Nazareni

Nazareni je izraz koji se koristi u dva različita konteksta vezana uz rano kršćanstvo:

• jedan od naziva za ranokršćansku zajednicu iz 1. stoljeća. Spominje se u Djelima 24:5 kada je apostol Pavao optužen pred Feliksom u Cezareji (glavnom gradu Rimske Judeje) od Tertula kao "vođa sekte Nazarena."^[1] Također se spominje u kletvi koju su rabinske vlasti uvele protiv "nazarena", odnosno kršćana oko 80. godine.^[2]

• naziv za judeo-kršćansku zajednicu iz 4. stoljeća koja je djelovala u Transjordaniji, a koju Epifanije,^[3] Jeronim i Augustin iz Hipona^[4][5] nazivaju "nazarenima"; dio povjesničara ih povezuje, a dio smatra da su bili istovjetni s ebionitima; povezuje ih se s tzv. Nazarenskim evanđeljem.

Oko 80. godine rabinske vlasti su uvele kletvu protiv nazarena, da bi otkrile nazočnost kršćana u sinagogi. Kletva je uvedena kao sastavni dio dnevnih molitava te su je svi sudionici bogoslužja u sinagogi morali naglas izgovarati:

»Neka otpadnik bude bez ikakve nade i neka kraljevstvo ponosa bude iskorijenjeno u naše doba. Neka nazareni i minimi nestanu u trenutku, neka svi budu izbrisani iz knjige života da se ne mogu ubrojiti među pravednike. Blagoslovljen budi, o Bože, koji obaraš ponosite.^[6]«