Vidi kôd stranice Bitka za Travnik 1993.

← Bitka za Travnik 1993.
Nemate dopuštenje za uređivanje ove stranice iz navedenog razloga:
Your IP address is in a range that has been blocked on all Wikimedia Foundation wikis.
The block was made by ‪EPIC‬. The reason given is Open proxy/Webhost: See the help page if you are affected.
Start of block: 09:48, 2. srpnja 2024.
Expiry of block: 09:48, 2. srpnja 2025.
Your current IP address is 206.189.44.186. The blocked range is 206.189.32.0/20.
Please include all above details in any queries you make. If you believe you were blocked by mistake, you can find additional information and instructions in the No open proxies global policy.
Otherwise, to discuss the block please post a request for review on Meta-Wiki. You could also send an email to the stewards VRT queue at stewards@wikimedia.org including all above details.
Možete pogledati i kopirati izvorni sadržaj ove stranice.
{{NPOV/popraviti|autor=Anto Kalin}}
{{jednostrano}}
{{Infookvir bitka
|naziv        = Bitka za Travnik
|sukob        = Bošnjačko-hrvatski sukob
|slika        = 
|opis slike   = Agresija ABiH na Hrvate Središnje Bosne siječnja 1993. - kronološki prikaz
|vrijeme      = travanj, [[5. lipnja|5.]] - [[14. lipnja]] 1993.
|mjesto       = [[Travnik]] i okolica
|povod        = 
|teritorij    = 
|ishod        = poraz HVO, etnički očišćen Travnik
|strana1      = [[Datoteka:Flag_of_the_Croatian_Republic_of_Herzeg-Bosnia.svg|border|24px]]<br>[[Hrvatsko vijeće obrane]]
|strana2      = {{Z|RBIH}} [[Armija RBiH]] (3. korpus)<br>[[Datoteka:Flag of Jihad.svg|24px]] [[mudžahedini]] 
|strana3      = 
|zapovjednik1 = 
|zapovjednik2 = 
|zapovjednik3 = 
|postrojbe1   = 
|postrojbe2   = 
|postrojbe3   = 
|jačina1      = 
|jačina2      = 
|jačina3      = 
|gubitci1     = 
|gubitci2     = 
|gubitci3     = 
|bilješke     = 
}}
'''Bitka za Travnik''' bila je bitka Hrvata Srednje Bosne u obrani od bošnjačke agresije na prostore [[Travnik]]a i travničkog kraja naseljene Hrvatima.

== Prije napada ==
Premda u početku se zajedno brane od velikosrpskog agresora, dio bošnjačkog vodstva imalo je zadnje namjere. Dolazak bošnjačkih kadrova KOS-a JNA podrijetlom iz Sandžaka, i uklanjanje svih koji su bili za suradnju s Hrvatima, značio je početak prekretnice u odnosima. KOS-ovci su stvorili utjecajni lobby preko koga je KOS snažno utjecao na muslimane u BiH, galvanizirane jugoslavenstvom.<ref name="suradnik KOS-a">[https://kamenjar.com/sefer-halilovic-nekadasnji-suradnik-kos-snazan-vjetar-u-leda-velikosrpskoj-separatistickoj-politici/ Kamenjar.com] Ivona B. ''Sefer Halilović – nekadašnji suradnik KOS-a i snažan vjetar u leđa velikosrpskoj separatističkoj politici'', 17. rujna 2014. (pristupljeno 5. veljače 2018.)</ref> Prije rata bošnjački KOS-ovci pratili su aktivnosti oko osnivanja HDZ, preko razvijenih obiteljskih i profesionalnih veza pratili formiranje prvih postrojbi ZNG-a, njihovo naoružavanje, planove uporabe tih postrojbi, aktivnostima HDZ-a i tamošnjeg kriznog stožera na obrambenim pripremama, nepoznata udjela u naoružavanju pobunjenih Srba te poslije u agresiji na Hrvatsku 1991. i 1992. dotad obavještajno (aktivnosti protiv hrvatske vlasti poput snimanja filma, sličnog onom kakav je napravljen s Martinom Špegeljem) i bojno aktivnim na ratištima po Hrvatskoj, situacija postaje sve gora. Da bi odanost Bosni i Hercegovini i tobožnji pad u srpsku nemilost bio uvjerljiviji, plasiraju informacije da su u prijelaznom razdoblju skrivali se od JNA zbog stvaranja patriotske lige. Novi ljudi u bošnjačkom oružanom vodstvu stvaraju napetosti s Hrvatima kojih nije bilo. Premda je uskopaljski kraj preplavljen kao posljedica srpske agresije i narušavanja demografske strukture zbog velikog hrvatskog izbjeglištva i dolaska na ovo područje iznimno velikog broja Muslimana protjeranih od Srba. Dotadašnji pitomci Ace Vasiljevića postaju vodeći u ABiH i stranačkoj vojsci SDA [[Patriotska liga|Patriotskoj ligi]].<ref name="suradnik KOS-a"/>
Događaji prije sukoba potvrđuju da je ciljano uklonjeno zapovjedno osoblje ABiH koje je htjelo surađivati s HVO. Nakon sukoba 23. listopada 1992. godine kod Prozora, kad su pripadnici Armije BiH iz zasjede kod sela Dobrošin ubili četvoricu pripadnika HVO-a, ramskim postrojbama Armije BiH u pomoć su krenule postrojbe iz Konjica, Jablanice i Uskoplja. Međutim, pripadnici Armije BiH iz ramskih sela Lapsunj, Lug, Varvara i Kovačevo Polje odbili su zapovijed Muharema Šabića da napadnu HVO i položili su oružje.<ref>[https://kamenjar.com/22-godine-od-pocetka-napada-armije-bih-na-hvo/ Kamenjar.com] Marta G ''22 godine od početka napada Armije BIH na HVO'', 23. listopada 2014. (pristupljeno 5. veljače 2018.)</ref>

Dana [[25. veljače]] Sefer Halilović u „Direktivi za obranu suvereniteta i integriteta BiH napisanoj 25. veljače 1992.“ kao primarni cilj Patriotske lige odredio “zaštitu muslimanskog naroda”, ne spominjući Hrvate i “očuvanje integriteta i cjelovitosti BiH”. Među neprijateljske snage uvrstio je “snage SDS-a”, ali i “ekstremne snage HDZ-a”, premda je još uvijek bio upitan opstanak Hrvatske, kako su pokazali srpski protunapadi u Hrvatskoj nakon Operacije Maslenica, a kamoli nekakvo ugrožavanje muslimanskog naroda.<ref name="suradnik KOS-a"/> 

Muslimanska postrojba, koja je bila stacionirana u selu Mehurići oružano je, neposredno nakon srpskog raketiranja grada Zenice, kojeg su izveli borbenim zrakoplovima, napala mještane sela Orlice, općina Travnik srpske nacionalnosti i za njihovu sudbinu se od tada ništa pouzdano ne zna.<ref name="Zapaljena"/>
Muslimani ubijaju i četvoricu mladih Srba iz Trnovca kod Novog Travnika i ubrzavaju njihov odlazak prema Donjem Vakufu. U isto vrijeme iz ovog grada, isto tako masovno, odlaze Bošnjaci uglavnom prema Novom Travniku i zauzimaju srpske stanove u ovom gradu. Lokalna Policijska postaja im pravi nove osobne dokumente na novim adresama što je, očigledno, dio dogovora bošnjačke i srpske strane.<ref name="Zapaljena"/>

Muslimansko je vodstvo u Sarajevu mimo Hrvata radilo na aranžmanu s tzv. [[JNA]] pokušavajući ju pretvoriti u nekakvu vojsku BiH, dok su srednjobosanske hrvatske snage u toj najosjetljivijoj fazi rata bile ključne u zaustavljanju srpskih paravojnih snaga na [[Komar (prijevoj)|Komaru]], [[Mravinjac (planina u BiH)|Mravinjcu]] i [[Vlašić]]u.<ref name="Obilježena 26. godišnjica"/> 

Za to vrijeme Hrvatsko vijeće obrane se ubrzano organizira i postrojava prve postrojbe diljem općina središnje Bosne jasnom odlučnošću da obrani svoja ognjišta.<ref name="Zapaljena"/> [[Zborno područje HVO Vitez]] na proljeće 1992. godine oslobodio je bez borbe vojarnu u Travniku i drugdje po Srednjoj Bosni ([[Busovača]], Novi Travnik, Kiseljak, Vitez).<ref name="Obilježena 26. godišnjica"/>  
Te postrojbe, iskustvom rata iz Hrvatske, krajem travnja i početkom svibnja 1992. godine prisiljavaju tzv. JNA da napusti vojarne „Draga“ i „Kaonik“ kod Busovače, vojarnu „Stojkovići“ pored Novoga Travnika i „Petar Mećava“ u Travniku. Te vojarne su napuštene dogovorom i bez borbe, a samo su postrojbe HVO-a iz Viteza oružanom akcijom zauzele skladište oružja u [[Slimena|Slimenima]] kod Travnika. U tim sukobima smrtno su stradali Ilija Petrović i Josip Kurevija, pripadnici HVO-a Vitez. Za odmazdu tzv. JNA iz zrakoplova raketira Busovaču pri čemu su tri civila poginula a 10 civila i vojnika HVO-a ranjeno.<ref name="Zapaljena"/> 

U travnju 1992. pripadnici tzv. JNA i srpskih paravojnih postrojbi otpočeli su oružane napade na civilno pučanstvo općine Travnik i to na one dijelove općine na kojima su, u većini, živjeli Hrvati i Muslimani. Napadi, uglavnom granatiranje po civilnim ciljevima u gradu i selima, su dolazili s područja planine Vlašić s obzirom na to da on, svojom nadmorskom visinom, dominira širim prostorom.<ref name="Zapaljena"/> U istom vremenu pripadnici srpskih paravojnih snaga i tzv. JNA napadaju civilno pučanstvo i ostalih prostora Središnje Bosne.<ref name="Obilježena 26. godišnjica"/> 

Na te ozbiljne srpske prijetnje HVO općine Travnik i pripadnici postrojbi Zbornog područja HVO-a Vitez odgovara uspostavom obrambene linije na padinama planine Vlašić u smjeru sjeverozapad - jugoistok u dužini od oko 60 km. Otpočele su danonoćne borbe s pripadnicima združenih srpskih snaga, koje su sačinjavali pripadnici tzv. JNA i raznih srpskih paravojnih postrojbi. U tim borbama je došlo do velikog broja žrtava na obje strane.<ref name="Zapaljena"/><ref name="Obilježena 26. godišnjica"/> 

Nakon 6. svibnja 1992. kada nakon teških i mukotrpnih pregovora i posljednji pripadnici tzv. JNA napuštaju Travnik i odlaze u pravcu sjevera, prema platou planine Vlašića, u vojarnu zajednički ulaze pripadnici HVO-a i TO-a, a na ulazu u vojarnu se postavljaju zastave hrvatskog i muslimanskog naroda. Objekti vojarne su bili očuvani, ali opljačkani i minirani.<ref name="Zapaljena"/>

Tako nije bilo kod preuzimanje vojarne „Kaonik“ kod Busovače koja je bila povod za prve sukobe između Hrvata i Muslimana. Muslimani nisu sudjelovali u preuzimanju vojarne, ali su tražili oružje. To će se ponoviti i početkom svibnja 1992. nakon što su pripadnici HVO-a iz Viteza zauzeli Slimena. Muslimani, unatoč tome što nisu sudjelovali u borbama, traže podjelu oružja po svojim kriterijima. Svoje zahtjeve su pokušavali ostvariti nasilno.<ref name="Zapaljena"/>

Dana [[14. svibnja]] 1992. HVO je napao srpske položaje na Vlašiću i privremeno ovladao strateški izuzetno važnom Galicom, kotom s koje se kontrolirala cijela Lašvanska dolina i šire. Znajući da je to izuzetna zadaća HVO je prije toga pozvao muslimanske vojne čelnike da im se u toj operaciji pridruže, što je iz Travnika odbijeno i to je bila prva izdaja s muslimanske strane. Nakon što su nakon cjelodnevne borbe Srbi potisnuti prema unutrašnjosti Vlašića noć koja je uslijedila je iskorištena da se prestrukturiraju i osvježe brojnim snagama iz pravca Banja Luke. U ranu zoru narednog dana krenuli su u protunapad. Slabije, neiskusne i nedovoljno opremljene snage HVO bile su prisiljene da se povuku. U dijelu Galice koja je pokrivena ovčarskim katunom na spavanju je zatečeno 13 bojovnika koji su se našli u okruženju. Pripadnici združenih srpskih snaga su ih nakon predaje na brutalan način [[pokolj na Galici|ubili i masakrirali]]. Ivo Martinović uspio je ranjen pobjeći samo do nekoliko stotina metara udaljenog Kika gdje je od suboraca pronađen mrtav. Srbi su tako sačuvali Galicu. Narednih dana i mjeseci odatle su bjesomučno topništvom i tenkovima tukli po civilima Travnika ali i Dolca, Novog Travnika i mnogih mjesta u Lašvanskoj dolini. Najčešće su to bile odmazde za pretrpljene gubitke na bilo kom dijelu bojišnice. Travnik je bio najčešća meta gdje je stradalo na desetine civila, brojni zatečeni u svojim stanovima jer prije toga nisu uspjeli doći do skloništa. S Galice se neselektivno sijala smrt za koju do danas nitko nije procesuiran a time ni odgovarao.<ref name="Zapaljena">[https://www.hercegbosna.org/vijesti/povijest/zapaljene-svijece-za-cetrnaest-zivota-sa-galice-5677.html Portal Hrvata Bosne i Hercegovine] ''Zapaljene svijeće za četrnaest života sa Galice'' , 16. svibnja 2012.  (pristupljeno 18. veljače 2018.)</ref><ref name="Obilježena 26. godišnjica">[https://www.dnevnik.ba/dogadaji/foto-obiljezena-26-godisnjica-masakra-srpskih-paravojnih-snaga-nad-hrvatskim-braniteljima Dnevnik.ba] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20180517172612/http://www.dnevnik.ba/dogadaji/foto-obiljezena-26-godisnjica-masakra-srpskih-paravojnih-snaga-nad-hrvatskim-braniteljima |date=17. svibnja 2018. }} Gloria Lujanović: ''FOTO: Obilježena 26. godišnjica masakra srpskih paravojnih snaga nad hrvatskim braniteljima na Vlašiću'', 15. svibnja 2018. (pristupljeno 19. ožujka 2019.)</ref>

Dana [[25. svibnja]] 1992. Sefer Halilović postavljen je za zapovjednika Republičkog stožera Teritorijalne obrana BiH, pod čijim zapovjedništvo je transformirana u Armiju BiH, a uskoro je imenovan načelnikom Glavnog stožera Armije RBiH i članom krnjeg Ratnog predsjedništva RBiH. Na diskusijama muslimanskog vodstva sudjelovao u stvaranju plana za naseljavanje muslimanskih prognanika na područja središnje Bosne i sjeverne Hercegovine gdje su Hrvati većina. U tom pravcu inicirao i sproveo plan dovođenja velikog broja muslimana u Lašvansku dolinu nakon pada Jajca i ostalih dijelova BiH.<ref name="suradnik KOS-a"/>

Lipnja 1992. HVO je bez pomoći tzv. Armije BiH u susjednom Novom Travniku oslobodio tvornicu oružja Bratstvo. Tad je došlo do sukoba između HVO-a i tzv. Armije BiH jer su bošnjačko-muslimanski vojnici smatrali da im dio oružja pripada.<ref name="Obilježena 26. godišnjica"/>

U lipnju 1992. godine izbijaju prvi incidenti između hrvatskih i bošnjačkih postrojbi u kojima je nekoliko poginulih i ranjenih vojnika na obje strane. Dok su „Bušići“ iz Uskoplja ratovali sa srpskom vojskom [[20. lipnja]] u Uskoplju bošnjačke snage postavljaju punktove na kojima su zaustavljali i maltretirali Hrvate.<ref name="19. obljetnica">[https://www.hercegbosna.org/vijesti/bih/19obljetnica-brigade-hvo-a-ante-bruno-busic-9178.html Portal Hrvata Bosne i Hercegovine] '' Vijesti - BiH - 19.obljetnica brigade HVO-a 'Ante Bruno Bušić' '', 14. lipnja 2013. (pristupljeno 5. veljače 2018.)</ref>

Kolovoza 1992. godine srpski agresor pokušava za svoje ciljeve iskoristiti sukobe između Hrvata i Muslimana. S obližnjeg Vukovskog polja gađaju to područje topovima, a tenkovima sa Sivera. [[15. kolovoza]] bila je snažna [[Gospojinska ofenziva]] Armije bosanskih Srba u jugoistočnoj Hercegovini kad je prijetio slom bojišta. [[VRS|Srpski agresor]] izveo je jak napad i na grad Uskoplje.  [[23. rujna]] [[1992.]] godine, te pričinio veliku štetu na gradskim zgradama. Srpski napad na neko je vrijeme odgodio podle namjere bošnjačkog vodstva: protjerati Hrvate, zauzeti komunikaciju [[Bugojno]]-[[Uskoplje]]-[[Prozor-Rama]]-[[Jablanica]] da bi došli do [[Mostar]]a i onda krenuli na jug, prema [[Neum]]u. 

Još prije pada Jajca vodstvo ABiH je planiralo ofenzive protiv Hrvata u središnjoj Bosni. 
Londonska konferencija kojoj je predsjedao lord Carrington trajala je od 26. do 28. kolovoza 1992. Ženevska konferencija započela je početkom rujna i njom su predsjedali Cyrus Vance i David Owen. Zaključci tih konferencija bili su takvi da se htjelo ohrabriti Srbe na njihovu vojnom pohodu, a kod Muslimana podržavala i učvršćivala ideja o BiH kao cjelovitoj suverenoj državi, no Hrvate se još onda predstavilo "kao agresore koji je žele dijeliti i dio pripojiti Hrvatskoj". Takav pristup vezao je ruke Hrvatskoj, jer nije mogla otići pomoći bosanskohercegovačkim Hrvatima. Stvorila se podloga bosanskohercegovačkim Muslimanima za vojno osvajanje prostora koji su prije bili pod kontrolom HVO-a.<ref>[https://kamenjar.com/jure-kristo-razgradivanje-mita-franjo-tudman-i-bosna-i-hercegovina/ Kamenjar.com] Jure Krišto: ''Razgrađivanje mita: Franjo Tuđman i Bosna i Hercegovina'', 4. ožujka 2015. (pristupljeno 5. veljače 2018.)</ref>

Malo je poznato u javnosti da je Ustavni sud BiH etnički očišćen tako što je sastavljen isključivo od Muslimana, s isključenim legalno izabranim hrvatskim i srpskim sucima. Prvo su Bošnjaci, mimo svih procedura smijenili i imenovali podobne im članove, nasilno zamijenili Srbe, a poslije Hrvate iz tog Suda. Ustavni sud BiH u takvom sastavu proglasio je [[14. rujna]] 1992. (ili približno tog dana) oružane snage Herceg Bosne tj. HVO za neustavnu vojsku, a Herceg Bosnu neustavnim. Na toj sjednici na kojoj je donesena odluka o Herceg Bosni, hrvatski suci, nisu dobili pozivnicu niti je ikako s njima uspostavljen kontakt za sudjelovanje na sjednici. 
Dvije godine poslije, sličnu izjavu to je tijelo ponovilo post-washingtonskog 20. siječnja 1994. godine, nakon obnovljena hrvatsko-bošnjačkog savezništva. Premda ovo nije pravnog moguće, da isto tijelo dva puta donosi identičnu odluku, niti logično, pokazale su se i potvrdile namjere bošnjačkog vrha.<ref>[https://www.vecernji.ba/vijesti/obrane-u-haagu-i-slucaju-mile-puljica-odluka-o-zabrani-herceg-bosne-bila-uvod-u-rat-1197599 Vecernji.ba] Zoran Krešić: ''Obrane u Haagu i slučaju Mile Puljića: Odluka o zabrani Herceg Bosne bila uvod u rat'', 29. rujna 2017. (pristupljeno 5. veljače 2018.)</ref><ref>[https://hrvatski-fokus.hr/index.php/bosna-i-hercegovina/21009-nelegimtiman-ratni-ustavni-sud Hrvatski fokus] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20180205190017/https://hrvatski-fokus.hr/index.php/bosna-i-hercegovina/21009-nelegimtiman-ratni-ustavni-sud |date=5. veljače 2018. }} ''Obrane u Haagu i slučaju Mile Puljića: Odluka o zabrani Herceg Bosne bila uvod u rat'' 6. listopada 2017.  (pristupljeno 5. veljače 2018.)</ref>

Dana [[20. listopada]] 1992. stvorili su se vojni preduvjeti za agresiju na Hrvate jer je rastući broj vojno sposobnih muslimanskih izbjeglica pridošlih ovamo bio organiziran, naoružan i uvježban za ofenzivne operacije. Nikad nije objašnjeno zašto takav borbeni motiv nisu imali za braniti svoje domove od Srba. Mudžahedini, pripadnici ABiH i naoružani izbjeglice bili su ubacivani u ključna sela u skupinama od po tri, četiri čovjeka. Ubačeni ljudi skrivani su po muslimanskim domovima ili po džamijama. Potkraj 1992. ABiH rasporedila je veći broj svojih borbenih brigada na ključne točke duž dolina Lašve, Kozice i Lepenice u središnjoj Bosni.<ref name="Siječanj 1993., hercegbosna.org">[https://www.hercegbosna.org/kolumne/politika/sijecanj-1993-pocetak-agresije-abih-na-hrvate-sredisnje-bosne-2857.html Portal Hrvata Bosne i Hercegovine] ''Siječanj 1993. - početak agresije ABiH na Hrvate Središnje Bosne'', 2. veljače 2011. (pristupljeno 5. veljače 2018.)</ref>

Listopada i studenoga 1992. izvjesno je bilo da su Muslimani držali tri velike tvornice oružja. Pod oružjem su imali do 70 tisuća ljudi u Sarajevskoj i Tuzlanskoj oblasti. General HV Antun Tus primijetio je to, izjavivši na televiziji i da mu je nejasno bošnjačko nepoduzimanje većih operacije, nego je sve spalo na HVO. Tusove tvrdnje poslije je potvrdio general Stipetić svjedočenjem da sa strane Tuzlanskog korpusa u to vrijeme nisu ništa reagirali, premda je dogovorio s njima oslobodilačku operaciju gdje bi HV napravio mostobran i pošao ka Tuzli, a s tuzlanske strane trebao je poći napad na VRS koji uopće nije poduzet pa je prekinuo već započetu operaciju. Bošnjaci su masovno napuštali istočnu i središnju Bosnu. Kod Hrvata je to izazivalo srdžbu, jer je sav teret obrane pao na Hrvate, dok su bošnjački vojno sposobni muškarci odlazili dalje. Zbog toga je nakon nakon izvjesnog vremena napravljen filter gdje su propuštali dalje samo žene i djecu, a vojno sposobne muškarce zadržavali u detencijskim centrima. 

Dana [[17. prosinca]] 1992. Narodna skupština Republike Srpske donijela je Deklaraciju o završetku rata u kojoj "zaključuje da je etničko-vjerski rat u bivšoj BiH za Republiku Srpsku završen i da je srpski narod obranio svoju samostalnu i suverenu državu – Republiku Srpsku".<ref name="Rat je započela ABIH">[https://narod.hr/kultura/25-sijecnja-1993-srednja-bosna-rat-pocela-armija-bih-s-ciljem-unistenja-hrvata Narod.hr] Petar Horvatić: ''25. siječnja 1993. Srednja Bosna – rat je počela Armija BiH s ciljem uništenja Hrvata!'', 25. siječnja 2018. (pristupljeno 5. veljače 2018.)</ref> Susret s Karadžićem 15. siječnja 1993. pokazao je dublje razloge srpske odluke. Događaj je evidentni nastavak politike. Godinu i pol prije, prije osamostaljenja Hrvatske i Slovenije, 17. svibnja 1991. godine sastali su se srpsko i muslimansko vodstvo u BiH. Alija Izetbegović je ponudio Radovanu Karadžiću podjelu BiH na tom sastanku. Dva dana zatim Karadžić je izvijestio Slobodana Miloševića o prijedlogu.<ref name="početak realizacije">[https://kamenjar.com/15-sijecanj-1993-pocetak-realizacije-prvog-vida-uzp/ Kamenjar.com] Ivona B ''15. siječanj 1993. “Početak realizacije prvog vida UZP-a”'', 27. studenoga 2017. (pristupljeno 5. veljače 2018.)</ref>

Nerazumna agresivna politika vodstva ABiH ne može se ničim objasniti. S obzirom na situaciju na terenu, nije bilo nikakva razloga za napad. Hrvati su primili muslimanske izbjeglice, olakšavši muslimanskoj vojsci borbe protiv Srba bez straha za odmazdu nad njihovim obiteljima. Namjesto koncentriranja snaga ABiH za koncentrirani napad prema Donjem Vakufu, gdje je bojišnica prema agresorskoj Republici Srpskoj bila tek nekih desetak kilometara, ABiH je potrošila i raspršila snage za stvaranje nove, dotad nepostojeće crte bojišnice prema Hrvatima duge preko pedeset kilometara. Nepotrebni rat samo je zamorio dva dotadašnja saveznika i dao tako potrebni predah srpskom agresoru. 
Siječnja 1993. sročen je nelogični [[Vance-Owenov plan]] koji je honorirao agresiju, nacionalnu većinu jednog naroda stavio u većinsku jedinicu drugog naroda i obrnuto. Premda se nagađa da je sastavljen da bi izazvao sukobe,<ref name="Siječanj 1993., hercegbosna.org"/>  kod ljudi dobre namjere to se ne bi dogodilo i nikakve podvale ne bi ih zavadile.

Muslimani su se u međuvremenu naoružali, i to u dobroj mjeri uz pomoć Hrvata. Napad na Uskoplje je bio radi dobivanja vremena da središnju Bosnu riješe vojnički da bi buduća provincija 10 za njih bila prihvatljivija, što je kako je sada već sasvim sigurno – bez Hrvata u njoj. Međunarodna zajednica blagonaklono je gledala na ofenzivu ABiH na Hrvate središnje Bosne. To potvrđuje i potpuno pasivna promatračka uloga UNPROFOR-a koji se u potpunosti držao po strani sve dok poraz ABiH u ovoj agresiji nije bio sasvim izvjestan,<ref name="Siječanj 1993., hercegbosna.org"/>  pa je poduzeo akcije kojom je spašavao vojske Muslimana u situacijama kad su trebali biti vojno potučeni na terenu.

Po Hrvate je u Srednoj Bosni spasonosna je bila organiziranost i ratno iskustvo, no to nije uspjelo u Travniku, zbog prevelike koncentracije domicilnih Muslimana u gradu, izbjeglih i prokrijumčarenih vojno sposobnih osoba u Travnik i okolicu. Vance-Owenov plan Hrvatima je dodijelio ovaj kraj. Na štetu Hrvata, takva odluka nije se očigledno dopala onima koji su se držali lukavo po strani uz filozofiju da ovo nije njihov rat ostavivši Srbima, bez ikakva otpora, brojna mjesta u kojima su bili prirodna većina. Umjesto razmišljanja o suživotu kao izbjeglica, obrani prostora saveznika koji im je pružio utočište i planiranja kako se vratiti u svoj kraj, isplanirali su kako propust nebranjenjem svog kraja namire na račun Hrvata na ovim prostorima.<ref name="U Busovači">[https://www.hercegbosna.org/kolumne/domovinski-rat/u-busovaci-je-u-sijecnju-1993-porazen-plan-abih-o-protjerivanju-hrvata-iz-sredisnje-bosne-2958.html Portal Hrvata Bosne i Hercegovine] ''U Busovači je u siječnju 1993. poražen plan ABiH o protjerivanju Hrvata iz središnje Bosne'', 17. veljače 2011. (pristupljeno 8. veljače 2018.)</ref>

U siječnju 1993. ABiH poduzela je [[Borbe za Uskoplje|probnu ofenzivu]] na Uskoplje. Bošnjački mediji podjarivali su atmosferu. Stvarali su negativni naboj radi obračuna s novim "agresorom" HVO-om u Lašvanskoj regiji i Uskoplju. Plasirali su lažne vijesti o boravku 115. brigade HV i VP HV u OZ SB. U siječnju su poduzeli napad na Uskoplje, radi čega su dovukli snage s bojišta okrenutih prema četnicima, s Visokog, Ilijaša, Maglaja i Zavidovića. Tzv. Zelena legija dobila je zadaću likvidirati kadrove HVO i izvršiti atentat na g. Ignjaca i zapovjednika OZ Srednja Bosna. Znali su da je elitna brigada HVO A.B. Bušić na bojišnici prema četnicima, što ABIH olakšava posao osvajanja, potpunog poražavanja i razbijanja snaga HVO u Uskoplju. Plasirali su svojem kadru lažnu vijest o navodnom planu HVO djelovanja prema ABIH, gdje je "prva faza Uskoplje i Bugojno, druga N. Travnik i Travnik" i da će taj zemljovid poslati u Ženevu. Slijed događaja bio je da se radilo o planu djelovanja ABIH.<ref name="Siječanj 1993., hercegbosna.org"/><ref>[https://www.hercegbosna.org/baza_slika_upload/20110202/small/herceg_bosna201102022328430.jpg Portal Hrvata Bosne i Hercegovine] Terensko izvješće Zapovjedništvo HVO OZ SB - IZM Travnik 23. siječnja 1993. GS-u HVO-a Mostar - drugi dio (pristupljeno 5. veljače 2018.)</ref><ref>[https://www.hercegbosna.org/baza_slika_upload/20110202/small/herceg_bosna201102022328170.jpg Portal Hrvata Bosne i Hercegovine] Terensko izvješće Zapovjedništvo HVO OZ SB - IZM Travnik 23. siječnja 1993. GS-u HVO-a Mostar - prvi dio (pristupljeno 5. veljače 2018.)</ref>

Pored pokušaja da se dođe do primirja sukob se još više rasplamsava, u Bugojnu i drugim gradovima i po selima muslimanski vojnici se otvoreno ukopavaju i u HVO-u shvaćaju da ovo nije nikakvi izolirani izgred, nego uvod u pravi rat. Glavni stožer OZSB-a zbog toga naređuje [[16. siječnja]] svim postrojbama podići borbenu spremnost na najvišu razinu, uključujući i zabranu svih dopusta, prikupljanje i raspoređivanje privatnog oružja, razoružavanje i izolaciju Muslimana u redovi¬ma HVO-a u slučaju neposluha i jačanje sigurnosnih mjera u pojedinim hrvatskim selima unutar Operativne zone. Podmukao, neočekivan napad ABiH je unio prvu pomutnju u redove HVO, ali pribrali su se i zadržali ili vratili izgubljene položaje.<ref name="Siječanj 1993., hercegbosna.org"/>

ABiH je plan o protjerivanju Hrvata iz središnje Bosne nastavila 19. siječnja, kad su dijelovi Trećega korpusa postavili [[nadzorna točka|nadzornu točku]] kod Kaćuna, na cesti Busovača - Kiseljak. Ne uspjevši poraziti Hrvate kod Uskoplja pregrupira snage uz dodatnu mobilizaciju 3. korpusa u Zenici, regrutiravši čak i 16-godišnjake, koja je činila ogromnu brojčanu prevagu na strani Muslimana. Budući da su ocijenili da definitivno ne mogu preko [[Makljen]]a i [[Rama|Rame]] spojiti snage Trećeg i Četvrtog korpusa ABiH, prešli su na pričuvni plan B. Plan B je bio udar na prostor u središnjoj Bosni kojeg Hrvati najteže mogu obraniti. To je prostor na spoju čak 5 općina - Busovača, Kakanj, Visoko, Kiseljak i Fojnica, „najslabija karika“ u hrvatskoj obrani ovdje je i raskrižje putova, strateško raskrižje kojim se ne samo kontroliraju važne prometnice nego se njegovim stavljanjem pod kontrolu razdvajaju hrvatski prostori u dolini Lašve i onaj u dolini Lepenice. Razdvojene postrojbe HVO-a na taj način znatno gube snagu u zajedničkom djelovanju i prednosti središnjeg zapovijedanja i vođenja oružane borbe.<ref name="U Busovači"/>

Očigledno po dobro pripremljenom scenariju, jednako iznenađujuće, ABiH tjedan poslije početka napada na Uskoplje, [[19. siječnja]] s istog prostora ABiH [[bitka za Kaćune|napada Kaćune]] između Busovače i Kiseljaka te otvara novi front te su svi dogovori kod Uskoplja s muslimanske snage ispali obična farsa jer ovdje moraju zapriječiti svaki prolaz prema Novom Travniku, Travniku i dalje u unutrašnjost.<ref name="Siječanj 1993., hercegbosna.org"/> U susjednoj općini Busovača istog dana pripadnici ABiH masakrirali su pet hrvatski staraca u selu [[Gusti Grab]].<ref name="krvavi siječanj">[https://kamenjar.com/krvavi-sijecanj-1993-muslimanski-masakri-nad-hrvatima-uskoplje-luzani-gusti-grab-dusina/ Kamenjar.com] Zlatko Pinter: ''KRVAVI SIJEČANJ 1993. – Muslimanski masakri nad Hrvatima: Uskoplje, Lužani, Gusti Grab, Dusina'', 20. siječnja 2018. (pristupljeno 5. veljače 2018.)</ref> Snage 310. brdsko-planinske brigade Fojnica pod zapovjedništvom Nihada Kamenjaša, jačine bataljuna bile su u pričuvi i uglavnom osiguravale logističku potporu na pravcu Uskoplje/Jablanica/-Fojnica-Kaćuni-Zenica i bile u spremnosti za interveniranje u rajonu Kaćuni.<ref name="U Busovači"/> Iznenadni napad kod Uskoplja pratio je napad na putni pravac Busovača – Kiseljak kada su kod Kaćuna odsjekli postrojbe HVO-a u dvije enklave s ciljem da umanje njihovu obrambenu sposobnost a onda ih i konačno poraze,<ref>[https://www.hercegbosna.org/kolumne/domovinski-rat/buhine-kuce-posljednji-pokusaj-abih-da-porazi-hrvate-sredisnje-bosne-4905.html Portal Hrvata Bosne i Hercegovine] ''Buhine kuće - posljednji pokušaj ABiH da porazi Hrvate središnje Bosne'' , 6. siječnja 2017. (pristupljeno 8. veljače 2018.)</ref> te još više ostave Bugojno i Travnik odsječenima.

Sastanak predstavnika HVO i ABiH na kojemu je dogovoreno zadržavanje dostignutih crta, otvaranje vatre u slučaju napada druge strane te da se svaki pokret neutralizira vatrom dogovoren je [[21. siječnja]].<ref name="Siječanj 1993., hercegbosna.org"/> ABiH se nije držala dogovora. Usprsko zabilježenim ogromnim gubitcima ABiH nastavlja borbena djelovanja. Dana
[[22. siječnja]] napala je ABiH Fojnicu, s druge strane [[Vranica|Vranice]]. U stožeru Operativne zone HVO Središnja Bosna, kojom zapovijeda pukovnik [[Tihomir Blaškić]], jednako su iznenađeni razvojem događaja ali i odlučni da se obrane.<ref name="Siječanj 1993., hercegbosna.org"/>

Dana [[22. siječnja]] 1993. ministar obrane BiH Božo Rajić nadobudno, kako se poslije pokazalo, izjavio Hrvatskoj televiziji da su sukobi između postrojbi HVO i Armije BiH oko Uskoplja uglavnom privedeni kraju. Hrvati su tad naivno vjerovali vodstvu bošnjačkog saveznika. U priopćenju Odjela unutarnjih poslova HVO Herceg-Bosne najavili su da će dosljedno ustrajati na kadrovskom popunjavanju službi pripadnicima muslimanskog i hrvatskog naroda, a na zagrebačkoj konferenciji za tisak Mate Bobana i Mile Akmadžića rečeno je da bosansku državu tek treba stvoriti.<ref name="dogodilo se 22. i 25.">[http://www.hic.hr/ZZ-spomenar03.htm HIC] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20190412015404/http://www.hic.hr/ZZ-spomenar03.htm |date=12. travnja 2019. }} Hrvatski spomenar - Dogodilo se 22. siječnja. Dogodilo se 25. siječnja. (pristupljeno 8. veljače 2018.)</ref> 

Dana [[23. siječnja]] načelniku GS HVO Mostar upućuju izvanredno izvješće s novim saznanjima oko događaja u Uskoplju iz kojeg se vidi da raspolažu informacijama da je sve isplanirano u stožeru ABiH u Sarajevu i na Igmanu a operativno je razrađeno u Zenici od [[Enver Hadžihasanović|Envera Hadžihasanovića]], [[Vehbija Karić|Vehbije Karića]] i [[Refik Lendo|Refika Lende]]. Naglašava se da je podmukli plan usmjeren prema Ženevi s ciljem da se optuže Hrvati i HVO. Zbog toga Alija Izetbegović i nije potpisao Vance-Owenov plan očekujući promjene stanja na terenu. GS HVO Mostar su iz HVO Srednje Bosne upozorili na pregrupiranje i popunu postrojbi kod srpskih snaga „koji samo čekaju napadno djelovanje muslimanskih snaga, pa da uzmu ono što su zacrtali“. 
Sukobi se nastavljaju, broj poginulih svakim danom se uvećava. Primirja se potpisuju ali mira nigdje.<ref name="Siječanj 1993., hercegbosna.org"/> 

Kako ni i u dolinama Lašve, Kozice i Lepenice, kod Busovače i Kiseljaka ABiH ne uspijeva ostvariti planirani cilj – iznenadnim udarom poraziti Hrvate pred konačne političke dogovore u Ženevi, primirje se od [[26. siječnja]] počinje poštovati a dio dogovora počeo se ostvarivati. Prva navala ABiH na Uskoplje završila je tog dana.  Charles R. Shrader u svojoj knjizi ''Muslimansko-hrvatski građanski rat u srednjoj Bosni,'' ovu ofenzivu ABiH naziva probnom, sračunatom s ciljem da se testira snaga i odlučnost HVO-a. Novi dokazi, koji su se pojavili sedam godina nakon njegove analize, govore da je ovo bio stvarni početak rata između dojučerašnjih saveznika.<ref name="Siječanj 1993., hercegbosna.org"/> 

Nakon neuspjeha ofenzive na Uskoplje, ključnu točku za nadzor srednje Bosne, ABiH prebacila je postrojbe na drugu lokaciju i napala Busovaču i Kiseljak [[25. siječnja]]. Dan poslije potpisala je primirje.<ref name="Rat je započela ABIH"/> Nakon siječanjskih borbi u četiri sela koje je napao HVO nije više bilo sukoba sve do travnja.<ref name="početak realizacije"/>

=== Srpska uloga u siječanjskoj ofanzivi ABiH ===
Tijekom siječnja 1993. Srbi stalno napadaju na travničkom bojištu, kao i na bugojanskom, uskopaljskom, novotravničkom te novo-šeherskom. Srbi gađaju civilne ciljeve u Travniku, Maglaju i Novom Šeheru... Za Travnik su najteži dani bili 9. i 21. siječnja. Zanimljivo je dnevno obavještajno izvješće VOS HVO broj 158 od 31. siječnja. U njemu stoji da ABiH u selu Batuša u uskopaljskoj općini ima u sastavu dvojicu četnika iz Jajca koji su glavni egzekutori kažnjavanja Hrvata i svjesno otežavaju odnose Hrvata i Muslimana. Muslimanska propaganda sve do današnjih dana bavi se isključivo ratnom suradnjom Hrvata i Srba, optužujući Hrvate za tobožnju izdaju Jajca, upravo iz tog grada svjesno su infiltrirane brojne srpske snage u ABiH u suradnji s KOS-om u njenim redovima. Koristeći pomutnju u odlasku iz tog grada u siječanjskim i kasnijim događajima na prostorima središnje Bosne odigrali su svoju prljavu ulogu.<ref>[https://www.hercegbosna.org/kolumne/domovinski-rat/napad-abih-a-na-podrucje-kiseljaka-u-sijecnju-1993-3114.html Portal Hrvata Bosne i Hercegovine] ''Napad ABiH-a na područje Kiseljaka u siječnju 1993.'', 15. ožujka 2011. (pristupljeno 8. veljače 2018.)</ref>

Nakon neuspjeha kod Uskoplja, bošnjačko vodstvo je preusmjerilo resurse prema susjednim hrvatskim krajevima Srednje Bosne. Napadno djelovanje ABiH trajalo je neprekidno 10 dana i noći. I pored toga upornom obranom Hrvati Busovače su uspjeli u najvećem dijelu sačuvati pradjedovska ognjišta od bošnjačke agresije. Naknadno je otkriveno da je cilj ABiH bio zauzeti Busovaču i spojiti se sa snagama iz Visokog, te produžiti borbenim djelovanjima prema Kiseljaku i Kreševu. Nakon toga je 305. brigada trebala ovladati Fojnicom a ostatak Hrvata središnje Bosne iz Viteza, Novog Travnika i Travnika, prema tim pretpostavkama, predao bi se i sam. Poslije toga je nestrpljivom Aliji u Ženevu trebalo poslati nove mape kao prilog za korigirani Vance-Owenov plan. Uspjeh hrvatske obrane u Uskoplju, Kiseljači, Busovači i drugdje na tom potezu natjeralo je bošnjačkog agresora da ustukne. Zapovjedništvo 3. korpusa ABiH suočilo se s ogromnim gubitcima u vlastitim redovima. Procjene idu dotle da je ABiH u siječanjskom ratu od Uskoplja do Kiseljaka izgubila između tri i pet tisuća vojnika. Pritisnuta ratnim neuspjehom, krajem siječnja donijela je zapovijed o prekidu borbi i pregovorima s HVO praktično priznajući privremeni poraz ideje o zauzimanju središnje Bosne i protjerivanju Hrvata s ovih prostora. Tome je doprinijela i snažna diplomatska ofenziva Zagreba. Izvjesno je da je netko za ovu akciju Bošnjacima-Muslimanima dao rok do kojeg smiju pokušati obaviti prljavu osvajačku akciju. Neuspjehom u akciji koja se rastegnula cijeli mjesec, premda su imali element iznenađenja napadom na saveznika koji je imao puno povjerenje u njih, premda su imali brojčanu nadmoć, izoliranost protivnika, logističku ograničenost protivnika, vojne tvornice pod svojim nadzorom, diskretnu terensku pomoć tobože neutralnog unprofora i promatrača, potporu trećeg ratnog protivnika - Srba s kojima su očigledno bili u dogovoru (nenapadanje nezaštićenih položaja, topnička potpora, prodaja streljiva), diplomatsku potporu, potporu međunarodnih medija, nisu uspjeli.
Oporavljajući se od ogromnih gubitaka, sigurno najvećih u cijelom ratu od 1992. – 1995., ABiH će se spremati za sljedeću priliku. Neće to biti protiv srpskih snaga jer je registriran prestanak njihovih međusobnih sukoba i povlačenja snaga ABiH s visočkog, maglajskog, zavidovićkog i ilijaškog ratišta, što je potvrdilo sumnje na srpsko-muslimanski dogovor.<ref name="U Busovači"/>

Travnja 1993. sa svojim zemljakom iz Sandžaka [[Ejup Ganić|Ejupom Ganićem]], sutvorac projekta istjerivanja Hrvata nazočio je na sastanku održanom u prostorijama Željezare Zenica. Od [[Enver Hadžihasanović|Envera Hadžihasanovića]] i vrha III. korpusa Armije BiH zatražio je neodgodivi napad na HVO, što je i bilo.<ref name="suradnik KOS-a"/>

== Čarke u travnju ==
Dana [[8. travnja]] muslimanske snage napravile su [[Pokolj u Maljinama]] i pobile 30 zarobljenih pripadnika HVO i hrvatskih civila.<ref name="pravosuđe šuti">[https://narod.hr/hrvatska/bosnjacki-ratni-zlocini-nad-hrvatima-zasto-pravosude-bih-njima-suti Narod.hr] ''Bošnjački ratni zločini nad Hrvatima – zašto pravosuđe BiH o njima šuti?'' , 23. ožujka 2017. (pristupljeno 5. ožujka 2018.)</ref> U travnju su polovicom mjeseca bili kratki sukobi Hrvata i Muslimana. Mjesto sukoba bio je Travnik zbog sproa o hrvatskoj zastavi izvjšenoj na Uskrs u Travniku.<ref name="Građanski rat 186"/> [[16. travnja]] dio postrojbe vojne policije HVO poslan je u pomoć Vitezu. Potpisano je kratkotrajno primirje u Lašvanskoj dolini. [[18. travnja]] Mate Boban i Alija Izetbegović su potpisali sporazum u kojem su pozvali na prekid borbi, valjanu skrb za ranjenike i razmjenu uhićenih i zatočenih.<ref name="Građanski rat 186">Charles R. Shrader, ''Muslimansko-hrvatski građanski rat u Srednjoj Bosni'', Golden Marketing, Zagreb, 2004., str. 186-7.</ref> [[20. travnja]] stožer Travničke brigade HVO izvijestio je da im Muslimani prisluškuju veze. U središtu Travnika muslimanske postrojbe masovno su uhićivali, od vojarne pa do ulaza u grad iz pravca Viteza. 110 ranjenih vojnika HVO izbacile su muslimanske snage iz travničke bolnice pa je HVO morao napraviti improviziranu bolnicu u crkvi u Novoj Bili. 24./[[25. travnja]] mudžahedini upali u susjedno selo [[Pokolj u Miletićima 24. travnja 1993.|Miletiće]], naseljeno Hrvatima, ubili i izmasakrirali pet civila, i odveli 60 civila, uglavnom staraca, djece i bolesnika, a malodobne muškarce zlostavljali po podrumima. Usprkos takvim nemilim događajima, žestokim borbama u susjednim općinama, situacija je ostala mirna.<ref name="pravosuđe šuti"/><ref name="Građanski rat 186">Charles R. Shrader, ''Muslimansko-hrvatski građanski rat u Srednjoj Bosni'', Golden Marketing, Zagreb, 2004., str. 186-7.</ref> U svibnju su zastale borbe, bilo je tek par kratkih i malih okršaja s malobrojnim poginulima, jer su muslimansko-bošnjački agresori zalječivali ratne gubitke i pripremali se za novi ciklus napada.<ref>Charles R. Shrader, ''Muslimansko-hrvatski građanski rat u Srednjoj Bosni'', Golden Marketing, Zagreb, 2004., str. 195-6.</ref> Pukovnik Blaškić primijetio je da se MOS (muslimanske snage) grupiraju po Srednoj Bosni, ali ne na bojišnicama prema Srbima, u Zenici četiri brigade ABiH, MOS, Zelena legija i Patriotska liga, u Novom Travniku 308. brdsko-planinska brigada, trista mudžahedina na Ravnom Rostovu, 333. brigada u Kaćunima, 325. u Vitezu, a u samom Travniku 17. krajiška brdsko-planinska brigada.<ref>Charles R. Shrader, ''Muslimansko-hrvatski građanski rat u Srednjoj Bosni'', Golden Marketing, Zagreb, 2004., str. 197-8.</ref> 

== Napad ==
Tijekom svih borbi, muslimansko vodstvo organiziralo je dovođenje postrojba u područje Travnika autobusima, pravcima da ih ne bi uočili promatrači HVO-a. Kad su ih i uočili, tvrdili su da su to zamjenske snage, no primijećeno je da autobusi odlaze prazni. MOS je skrivao postrojbe po muslimanskim selima ili u malim skupinama u kućama po hrvatskim selima. U travnju je broj došao do osam do deset tisuća ljudi. Zapovijedao im je Mehmed Alagić. Postrojbe su nosile naziv Operativne grupa Bosanska krajina Trećeg korpusa ABiH, poslije preimenovana u [[Sedmi korpus Armije BiH|7. korpus]]. Početkom travnja dovukli su Muslimani još snaga. Pred agresiju na Hrvate, 5. lipnja, dovukli su još osamsto vojnika.<ref name="Građanski rat199-205">Charles R. Shrader, ''Muslimansko-hrvatski građanski rat u Srednjoj Bosni'', Golden Marketing, Zagreb, 2004., str. 199-205.</ref>  

Cijelo to vrijeme, hrvatske snage bile su razvučene na crtama prema Srbima, držeći dvije trećine bojišnice, premda ih je bilo višestruko manje od Muslimana. ABiH je kontrolirala Travnik, a HVO je u Travniku imao stožer i još nekoliko lokacija. [[6. lipnja]] zapovjednik 3. korpusa ABiH Enver Hadžihasanović izjavio je unproforovom zapovjedniku da im je građanski rat i vojno djelovanje jedino rješenje. Napad je uslijedio istog dana. HVO je bio brojčano inferioran. Nije mogao upustiti se u borbe branjenja od kuće do kuće. Nije bilo mogućnosti dovođenja pojačanja, pomoći ni opskrbe. Borbe su trajale nekoliko dana. Zapovjedno mjesto HVO-a Zvijezda u Travniku okružio je muslimanski MUP. Ostale brigade napale su ka Gučoj Gori, Pokrajčićima i u pozadinu HVO-u koji je držao položaje ka Srbima. Žestoki napad bio je [[8. lipnja]]. Izginulo je 24 vojnika HVO i 68 hrvatskih civila. Morao se HVO predati ili je potisnut preko crte razgraničenja sa Srbima. One koji su probili se kroz srpske crte pratila je kolona hrvatskih civila.<ref name="Građanski rat199-205"/> Muslimanske snage taj su dan počinile masovne ratne zločine u [[Pokolj u Čuklama|Čuklama]] (21 osoba) i [[Pokolj u Krpeljićima|Krpeljićima]] (7 osoba).<ref name="pravosuđe šuti"/> [[10. lipnja]] zapovijeđeno je muslimanskim postrojbama zaustavljanje napredovanja.<ref name="Građanski rat199-205"/> 
Tog 8. lipnja iz muslimanske postrojbe protjerale su dvadeset tisuća Hrvata.<ref name="Lebensraum">[http://dnevnik.ba/teme/sredisnja-bosna-bosnjacki-lebensraum Dnevnik.ba] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20180321131024/http://dnevnik.ba/teme/sredisnja-bosna-bosnjacki-lebensraum |date=21. ožujka 2018. }} Gloria Lujanović: ''Središnja Bosna - bošnjački Lebensraum '', 23. siječnja 2018. (pristupljeno 21. ožujka 2018.)</ref> 

Kolona hrvatskih izbjeglica 10. i [[11. lipnja]] srela se slučajno na putu s humanitarnim konvojem Konvoj radosti i opljačkala ga. Unproforci su jednom reagirali kad su na nj krenuli vojnici HVO, a drugi put zaustavila je konvoj prepreka od mnoštvo hrvatskih žena i djece. Zapadni neobjektivni mediji odavde su prenosili mahom muslimanske vijesti i držali stavove svojih vlada nesklonih Hrvatima. Zlobno su izvijestili da je ovo hrvatska osveta za gubitak Travnika, premda je pljačka bila spontana, slučajna, posljedica frustiranih gnjevnih netom prognanih Hrvata.<ref name="Građanski rat205-6">Charles R. Shrader, ''Muslimansko-hrvatski građanski rat u Srednjoj Bosni'', Golden Marketing, Zagreb, 2004., str. 205-6.</ref>  

Nakon što su potpuno uklonili HVO iz Travnika i crta razgraničenja sa Srbima, krenuli su čistiti hrvatska sela. Sustavno su očistili 32 hrvatska sela sjeverno od Travnika. 
Osvajači su oskrvnuli hrvatske sakralne objekte. Do [[14. lipnja]] kontrolirali su prometnicu od Zenice do Travnika preko Guče Gore. Prijetila je velika tragedija, jer su muslimanske postrojbe pucale po hrvatskim civilima koje su trčale ka šumi. 180 civila se skrilo u samostan. Britanski unproforci spasili su da muslimansko-bošnjački agresori ne naprave veće zlo, pa su spasili Hrvate iz samostana.<ref name="Građanski rat199-205"/> 

=== Srpska uloga ===
Na prostoru Galice na Vlašiću gdje su srpske snage počinile [[Pokolj na Vlašiću 1992.|ratni zločin]] nad zarobljenim vojnicima HVO-a 15. svibnja 1992., poslije je bio punkt gdje se srpskim naoružanjem i streljivom za petrodolare opskrbljivala ABiH. Nakon lipnja 1993. i opće agresije ABiH na hrvatske prostore središnje Bosne Galica je zašutjela i s nje više ni puščano zrno nije ispaljeno.<ref name="Zapaljena"/>

== Posljedice ==
Dana 16. lipnja 1993. Ured obrane HVO-a Uskoplja je zbog učestalih napada muslimanskih snaga na području HZ Herceg-Bosne izdao proglas o općoj javnoj mobilizaciji.<ref>[http://www.hic.hr/ZZ-spomenar17.htm HIC] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20190412015446/http://www.hic.hr/ZZ-spomenar17.htm |date=12. travnja 2019. }} Hrvatski spomenar - Dogodilo se 16. lipnja (pristupljeno 8. veljače 2018.)</ref>

Kroz 22 logora pod muslimanskobošnjačkom upreavom prošlo je 1759 hrvatska zarobljenika, u borbama poginulo 572 vojnika HVO-a, a ubijeno je 114 civila, do temelja su spaljena 32 hrvatska sela.<ref name="Lebensraum"/> Radi skrivanja nedjela, dva nakon pada Travnika zabranio je [[Enver Hadžihasanović]] ulazak međunarodnim organizacijama i kamerama u 32 spaljena travnička hrvatska sela.<ref name="Lebensraum"/> Osim što su ubili hrvatske civile, ubili su i srpske civile. Srbi koji su ostali predali su oružje HVO-u, i izjavili lojalnost HVO-u. Radi razmjene za zarobljena četiri pripadnika jednice El Mudžahid, egipatski mudžahedin je skupinu travničkih civila i odveo ih u mudžahedinski kamp u selo Orašac gdje ih je mučio, zlostavljao i nanosio teške fizičke ozljede. Popis osoba koje trebaju oteti dobio je od Halida Genjca, tadašnjeg predsjednika travničkog odbora SDA.<ref name="Lebensraum"/><ref>[http://www.dnevnik.ba/kolumne/halid-genjac-od-tvorca-spiskova-za-odstrijel-do-vrhovnog-tumaca-relevantnosti Dnevnik.ba] Gloria Lujanović: ''Halid Genjac - od tvorca "spiskova" za odstrijel do vrhovnog tumača relevantnosti '', 27. listopada 2017. (pristupljeno 21. ožujka 2018.)</ref>

Borbe i pad Travnika bili su najgori dan za Hrvate Središnje Bosne od kako su sukobi uopće trajali, kako proizlazi iz dokumenata Operativne zone HVO-a Središnja Bosna. Zapovjednik viteške brigade HVO-a [[Mario Čerkez]] apelirao je da je „Travnik bosanski Vukovar“, a stožer HVO-a, intelektualci Središnje Bosne, Katolička crkva, poslali su u tri dana više od 50 apela, molbi i poziva za pomoć Središnjoj Bosni.<ref name="Lebensraum"/>

== Izvori ==
{{izvori|30em}}

== Vanjske poveznice ==
*[http://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20000512/podlistak.htm Slobodna Dalmacija] Ivica Mlivončić: Zločini Armije BiH nad Hrvatima (5), Kobni lipanj za Travničane, 12. svibnja 2000.
*[https://www.hbz-vijesti.com/kako-je-travnik-postao-bosanski-vukovar-protjerano-je-gotovo-20-tisuca-hrvata-ubijeno-118-civila-a-u-obrani-grada-poginula-su-572-branitelja/ HBŽ vijesti] ''Kako je Travnik postao bosanski Vukovar: Protjerano je gotovo 20 tisuća Hrvata, ubijeno 118 civila, a u obrani grada poginula su 572 branitelja '', 1. lipnja 2018.

{{Borbena djelovanja u Hrvatsko - bošnjačkom sukobu}}
[[Kategorija:Bitke u Bošnjačko-hrvatskom sukobu|Travnik]]
[[Kategorija:Povijest Travnika]]
Predlošci koji se koriste na ovoj stranici:
Predložak:Borbena djelovanja u Hrvatsko - bošnjačkom sukobu (uredi)
Predložak:Bull (vidi izvornik) (djelomično zaštićen)
Predložak:DatumFormat (uredi)
Predložak:If then show (uredi)
Predložak:Infookvir bitka (vidi izvornik) (djelomično zaštićen)
Predložak:Izvori (vidi izvornik) (zaštićen)
Predložak:Izvori/styles.css (vidi izvornik) (zaštićen)
Predložak:Jednostrano (uredi)
Predložak:NPOV/popraviti (uredi)
Predložak:Navigacija (vidi izvornik) (djelomično zaštićen)
Predložak:Održavanje (vidi izvornik) (zaštićen)
Predložak:Tnavbar (vidi izvornik) (djelomično zaštićen)
Predložak:Webarchive (vidi izvornik) (djelomično zaštićen)
Predložak:Z (uredi)
Predložak:• (vidi izvornik) (djelomično zaštićen)
Modul:Zastava (vidi izvornik) (djelomično zaštićen)
Modul:Zastava/podatci (vidi izvornik) (djelomično zaštićen)
Vrati se na Bitka za Travnik 1993..
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/wiki/Bitka_za_Travnik_1993."