Malahit
Malahit (prema grč. μαλάχη: sljez) je monoklinski mineral smaragdnozelene boje, bazični bakrov karbonat, CuCO3∙Cu(OH)2. Nalazi se u bubrežastim, grozdastim i sigastim agregatima, prije svega u oksidacijskoj zoni rudišta bakra, gdje je nastao oksidacijom sulfidnih bakrenih minerala. Ima ga u Engleskoj (Cornwall), u Rusiji (na Uralu), u SAD-u (Arizona), Australiji, DR Kongu, na Sinaju. Samljeven u prah, upotrebljavao se u starom Egiptu i Rimu kao boja (nalič) za oslikavanje zidova.[5] Samostalni kristali malahita su rijetki i zato je poludragi kamen i upotrebljava se za izradu nakita. Malahit nastaje iz bakarnih ruda i često se nalazi zajedno s azuritom (Cu3(CO3)2(OH)2). Tvrdoće je od 3,5 do 4 po Mohsovoj ljestvici. Malahit nastaje i djelovanjem atmosferilija na stare bakrene krovove ili oluke.
| Malahit | |
|---|---|
 Malahit i azurit iz Bisbeeja, Arizona |
|
| Općenito | |
| Kategorija | Karbonati |
| Kemijska formula | |
| Identifikacija | |
| Molekularna masa | 221,1 g/mol |
| Boja | Svijetlo zelena, tamnozelena, crnkasto zelena, s kristalima dubljih nijansi zelene, čak vrlo tamne do gotovo crne, najčešće zapletene u masama; zelena do žućkasto zelena u propuštenom svjetlu |
| Kristalni habitus | Masivni, botrioidni, stalaktitni kristali su akutični na tabelarne prizme |
| Kristalni sustav | Monoklinski kristalni sustav |
| Sraslaci | Uobičajeno kao sraslaci u dodiru ili prodoru {100} i {201}. Također je prisutan polisintetski sraslac. |
| Kalavost | Savršena na {201}, dobra na {010} |
| Lom | Subkonhoidno do neravnomjerno |
| Mohsova tvrdoća | 3,5 do 4 |
| Sjaj | Uglavnom staklast; svilenkast ako je vlaknast; mutan do zemljani ako je masivan |
| Indeks loma | nα = 1,655 nβ = 1,875 nγ = 1,909 |
| Optička svojstva | Biaksijalni (-) |
| Dvolom | δ = 0,254 |
| Pleokroizam | Vidljive nijanse plave |
| Ogreb | Svijetlo zeleni |
| Gustoća | 3,6 do 4 |
| Prozirnost | Proziran do neproziran |
| Reference | [1][2][3][4] |
Malahit kao pigment
uredi
Malahit ili gorsko zelenilo vjerojatno je jedan od najstarijih pigmenata prirodnog podrijetla, služio je u europskom slikarstvu sve do 18. stoljeća. Dobivao se mljevenjem istoimenog minerala, češće upotrebljavan u temperi, jer je u uljanom vezivu gubio obojenost. I pored kemijske nestabilnosti sačuvan je na mnogim slikama bez bitnijih promjena. Malahit je zamijenjen različitim oponašanjima originalnog tona.[6]
Slike
uredi
|
.jpg){kind=link}
Izvori
uredi- ↑ Mineralienatlas
- ↑ Anthony, John W.; Bideaux, Richard A.; Bladh, Kenneth W.; Nichols, Monte C., ur. 2003. Malachite (PDF). Handbook of Mineralogy. V (Borates, Carbonates, Sulfates). Mineralogical Society of America. Chantilly, Virginia. ISBN 0962209740
- ↑ Malachite. Webmineral
- ↑ Malachite. Mindat
- ↑ malahit, [1] "Hrvatska enciklopedija", mrežno izdanje, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, pristupljeno 30. 8. 2020.
- ↑ "Slikarska tehnologija – materijali i tehnika", [2], www.slikarskatehnologija, pristupljeno 20. 7. 2020.
Vanjske poveznice
uredi- Handbook of Mineralogy - Malachite (engl., PDF 65,7 kB)
- Kremer-Pigmente Arhivirana inačica izvorne stranice od 22. veljače 2011. (Wayback Machine)