Nicolás Maduro
Nicolás Maduro Moros, (Caracas, 23. studenog 1962.), predsjednik je Venezuele od 5. ožujka 2013., kada je naslijedio Huga Cháveza poslije njegove smrti. Maduro pobjeđuje kasnije na predsjedničkim izborima u Venezueli iste godine. Obnašao je i dužnost zamjenika predsjednika od listopada 2012. pa do ožujka 2013.
Nicolás Maduro | |
---|---|
![]() | |
Rođenje | 23. studenog 1962. Caracas, Venezuela |
Stranka | Ujedinjena Socijalistička stranka (2008 - ) Pokret za petu republiku (1997 - 2008) |
Zanimanje | vozač autobusa, političar |
predsjednik Venezuele | |
5. ožujka 2013. – | |
Prethodnik | Hugo Chávez |
Maduro je prije obnašao dužnost ministra vanjskih poslova Venezuele od kolovoza 2006. do siječnja 2013. Opisivan je kao vozač autobusa koji je postao vođa sindikata, član parlamenta, ministar vanjskih poslova i na kraju "najsposobniji član vlade i političar u Chávezovom najužem krugu".[1]
Maduro je dekretom upravljao Venezuelom tijekom dužeg razdoblja od 2013.[2] do 2016.[3][4][5]
Neuspjela ekonomska politika i padajuće cijene nafte dovode do opadanja životnog standarda u državi što je prouzročilo prosvjede koji su se u 2016. pretvorili u svakodnevne nemire.[6]
Oporba je 2015. imala većinu u narodnoj skupštini i 2016. započinje proces opoziva predsjednika Madura, kako bi ga smijenili. Vrhovni sud, izborno tijelo i vojska bili su pak vjerni Maduru.[7] Kada je oporba pobijedila na izborima za narodnu skupštinu, skupština u odlasku postavila je 13 novih poslanika u venezuelanski vrhovni sud koji su bili odani Maduru.[8] Za razliku od svog prethodnika, vojska je bila glavno Madurovo uporište.[9]
Tijekom svog predsjedničkog mandata, vojna sila koja je bila na njegovoj strani je znatno ojačala, dok je oporba postala popularna u narodu.[10] Venezuela je nabavila stotine oklopnih transportera, od kineske tvrtke Norinco, koji se mogu upotrebljavati pri političkim protestima.[11] [12]
23. siječnja 2019. predsjednik Narodne skupštine Juan Guaidó proglašen je privremenim predsjednikom tog tijela. Guaidó je odmah priznat kao legitimni predsjednik od strane nekoliko zemalja, uključujući Sjedinjene Američke Države i organizaciju Lima koja se sastoji od 14 američkih država. Maduro je osporio Guaidóovu tvrdnju i prekinuo diplomatske odnose s nekoliko zemalja koje su priznale Guaidóov zahtjev. SAD je poslao tone pomoći u Kolumbiju i Brazil na granicu s Venezuelom, a Maduro je takvu pomoć odbacio, rekavši da je riječ o "zamaskiranom" pokušaju SAD-a da izvrši invaziju na njegovu zemlju te računa na pomoć svojih saveznika Rusije i Kine.[13]
Izvori
uredi- ↑ José de Córdoba, Kejal Vyas. 10. prosinca 2012. Venezuela Confronts Twilight of Chávez Era. Wall Street Journal (engleski). 0099-9660. Pristupljeno 26. siječnja 2019.
- ↑ http://www.washingtonpost.com/world/the_americas/venezuelan-president-maduro-given-power-to-rule-by-decree/2013/11/19/af304c3c-516b-11e3-9ee6-2580086d8254_story.html
- ↑ Venezuela leader to govern by decree (engleski). 16. ožujka 2015. Pristupljeno 26. siječnja 2019.
- ↑ Sibylla Brodzinsky. 16. siječnja 2016. Venezuela president declares economic emergency as inflation hits 141%. The Guardian (engleski). 0261-3077. Pristupljeno 26. siječnja 2019.
- ↑ The country that is going to shut down for an entire week. 18. ožujka 2016. Pristupljeno 26. siječnja 2019. journal zahtijeva
|journal=
(pomoć) - ↑ Richard Washington. 23. lipnja 2016. Analysts deem Venezuela's situation unsustainable. Pristupljeno 26. siječnja 2019. journal zahtijeva
|journal=
(pomoć) - ↑ President Cedes Select Powers to Vice President. Inačica izvorne stranice arhivirana 10. listopada 2017. Pristupljeno 26. siječnja 2019. journal zahtijeva
|journal=
(pomoć) - ↑ Venezuela’s Lame-Duck Congress Names New Supreme Court Justices. Pristupljeno 26. siječnja 2019. journal zahtijeva
|journal=
(pomoć) - ↑ Anatoly Kurmanaev. 12. srpnja 2016. Venezuelan President Puts Armed Forces in Charge of New Food Supply System. Wall Street Journal (engleski). 0099-9660. Pristupljeno 26. siječnja 2019.
- ↑ Deutsche Welle (www.dw.com). Vladimir Padrino: el hombre fuerte de Venezuela | DW | 14.07.2016. Pristupljeno 26. siječnja 2019. journal zahtijeva
|journal=
(pomoć) - ↑ http://www.janes.com/article/34752/chinese-systems-get-combat-experience-in-venezuela
- ↑ Arhivirana kopija. Inačica izvorne stranice arhivirana 18. ožujka 2022. Pristupljeno 25. siječnja 2019.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
- ↑ https://www.jutarnji.hr/vijesti/svijet/video-kaos-u-venezueli-maduro-zatvorio-granice-nekoliko-osoba-je-ubijeno-neki-pripadnici-nacionalne-garde-napustili-polozaje/8413265/