih filmova s ratnom tematikom te godine u svijetu zbog autentičnosti prostora u kojima je sniman.{{ni}} Tematiku opsade Vukovara, [[Ovčara|pokolja na Ovčari]] i u Veleprometu te pitanje nestalih Vukovaraca tematizira igrani film ''[[Šesti autobus]]'' [[Eduard Galić|Eduarda Galića]].

Dokumentarni filmovi na temu obrane Vukovara su serijal [[Heroji Vukovara]]<ref>[http://www.herojivukovara.hr/serijal.aspx?id=oserijalima Heroji Vukovara - O serijalima] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20080910141854/http://www.herojivukovara.hr/serijal.aspx?id=oserijalima |date=10. rujna 2008. }} Maturanti, seljaci i obućari postali su ratnici. Nekoliko mjeseci kasnije postali su Heroji Vukovara. U ovoj seriji glavni likovi su oni - preživjeli vukovarski branitelji. 15-ak godina poslije prisjećaju se i svjedoče o slavnim trenucima 1991. godine. Snimanje serije je započeto u listopadu 2005. a traje i danas. Heroji Vukovara na autentičnim lokacijama pričaju kako je to stvarno bilo.</ref><ref>[http://www.herojivukovara.hr/ Heroji Vukovara] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20080822141442/http://www.herojivukovara.hr/ |date=22. kolovoza 2008. }} 1991. Vukovar su branili heroji. Ovo je dokumentarni serijal o njima...</ref>, [[Priče heroja Vukovara]], [[Vukovar 91]],  "[[Vukovar - posljednji rez]]" koji su u produkciji beogradske kuće B92 zajedno napravili srpski redatelj Janko Baljak i hrvatski novinar, Osječanin [[Drago Hedl]]<ref> [http://www.b92.net/specijal/vukovar/ Vukovar – Posljednji rez] ''b92.net'' </ref>, [[Vukovarska pasija i križni put]], [[Srce Vukovara]], [[Put spasa – kukuruzni put (2017.)|Put spasa - kukuruzni put]], [[Sve je bio dobar san (2016.)|Sve je bio dobar san]], [[Srpska okupacija šarengradske Ade]], [[Glavu dole ruke na leđa]] i drugi te filmovi o Domovinskom ratu u kojima je Vukovar jedna od tema i filmovi temeljeni na okupaciji Vukovara (Trinity of Vukovar<ref>[https://web.archive.org/web/20080330044654/http://www.thetrinityofvukovar.com/ The Trinity of Vukovar]</ref>).

Izmišljeni hrvatski liječnik [[Luka Kovač]] iz [[NBC]]-jeve serije ''[[Hitna služba (televizijska serija)|Hitna služba]]'', kojeg utjelovljuje [[Goran Višnjić]], izgubio je suprugu Danijelu i djecu tijekom napada na Vukovar, zbog čega dobiva [[PTSP]] i [[Hrvati u SAD-u|odlazi u SAD]].<ref name=ER>[https://web.archive.org/web/20110304090653/http://www.nbc.com/ER/bios/Dr._Luka_Kovac.html Dr. Luka Kovač {{eng oznaka}}] na službenim stranicama serije (nbc.com/ER), arhivirano 4. ožujka 2011. </ref><ref>[https://www.gloria.hr/gl/scena/zvjezdane-staze/goranovu-ulogu-iz-hitne-sluzbe-nisu-zaboravili-do-danas-on-si-je-dodijelio-simpaticnu-nagradu-15053041 Goranovu ulogu iz Hitne službe nisu zaboravili do danas, on si je dodijelio simpatičnu ‘nagradu‘] gloria,hr, objavljeno 24. veljače 2021.</ref><ref>[https://www.youtube.com/watch?v=pO3KifNZFMM Luka Talks About How His Family Died | ER {{eng oznaka}}] youtube.com, objavljeno 5. siječnja 2021.</ref>

===Kazalište===
Glumac [[Pere Eranović]] prilagodio je ''Priče iz Vukovara'' [[Siniša Glavašević|Siniše Glavaševića]] izvedbi na pozornici u istoimenoj monodrami, praizvedenoj 2015. u [[HNK Split|splitskome HNK-u]]<ref>[https://www.hnk-split.hr/predstave/detalj/artmid/906/articleid/9364/pri%C4%8De-iz-vukovara Autorski projekt Pere Eranovića Priče iz Vukovara], hnk-split.hr, pristupljeno 3. prosinca 2019.</ref>, a do danas preko stotinu puta u Hrvatskoj i [[Hrvatsko iseljeništvo|iseljeništvu]].<ref>[https://www.dijaspora.hr/price-iz-vukovara-stigle-do-chicaga-i-milwaukeeja/19972 Priče iz Vukovara stigle do Chicaga i Milwaukeeja] dijaspora.hr, objavljeno 21. studenoga 2024.</ref>

=== Strip ===
Opsadu i razaranja Vukovara tematiziraju hrvatski strip ''Papak'' Frane Petruše i neki kratki stripovi iz zbirke ''Domovinski rat u stripu''.<ref> [http://www.stripforum.hr/izdavastvo/posebna-izdanja/domovinski-rat-u-stripu/ Domovinski rat u stripu] na stripforum.hr </ref><ref> [https://archive.org/details/domovinskiratustripustriprevijavecernjeglista Domovinski rat u stripu] na archive.org </ref> Strip crtač Nenad Barinić objavio je 2018. strip album ''Vukovar: Haš'' u kojemu prikazuje život i sudbine hrvatskih branitelja Vukovara.<ref> [https://gilbert.hr/intervju-s-nenadom-nenoosom-barinicem/ Intervju s Nenadom Nenosoom Barinićem] Objavljeno i pristupljeno 18. studenoga 2021. </ref>

=== Misli ===
Hrvatski književnik [[Pavao Pavličić]] o vukovarskoj tragediji između ostalog piše i u svom djelu ''Dunav/P.S.1991. Vukovarske razglednice'':<ref>Citat iz poglavlja "Putna karta" knjige ''Dunav/P.S.1991. Vukovarske razglednice'' [[Pavao Pavličić|Pavla Pavličića]] u: Stjepan Bekavac; Davor Marijan: ''Vukovar'', Hrvatska povijest, Zagreb, 2014., str. 6</ref>
{{citat2|Iz Vukovara se ne moze otići sasvim, premda su mnogi pokušavali. Moguće je taj grad napustiti na neko vrijeme, moguće je čak ponekad imati i osjećaj da smo posve prekinuli s njim, ali definitivnog rastanka s Vukovarom nema. Mogao bih vam sada unedogled navoditi primjere: bilo je ljudi koji su se otisnuli na drugi kraj svijeta, bilo je ljudi kojima se Vukovar smrtno zamjerio, bilo je ljudi koji su se čak i zarekli da se onamo više neće vraćati. Ali nikome to nije pošlo za rukom. Svi su se vratili, prije ili poslije, pa makar samo zato da bi ponovo odlučili da više neće dolaziti u Vukovar, i da bi ponovo mogli prekršiti to obećanje.}}

==Spomen==
{{glavni|Dan sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje}}

===Spomenici===
* [[Spomenik Ruža hrvatska]] ispred [[Vukovarska bolnica|Nacionalne memorijalne bolnice Vukovar]], podignut u spomen na trudnicu Ružicu Markobašić i njezinog nerođenog sina Antuna, koji su ubijeni na [[Ovčara|Ovčari]]<ref>[https://www.vecernji.hr/vijesti/otrkiven-spomenik-ruza-hrvatska-u-spomen-na-ubijenu-trudnicu-ruzicu-markobasic-1539796 Otkriven spomenik Ruža Hrvatska u spomen na ubijenu trudnicu Ružicu Markobašić] ''vecernji.hr''. Večernji list. Preuzeto 29. siječnja 2022.</ref>

»Vukovarska ranjena Gospa« ili »Majka povratnika« naslov je [[Blažena Djevica Marija|Blažene Djevice Marije]] kojom se časti kip [[Gospa Fatimska|Gospe Fatimske]] spašen iz ruševina istoimene župne crkve u [[Borovo Naselje|Borovom Naselju]]. Naziva se i »Gospa od Vukovara«, prema pjesmi Domagoja Jakumetovića. Naslov »ranjena Gospa« nadjenut je jer je Gospin kip zbog ratnih ranjavanja izgubio [[usne]], [[ruke]] i [[noge]].<ref> [https://gospineslike.blogspot.com/2018/02/vukovarska-ranjena-gospa.html Vukovarska ranjena Gospa], pristupljeno 15. svibnja 2020. </ref>

[[Franjevački samostan u Vukovaru]] predstavio je 2019. poimenični popis Vukovaraca stradalih u Domovinskome ratu, koji obuhvaća 2717 imena.<ref>{{Citiranje weba |url=https://www.jutarnji.hr/vijesti/hrvatska/foto-video-kako-se-2717-heroja-vratilo-u-vukovar-fratar-tragao-za-imenima-branitelja-i-civila-koji-su-zivote-izgubili-u-ratu/9478079/ |title=FOTO, VIDEO: KAKO SE 2717 HEROJA VRATILO U VUKOVAR Fratar tragao za imenima branitelja i civila koji su živote izgubili u ratu |author=Nikola Patković |date=2019-10-13 |publisher=Jutarnji list |accessdate=2019-11-18}}</ref><ref>{{Citiranje weba |url=https://www.vukovar.hr/e-usluge/ostalo/pitanja-i-prijedlozi/255-nekategorizirano/2814-stanovnistvo-grada-vukovara |title=službene stranice Grada Vukovara, podatci o stanovništvu |language=hrvatski |accessdate=2019-11-18 |archive-date=29. kolovoza 2019. |archive-url=https://web.archive.org/web/20190829163017/http://www.vukovar.hr/e-usluge/ostalo/pitanja-i-prijedlozi/255-nekategorizirano/2814-stanovnistvo-grada-vukovara |url-status=dead }}</ref>

== Izvori ==
{{izvori|30em}}

== Vanjske poveznice ==
[[Datoteka:Bitka za Vukovar.PNG]]
* [http://www.vukowar.com Vukovar] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20201026162933/http://www.vukowar.com/ |date=26. listopada 2020. }}, hrvatski grad heroj - istinita priča
* [http://www.hvidra-vukovar.com/ Hrvatski vojni invalidi Domovinskog rata] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20080724022607/http://www.hvidra-vukovar.com/ |date=24. srpnja 2008. }} Vukovar
* [http://www.hvidra-vukovar.com/galerija/thumbnails.php?album=8 HVIDR-a Vukovar] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20081208173549/http://www.hvidra-vukovar.com/galerija/thumbnails.php?album=8 |date=8. prosinca 2008. }} Galerija slika, Vukovar u Domovinskom ratu
*[http://www.telegram.hr/price/16-manje-poznatih-i-iznimno-mucnih-fotografija-bezumnog-pokolja-i-razaranja-vukovara/ „16 manje poznatih i iznimno mučnih fotografija pokolja i razaranja Vukovara”] ''Telegram'', studeni 2015.

=== Ostali projekti ===
{{WProjekti 
|commons= 
|commonshr= 
|commonscat= Battle of Vukovar
|commonscathr= Bitka za Vukovar
}}

{{Operacije u Domovinskom ratu}}
{{Domovinski rat on line}}

[[Kategorija:Bitke na istočnoslavonskom bojištu|Vukovar]]
[[Kategorija:Hrvatske opsade|Vukovar]]
[[Kategorija:Povijest Vukovara]]
[[Kategorija:Bitka za Vukovar| ]]
[[Kategorija:JNA]]
[[Kategorija:Jugoslavenske bitke]]
[[Kategorija:Srbijanske bitke]]
[[Kategorija:Povijest Srbije (1989. – 2006.)]]
[[Kategorija:Hrvatsko-srpski odnosi]]
Predlošci koji se koriste na ovoj stranici:
Predložak:- (vidi izvornik) (zaštićen)
Predložak:Bitke u Domovinskom ratu (uredi)
Predložak:Broj (uredi)
Predložak:Bull (vidi izvornik) (djelomično zaštićen)
Predložak:CROSBI (uredi)
Predložak:Citat2 (vidi izvornik) (zaštićen)
Predložak:Citat3 (uredi)
Predložak:Citiranje weba (vidi izvornik) (djelomično zaštićen)
Predložak:Citiranje www (vidi izvornik) (djelomično zaštićen)
Predložak:Citiranje časopisa (uredi)
Predložak:Clear (uredi)
Predložak:DZ (uredi)
Predložak:DatumFormat (uredi)
Predložak:Domovinski rat on line (uredi)
Predložak:Dopusnica (uredi)
Predložak:Efn (uredi)
Predložak:Eng oznaka (vidi izvornik) (djelomično zaštićen)
Predložak:Glavni (vidi izvornik) (djelomično zaštićen)
Predložak:Harvnb (uredi)
Predložak:Hrčak (uredi)
Predložak:ISBN (uredi)
Predložak:If then show (uredi)
Predložak:Ikona za vrh (uredi)
Predložak:Infookvir bitka (vidi izvornik) (djelomično zaštićen)
Predložak:Izdvojeni članak (vidi izvornik) (djelomično zaštićen)
Predložak:Izvori (vidi izvornik) (zaštićen)
Predložak:Izvori/styles.css (vidi izvornik) (zaštićen)
Predložak:Jezikk (uredi)
Predložak:Location map (uredi)
Predložak:Lokacijska karta (vidi izvornik) (djelomično zaštićen)
Predložak:Navigacija (vidi izvornik) (djelomično zaštićen)
Predložak:Navigacija podgrupa (vidi izvornik) (zaštićen)
Predložak:Neaktivna poveznica (uredi)
Predložak:Nedostaje izvor (uredi)
Predložak:Ni (uredi)
Predložak:Notelist (uredi)
Predložak:Operacije u Domovinskom ratu (uredi)
Predložak:Tnavbar (vidi izvornik) (djelomično zaštićen)
Predložak:Top icon (uredi)
Predložak:Void (vidi izvornik) (zaštićen)
Predložak:WProjekti (vidi izvornik) (djelomično zaštićen)
Predložak:Webarchive (vidi izvornik) (djelomično zaštićen)
Predložak:Z (uredi)
Predložak:Z+X (uredi)
Predložak:• (vidi izvornik) (djelomično zaštićen)
Modul:Arguments (uredi)
Modul:Broj (uredi)
Modul:Check isxn/1 (uredi)
Modul:Citation/CS1 (vidi izvornik) (zaštićen)
Modul:Citation/CS1/COinS (vidi izvornik) (zaštićen)
Modul:Citation/CS1/Configuration (vidi izvornik) (zaštićen)
Modul:Citation/CS1/Date validation (vidi izvornik) (zaštićen)
Modul:Citation/CS1/Identifiers (vidi izvornik) (zaštićen)
Modul:Citation/CS1/Utilities (vidi izvornik) (zaštićen)
Modul:Citation/CS1/Whitelist (vidi izvornik) (zaštićen)
Modul:Citation/CS1/styles.css (vidi izvornik) (zaštićen)
Modul:Footnotes (uredi)
Modul:Footnotes/anchor id list (uredi)
Modul:Footnotes/anchor id list/data (uredi)
Modul:Footnotes/whitelist (uredi)
Modul:Format link (uredi)
Modul:Hatnote (uredi)
Modul:Hatnote/styles.css (uredi)
Modul:Hatnote list (uredi)
Modul:Labelled list hatnote (uredi)
Modul:Location map (uredi)
Modul:Location map/data/Hrvatska (uredi)
Modul:Location map/styles.css (uredi)
Modul:Namespace detect (vidi izvornik) (zaštićen)
Modul:Namespace detect/config (vidi izvornik) (zaštićen)
Modul:Namespace detect/data (vidi izvornik) (zaštićen)
Modul:No globals (vidi izvornik) (zaštićen)
Modul:OTRS dopusnica (uredi)
Modul:VRTS dopusnica (uredi)
Modul:Yesno (vidi izvornik) (zaštićen)
Modul:Zastava (vidi izvornik) (djelomično zaštićen)
Modul:Zastava/podatci (vidi izvornik) (djelomično zaštićen)
Vrati se na Bitka za Vukovar.
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/wiki/Bitka_za_Vukovar"