Tajpinški ustanak

Vrijeme	Prosinac 1850. – kolovoz 1864.
Mjesto	Kina
Ishod	Pobjeda dinastije Qing

Tajpinški ustanak
	sukob: Stoljeće poniženja
	; Scena iz Tajpinškog ustanka
Vrijeme	Prosinac 1850. – kolovoz 1864.
Mjesto	Kina
Ishod	Pobjeda dinastije Qing
Sukobljene strane
dinastija Qing	Nebesko Carstvo Velikog Mira
Zapovjednici
car Xianfeng, carica Cixi, general Zeng Guofan	Hong Xiuquan, Hong Tianguifu, Hong Xuanjiao

Tajpinški ustanak (1850. – 1864.) jedan je od najkrvavijih sukoba u kineskoj povijesti.^[1] Bio je to veliki sukob između carske Kine pod vladavinom dinastije Qing i pobunjenika naroda Hakka koje je predvodio Hong Xiuquan (kineski: 洪秀全), mistik i obraćenik na kršćanstvo. Ustanak u Jintianu označio je početak pobune koja je kulminirala osnivanjem Nebeskog Carstva Velikog Mira (kineski: 太平天囯, Tàipíng Tiānguó). Oko 20 milijuna ljudi poginulo je u Tajpinškom ustanku, čineći ovaj građanski rat najkrvavijim u ljudskoj povijesti.^[2] Sukob je trajao od 1850. do 1864. godine.

Ustankom je zapovijedao Hong Xiuchuan, etnički Hakka (podskupina Hana) i samoproglašeni brat Isusa Krista. Ciljevi pobune bili su vjerski, nacionalistički i politički; Hong je tražio preobraćenje naroda Han na sinkretičku verziju tajpinskog kršćanstva, svrgavanje dinastije Qing i transformaciju države.^[3] Umjesto da zamijene vladajuću klasu, Taipinzi su nastojali promijeniti kineski moralni i društveni poredak. Uspostavili su Nebesko Kraljevstvo kao oporbenu državu sa sjedištem u Tianjinu i stekli kontrolu nad značajnim dijelom južne Kine, da bi se na kraju proširili na populaciju od gotovo 30 milijuna ljudi.

Više od desetljeća, vojske Taipinga okupirale su i borile se oko većeg dijela srednje i donje doline Yangtze, da bi se na kraju to pretvorilo u građanski rat velikih razmjera. Bio je to najveći rat u Kini od tranzicije Ming – Qing, koji je uključivao veći dio središnje i južne Kine. Smatra se jednim od najkrvavijih ratova u ljudskoj povijesti, najkrvavijim građanskim ratom i najvećim sukobom 19. stoljeća. Po broju mrtvih usporediv je s Prvim svjetskim ratom. 30 milijuna ljudi pobjeglo je iz osvojenih regija u strana naselja ili druge dijelove Kine.^[4] Rat je obilježen izrazitom brutalnošću s obje strane. Tajpinški vojnici izvršili su velike masakre nad Mandžurima, etničkom manjinom vladajuće carske kuće Aisin – Gioro. U međuvremenu, vlada dinastije Qing također se obračunavala masakrima, prvenstveno nad civilnim stanovništvom glavnog grada Taipinga, Tianjina.

Izvori

↑ Osterhammel, Jürgen (2015). The Transformation of the World: A Global History of the Nineteenth Century. Prevod: Patrick Camiller. Princeton, New Jersey; Oxford: Princeton University Press. ISBN 978-0691169804.
↑ Cao, Shuji (2001). Zhongguo Renkou Shi [A History of China's Population]. Shanghai: Fudan Daxue Chubanshe. str. 455, 509.
↑ C. A. Curwen, Taiping Rebel: The Deposition of Li Hsiu-ch'eng 1 (1977.)
↑ Bickers, Robert; Jackson, Isabella (2016). Treaty Ports in Modern China: Law, Land and Power. Routledge. str. 224. ISBN 978-1-317-26628-0.

[1] Osterhammel, Jürgen (2015). The Transformation of the World: A Global History of the Nineteenth Century. Prevod: Patrick Camiller. Princeton, New Jersey; Oxford: Princeton University Press. ISBN 978-0691169804.

[2] Cao, Shuji (2001). Zhongguo Renkou Shi [A History of China's Population]. Shanghai: Fudan Daxue Chubanshe. str. 455, 509.

[3] C. A. Curwen, Taiping Rebel: The Deposition of Li Hsiu-ch'eng 1 (1977.)

[4] Bickers, Robert; Jackson, Isabella (2016). Treaty Ports in Modern China: Law, Land and Power. Routledge. str. 224. ISBN 978-1-317-26628-0.

[1]