XXX. Olimpijske igre – London 2012.

Rok zainteresiranim gradovima za domaćinstvo bio je do 15. srpnja 2003. Zahtjev se morao poslati Međunarodnom olimpijskom odboru (MOO), a devet ga je gradova i službeno poslalo. To su bili Havana, Istanbul, Leipzig, London, Madrid, Moskva, New York City, Pariz i Rio de Janeiro.^[7]

Otkad je Ujedinjeno Kraljevstvo bilo domaćin Olimpijskih igara 1948. u Londonu, do 2012. bila su poslana 3 zahtjeva za dva različita britanska grada – Birmingham za Igre 1992. te Manchester za Igre 1996. i 2000. Prvotni planovi za moguću londonsku kandidaturu planning počeli su već 1997. godine.^[8] Ujedinjeno Kraljevstvo je uspješno održalo Europsko nogometno prvenstvo 1996. i Igre Commonwealtha 2002. koji su obnovili velik dio istočnog Manchestera – oba su događaja zadovoljila MOO, koji je odlučio da je Ujedinjeno Kraljevstvo kao cjelina spremno za veliki športski događaj i da je zaslužilo imati zlatno športsko desetljeće.^[9]

Tadašni gradonačelnik Londona, Ken Livingstone, izjavio je da je primarni cilj i motivacija podnošenja kandidature za domaćinstvo OI bila razvitak istočnog kraja Londona, zanemarenog više od trideset godina.^[10] 18. svibnja 2004., MOO je glasovanjem smanjio izbor na pet gradova: London, Madrid, Moskva, New York i Pariz.^[11]

Svih pet gradova poslala seu detalje kandidature do 19. studenog 2004., a posjetio ih je sve i inspekcijski tim MOO-a IOC tijekom veljače i ožujka 2005. Pariška je kandidatura doživjela dvije negativne ocjene tijekom inspekcije: nekoliko štrajkova i prosvjeda, i vijest da je jedan od ključnih članova pariškog odbora za kandidaturu optužen za korupciju.^[12]

6. lipnja 2005., MOO je izdao evaluacijska izvješća za pet gradova kandidata. Iako izvješća nisu sadržavala nikakve rezultate ili tablice, pariško se izvješće smatralo najpozitivnijim, a vrlo usko iza njega bio je London, koji je smanjio razliku zbog negativnih događaja u Parizu. New York i Madrid su također dobili veoma pozitivnu procjenu.^[13]

Tijekom procesa, Pariz je viđen kao glavni favorit za pobjedu, posebno zato što mu je to već treća kandidatura u zadnjih nekoliko godina. Ispočetka, London se smatrao miljama daleko iza Pariza; međutim, situacija se počela znatno mijenjati nabolje dolaskom Sebastiana Coea 19. svibnja 2004. kao novog voditelja londonskog tima za domaćinstvo.^[14]

Krajem kolovoza 2004., predviđalo se da će se London i Pariz najviše boriti za domaćinstvo OI 2012.^[15] Kako se bližila 117. sjednica MOO-a, postalo je jasno da su London i Pariz u gustoj utrci. 1. srpnja 2005., Jacques Rogge je, na upit tko će osvojiti domaćinstvo, izjavio novinarima: "Ne mogu predviđati jer ne znam kako će glasovati članovi Odbora. Ali imam osjećaj da će biti vrlo gusto. Možda će razlika biti, recimo, samo u deset glasova, ili čak manje".^[16]

Dana 6. srpnja 2005., konačan odabir najavljen je ns 117. sjednici MOO-a u Singapuru. Moskva je bila prvi kandidat koji je otpao, a zatim su slijedili New York i Madrid. Posljednja dva grada u finalu bila su London i Pariz. Na kraju četvrtog kruga glasovanja, London je osvojio pravo domaćinstva 30. Olimpijskih igara 2012. godine s 54 glasova, samo četiri više od pariških 50.^[17] Slavlja su u londonu kratko trajala, zbog terorističkog napada na londonskoj podzemnoj željeznici, manje od 24 sata nakon najave domaćinstva.^[18]

Nakon uspješne kandidature, sastavljen je Organizacijski odbor za Olimpijske igre u Londonu (skraćeno LOCOG) da bi nadgledao i upravljao pripremama za OI, a prvi su sastanak članovi odbora održali 3. listopada 2005.^[19] Odbor, kojeg je vodio Lord Coe, imao je zadatak provedbe i organiztacije Olimpijskih igara, dok je Olimpijsko dopremno tijelo (ODA) imalo zadatak izgradnje igrališta i ostale infrastrukture.^[19] Ono je osnovano u travnju 2006.^[20]

Vladin olimpijski administrator (GOE), jedinica unutar Ministarstva kulture, medija i športa, vodeće je vladino tijelo za koordinaciju londonskih Igara. Fokusira se nadziranju OI, upravljanju programom, te nasljedstvom Olimpijskih igara prije i poslije igara koje će koristiti Londonu i UK-u. Ono je također odgovorno za upravljanje 9,3 milijarda funti za financiranje javnog sektora.^[21]

U kolovozu 2011., počele su se pojavljivati brige oko sigurnosti u Londonu^[22] zbog nereda diljem Engleske, a nekoliko je država izrazilo strah oko sigurnosti na Igrama,^[23] unatoč uvjerenju Međunarodnog olimpijskog odbora da neredi neće utjecati na Igre.^[24]

Koordinacijski odbor MOO-a za OI 2012. dovršio je svoj deseti i zadnji posjet Londonu u ožujku 2012. Zaključili su da je "London spreman ugostiti Olimpijske igre ovog ljeta".^[25]

Popis tridesetak najuspješnijih reprezentacija po sjajnosti osvojenih medalja.

stanje 12. kolovoza 2012.^[26]

• Hrvatska na Olimpijskim igrama 2012.

• Službena stranica
• London 2012. sa službene stranice Međunarodnog olimpijskog odbora