Nogomet u Hrvatskoj

Prva nogometna utakmica na području Hrvatske odigrana je u Rijeci. Godine 1873. na inicijativu Roberta Whiteheada, inženjera i vlasnika tvornice Torpedo, utakmicu su odigrale ekipe sastavljene od djelatnika Mađarskih željeznica s jedne i engleskih mornara i radnika s druge, ali su u momčadima primljeni i lokalci.^[1] Englezi su radili u tadašnjem Riječkom tehničkom zavodu (Stabilimento Tecnico di Fiume) koji kasnije postaje tvornica Torpedo, a utakmica je odigrana na području poznatom kao Pod Jelšun, između ulaza u bivšu tvornicu Torpedo i INA-ine rafinerije na Mlaki. 1880. godine lokalni mladići počeli su igrati nogomet u Županji. Nogometna lopta s kojom su se igrale utakmice 1880. godine i kasnije na području Županje sačuvana je i danas.

1890. u Rijeci nogomet postaje obavezan u sklopu programa nastave tjelovježbe u svim školama i nastaju prvi školski klubovi posvećeni nogometu.^[2] Postoje i zapisi o tome kako su u istom desetljeću nogomet igrali također učenici u Zadru, te nešto kasnije (oko 1900. godine) u Istri, Slavoniji i drugim gradovima širom Hrvatske.^[3][4] Pojava nogometa u samoj Kraljevini Hrvatskoj i Slavoniji je vezana uz dr. Franju Bučara 1893. u Zagrebu, kad je nakon studija na Centralnome gimnastičkom zavodu u Stockholmu, upoznao javnost s novom igrom. Na prijedlog Slavka Rutznera Radmilovića nazvana je "nogomet".^[3][4] Prvo izdanje "Pravila igre" na hrvatskom jeziku tiskano je 1896. godine u Zagrebu.

Na početku se nogomet igrao u okviru gimnastičke organizacije Hrvatski sokol. Nogomet se najprije igrao u "Hrvatskom sokolu" u više gradova (Zagreb, Split) te u pojedinim školama (Karlovac), Prvi nogometni formalno klubovi osnovani na podruću današnje Hrvatske se pojavljuju u tada carskoj ratnoj luki Puli 1899. godine, kada počinju svoj rad Club Iris u Kolovozu i nekoliko mjeseci kasnije Veloce Club Polese,^[5] športski klubovi u kojima je odmah bila aktivna i nogometna sekcija, a u Irisu je upravo nogometna sekcija bila najaktivnija i najpopularnija.^[6] Kada je 1903. u Zagrebu utemeljen HAŠK (Hrvatski akademski športski klub), osnovana je i u tom klubu sekcija za nogomet. Prvi hrvatski športski klub koji u svom imenu naglašava opredijeljenost za nogomet je Prvi nogometni i športski klub (PNIŠK) Zagreb, osnovan 1903. godine.

1905. godine je u Rijeci osnovan Fiumei Atletikai Club, a u Splitu je djelovao neregistrirani klub Šator. Već 3. studenoga 1905. u Rijeci se susreću klubovi dvoje raznih gradova Fiumei Atletikai i zagrebački PNIŠK, u utakmici koja završava 3:4 za goste. 1904. godine je u Rijeci službeno osnovana CS Olimpia, prethodnik današnje NK Rijeke,^[7][8] koja formalno otvara nogometnu sekciju 1906. godine, a od 1907. preuzima ulogu glavnog gradskog kluba od Fiumei Atletikai.^[2] 28. listopada 1906. godine u Zagrebu je odigrana prva javna utakmica između HAŠK-a i PNIŠK-a (1:1) i osnovan Srednjoškolski klub Concordia.

U Sisku je navodno osnovana te iste 1906. godine Segesta, iako nema službenih dokaza o tom činu i prvu dokumentiranu utakmicu Segesta igra tek 1909, a klub slavi svoju 20-godišnjicu 26. lipnja 1927. godine.^[9] U Karlovcu se osnuje Trenk (preteča Olimpije iz 1908.). Godine 1907. u Pragu je odigrana utakmica između kombinirane momčadi HAŠK-a i PNIŠK-a sa Slavijom iz Praga, koja je završila pobjedom gostiju s 15:0. 1908. godine u tadašnjem gradu Sušaku se osnuje klub Victoria. U Dubrovniku je 1909. godine utemeljeno gimastičko društvo Forza e Coraggio, koje sljedeću godinu otvara i nogometnu sekciju.

Godine 1911. osnovani su i dva najpopularnija hrvatska kluba – u Splitu Hajduk a u Zagrebu prethodnik Dinama HŠK Građanski (Prvi hrv. građanski športski klub). Iste godine je u Opatiji službeno osnovan nogometni odjel lokalnog Sokola iz kojeg će godinu i pol kasnije nastati Slavenski Športski Klub Opatija.

Ubrzo su postignuti i prvi međunarodni uspjesi pa je već 1913. godine HAŠK svladao momčad engleskog Northern University s 1:0, a u to su doba Englezi smatrani za apsolutno nepobjedive vladare europskog nogometa.^{[10][3][4][11]}

Početkom 20. stoljeća, kada su u Hrvatskoj počeli nastajati i drugi nogometni klubovi, došlo je do želje nogometnih čelnika za formiranjem nacionalnog nogometnog saveza. Težnja Hrvata za uspostavljanjem vlastitog športskog saveza.^{[10][3][4][11]} Tako su u sezonama 1912./13. i 1913./14. odigrana prvenstva Kraljevine Hrvatske i Slavonije u organizaciji nogometne sekcije HŠS-a, koje su tada još bile u sklopu Austro-Ugarske. Nažalost, niti jedno od prvenstava nije dovršeno, prvo zbog nešportskog ponašanja, a drugo zbog početka Prvog svjetskog rata. Sudjelovali su zagrebački klubovi AŠK Croatia, Građanski, HAŠK, HŠK Concordia, HTŠK Zagreb, Ilirija, Viktorija i Hrvatski trgovački športski klub . U ligaškom dijelu vodio je HAŠK ispred Concordije, no te su dvije momčadi trebale odigrati i utakmicu za prvaka, što su igrači HAŠK-a odbili. Prvak nikada nije proglašen. Novo prvenstvo počelo je 1914., ali je prekinuto zbog rata. Za Prvog svjetskog rata obustavljene su sve športske aktivnosti. Nogometni savez osnovan je 1919. u Zagrebu. Hrvatski nogometni savez utemeljen je 13. lipnja 1912. dok je na samoj skupštini utemeljen Jugoslavenski nogometni savez (JNS).^{[10][3][4][11]}

Po osnutku Kraljevine Jugoslavije, prvo državno prvenstvo odigrano je 1923. godine a osvojio ga je Građanski iz Zagreba. Građanski iz Zagreba osvojio je prvo državno prvenstvo Kraljevine Jugoslavije.^{[10][3][4][11]}

Hrvatski nogometni savez je je u FIFA-u primljen tek 1941. U razdoblju 1919. – 41. vodeći hrvatski klubovi odigrali su važnu ulogu u jugoslavenskom nogometu. U prvoj ligi nastupali su splitski Hajduk, osječka Slavija, varaždinska Slavija te zagrebački klubovi Građanski, Concordia i HAŠK. Mnogobrojni hrvatski igrači nastupali su za jugoslavensku reprezentaciju.^{[10][3][4][11]}

Pismom od 17. srpnja 1941. HNS je obaviješten da je primljen u članstvo FIFA-e. Nogometna reprezentacija Hrvatske počela je nastupati već 1940. kao izabrana vrsta Banovine Hrvatske te je odigrala 4 utakmice. Reprezentacija NDH odigrala je 15 međunarodnih utakmica u razdoblju 1941. – 44. Prvu je odigrala 15. VI. 1941. protiv Njemačke u Beču i tada se prvi put prije susreta svirala himna Lijepa naša domovino. Za Drugog svjetskog rata igrana su 4 prvenstva NDH, ali su samo dva dovršena. U sezoni 1941./42. odigran je samo jesenski dio prvenstva (vodio je zagrebački Građanski), a 1942. prešlo se na sustav proljeće-jesen. God. 1942. prvak je bila zagrebačka Concordia, a 1943. Građanski. Prvenstvo 1944. nije završeno. Uz prvake, u ligaškome natjecanju za NDH sudjelovali su još HAŠK, Željezničar, Ličanin, Ferraria – iz Zagreba, Hajduk, Građanski i Radnik – iz Osijeka, Građanski, Zemun i Viktorija – iz Zemuna, SAŠK i Gjergelez – iz Sarajeva, HBŠK i Hrvoje – iz Banje Luke, Bata iz Borova, Zrinski iz Mostara i Zagorac iz Varaždina.^{[10][3][4][11]}

Dolaskom komunističke partije na vlast 1945. svi se postojeći nogometni i sportski klubovi formalno gase, da bi se skoro svi odmah ili u sljedećih godinu/dvije preustrojili u opća fizkulturna sportska društva po uzoru na staljinistički model tad promoviran sa strane Sovjetskog Saveza. Većina je klubova prisiljena mijenjati ime i identitet u više proleterski.^[12] Samo je pojedinim klubovima dano zadržati postojeće ime, poznati je slučaj Hajduka,^[13] zbog bliskosti partizanskom pokretu ili po propagandskim potrebama nove vlasti, a neke pute i zbog ličnih simpatija viših dužnosnika komunističke vlasti.^[14] Tako političkom odlukom mjenjaju imidž i najpoznatiji klubovi na teritoriji novonastale republike Građanski,^[15] Željezničar,^[16] Fiumana,^[17] RNK Split,^[18] Cibalia^[19] i mnogo drugih klubova u samoj Hrvatskoj i drugim federativnim jedinicama. To je proces kroz koji prolaze sve države i klubovi koji su se krajem II. svjetskog rata našli u sovjetskoj interesnoj sferi, ali i u nekim drugim europskim regijama koje mjenjaju vlast kao npr. zapadna Njemačka i oslobođena Elzas-Lorena u Francuskoj.

Prvo jugoslavensko prvenstvo nakon Drugog svjetskog rata održano je samo kao natjecanje reprezentacija raznih republika 1945. Na njemu je Hrvatska reprezentacija osvojila treće mjesto, odmah nakon reprezentacije JNA i reprezentacije Srbije. Prvo pravo natjecanje klubova održano je u sezoni 1946–47. Do 1991. u jugoslavenskoj I. ligi od hrvatskih klubova nastupali su Osijek, vinkovački Dinamo, riječki Kvarner, splitski Hajduk i Split te zagrebački klubovi Dinamo, Zagreb, Lokomotiva i Trešnjevka. Prvenstvo su osvajali samo Hajduk i zagrebački Dinamo. U natjecanju za kup, osim Hajduka i Dinama, uspješna je bila i Rijeka. U eur. kupovima jedini pobjednik bio je Dinamo u Kupu velesajamskih gradova (1967.). U ratnim vremenima Prva hrvatska nogometna liga (HNL) krenula je 1992. uz sudjelovanje 12 klubova (Hajduk, Zagreb, Osijek, Inker, HAŠK Građanski, Rijeka, Istra, Varteks, Cibalia, Zadar, Dubrovnik, Šibenik). Prvenstvo je osvojio Hajduk. U drugom prvenstvu sudjelovalo je 16 momčadi, a prvak je bila zagrebačka Croatia. U prvenstvu 1993. – 94. sudjelovalo je 18 klubova, a prvak je bio Hajduk. Otada se I. liga počela smanjivati i od sezone 2001. – 02. ima 12 članova. Do 2004. prvaci su bili zagrebački Dinamo i Hajduk te jedanput Zagreb. Od 1992. igraju se utakmice za kup. Prvi pobjednik bio je Inker iz Zaprešića, najviše uspjeha imali su zagrebački Dinamo i splitski Hajduk, a jednom je pobjednik bio i Osijek. HNS je ponovno primljen u članstvo FIFA-e 3. srpnja 1992., a članom UEFA-e postao je 17. lipnja 1993. Hrvatska nogonetna reprezentacija počela je igrati međunarodne utakmice od 1990., a u službena natjecanjima sudjeluje od 1994., kada je uključena u kvalifikacije za EP. Nastupila je na završnim turnirima SP-a 1998. i 2002. te EP-a 1996. i 2004. Najveći uspjeh postigla je na SP-u 1998. kada je nastupila u polufinalu (poražena od Francuske s 1:2) i potom osvojila treće mjesto (pobijedila Nizozemsku s 2:1).^{[10][3][4][11]}

Upravno tijelo nogometa u Hrvatskoj je Hrvatski nogometni savez.^[20] On nadgleda organizaciju sljedećih natjecanja:

• Lige:
  • HNL
  • 1. NL
  • 2. NL
  • 3. NL
    • 3. NL – Sjever
    • 3. NL – Jug
    • 3. NL – Istok
    • 3. NL – Zapad
    • 3. NL – Centar
  • 4. NL/MŽNL/JŽNL
  • 1. ŽNL
  • 2. ŽNL
  • 3. ŽNL

• Kupovi:
  • Hrvatski nogometni kup
  • Hrvatski nogometni superkup

• Reprezentacije:
  • Hrvatska nogometna reprezentacija

Napomena: Navedena natjecanja su za muškarce.

Dinamo i Hajduk su dva izrazito najpopularnija nogometna kluba u Hrvatskoj i imaju obožavatelje širom države, susjedstva, kao i u hrvatskom iseljeništvu.

Osijek i Rijeka imaju navijače u matičnom gradu i široj okolici: Osijek u Osijeku, po Slavoniji, zapadnom Srijemu i južnoj Baranji, a Rijeka u Rijeci, po Kvarneru, Istri i Gorskom kotaru.

Ostalim hrvatskim nogometnim klubovima navijačka baza je ograničena uglavnom na matični grad.

• 1992./93. – Croatia (do veljače 1993. HAŠK Građanski)
• 1993./94. – Hajduk
• 1994./95. – Hajduk
• 1995./96. – Croatia
• 1996./97. – Croatia
• 1997./98. – Croatia
• 1998./99. – Croatia
• 1999./00. – Dinamo (do veljače 2000. Croatia)
• 2000./01. – Hajduk
• 2001./02. – Zagreb
• 2002./03. – Dinamo
• 2003./04. – Hajduk
• 2004./05. – Hajduk
• 2005./06. – Dinamo
• 2006./07. – Dinamo
• 2007./08. – Dinamo
• 2008./09. – Dinamo
• 2009./10. – Dinamo
• 2010./11. – Dinamo
• 2011./12. – Dinamo
• 2012./13. – Dinamo
• 2013./14. – Dinamo
• 2014./15. – Dinamo
• 2015./16. – Dinamo
• 2016./17. – Rijeka
• 2017./18. – Dinamo
• 2018./19. – Dinamo
• 2019./20. – Dinamo
• 2020./21. – Dinamo
• 2021./22. – Dinamo
• 2022./23. – Dinamo
• 2023./24. – Dinamo

Hrvatska je u vrijeme Banovine Hrvatske (1939. – 1941.) (Prvenstvo Hrvatskog nogometnog saveza, kao i Hrvatsko-slovensku ligu) i u vrijeme Nezavisne Države Hrvatske (1941. – 1945.), imala nacionalno prvenstvo čije rezultate HNS priznaje u službenim statistikama.

Prvaci u razdoblju Banovine Hrvatske bili su:

• 1940. Građanski Zagreb
• 1941. Hajduk Split

Prvaci u razdoblju NDH od 1941. do 1943. bili su:

• 1941. Građanski Zagreb
• 1942. Concordia Zagreb
• 1943. Građanski Zagreb

Završni susret između klubova HAŠK Zagreb i SAŠK Sarajevo nije odigran zbog ratnih okolnosti, pa 1944. u NDH nije bilo prvaka.

Od 12. do 19. kolovoza 1945. održano je prvo prvenstvo Federalne države Hrvatske, a 1946. se igralo kvalifikacije po republikama za sudjelovanje u budućem jugoslavenskom prvenstvu. To natjecanje se također računa u hrvatsko prvenstvo koje je osvojio splitski Hajduk.

• 1945. Hajduk Split
• 1946. Hajduk Split

Od listopada do prosinca 1991. odigrano je neslužbeno prvenstvo pod nazivom Slobodna Hrvatska, a prvak je postao INKER iz Zaprešića.

• 1991. INKER Zaprešić

Natjecanje koje se zvalo "Hrvatski cup", a u biti je bilo kup Hrvatskoga nogometnog saveza, nije bilo ograničeno ozemljem Banovine Hrvatske jer su u natjecanju sudjelovali i klubovi izvan Banovine Hrvatske.

• 1940./41.: nije dovršeno – došlo se do polufinala. Natjecanje za kup je prekinuto u veljači, jer je počeo drugi dio hrvatskog prvenstva. Završetkom prvenstva krajem ožujka, trebalo se nastaviti s natjecanjem za kup, ali su Osovinska invazija na Kraljevinu Jugoslaviju i njezina vrlo brza propast poremetili planirana športska natjecanja.^[21]

     – prvak 1. HNL/HNL
     – pobjednik Hrvatskog kupa

Zaključno sa sezonom 2023./24.^[23]

Hrvatski navijači organiziraju se u raznim navijačkim skupinama, to su najstarija Torcida (Hajduk), Armada (Rijeka), Šibenski Funcuti (Šibenik), Kohorta Osijek (Osijek), Ultrasa (Cibalia), Bad Blue Boysa (Dinamo).

• Prvenstvo Hrvatske u nogometu
• Sustav nogometnih liga u Hrvatskoj
• Četvrta hrvatska nogometna liga
• Popis hrvatskih nogometnih klubova
• Popis hrvatskih nogometnih derbija

• Forum - Index_hr  Arhivirana inačica izvorne stranice od 27. rujna 2007. (Wayback Machine) Grbovi hrvatskih klubova