Pedro Arrupe

Rodio se kao najmlađi i jedini sin u religioznoj obitelji s petero djece, u baskijskom gradu Bilbau. Otac mu je bio arhitekt, tenor i štovatelj Srca Isusova. Majka mu je bila pobožna. Umrla je kada mu je bilo deset godina, a osam godina kasnije umire i otac baš u trenutku kada je procesija Srca Isusova prolazila ispod njegova prozora.

Studira medicinu u Valladolidu i Madridu. Tijekom treće godine studija doživio je osobnu krizu u kojoj odlazi sa sestrama na hodočašće u Lourdes, gdje je kao student medicine imao dopuštenje pregledavati bolesnike. U srpnju 1926. svjedočio je trima izvanrednim ozdravljenjima te ga je cjelokupno iskustvo Lourdesa potaklo na pridruživanje isusovcima.^[1]

S dvadeset godina stupa, 15. siječnja 1927., u novicijat Družbe Isusove u Loyoli. Nakon izgona isusovaca iz Španjolske 1932. nastavlja studij filozofije i teologije u Belgiji i Nizozemskoj gdje je 1936. zaređen za svećenika. Godinu dana nakon toga odlazi u Ameriku na dvogodišnju specijalizaciju u medicini i psihijatriji. Po završetku specijalizacije odlazi 1938. u Japan, zemlju svojih snova još iz mladih dana, u kojoj će ostati sve do 1965., kada je na 31. generalnoj kongregaciji izabran za generala Družbe Isusove.

1938. došavši u Japan obavljao je razne dužnosti. Najprije je radio u siromašnim tokijskim četvrtima, zatim je bio župnik u Ubeu i Yamaguchiju, a tek kasnije radi kao učitelj isusovačkih novaka u Nagatsukiju. Ondje je doživio i atomsku bombu. Postaje superiorom, viceprovincijalom i provincijalom u Japanu. Vodi Družbu temperamentno u burnim pokoncilskim vremenima punih šesnaest godina sve do 1981. kada je doživio moždani udar. Prikovan za krevet punih deset godina, umro je 1991. u 84. godini života uoči blagdana japanskih mučenika.

Arrupe je prije svega bio čovjek Drugoga vatikanskog sabora, bio je njegov aktivni provoditelj. Prvo što je poduzeo primjenjujući Koncil bilo je provođenje velike sociološke, kulturne i pastoralne ankete u duhu koncilske obnove. Počeo je promicati ekonomska nastojanja unutar Družbe. Zauzimao se za pravdu, najprije rasnu (u SAD-u), kasnije i za društvenu. Njegova pisma, govori i konferencije pokrenule su u Družbi novi duh te su kao takve imale utjecaja i na Crkvu u cjelini.

• Maier, Martin: PEDRO ARRUPE svjedok i prorok, prev. Petar Galauner, Isusovačka služba za izbjeglice: Zagreb, 2021., ISBN 978-953-49411-0-2. (elektronička inačica)

• (šp.) Biografía, Fotos del Padre Arrupe  Arhivirana inačica izvorne stranice od 22. ožujka 2007. (Wayback Machine)
• (šp.) Vocaciones Jesuitas