Lino Červar

hrvatski rukometaš i trener

Lino Červar (Delići kod Vrsara, Hrvatska, 22. rujna 1950.), hrvatski rukometni trener i bivši izbornik hrvatske rukometne reprezentacije.

Lino Červar

Država Hrvatska
Sjeverna Makedonija
Osobne informacije
Nadimak Mago di Umago
(Čarobnjak iz Umaga)
Rođenje 22. rujna 1950.
Delići kod Vrsara
Položaj trener
Trenerska karijera
1974.1980.
1980.1991.
1991.
1991.1994.
1994.2000.
2000.2002.
2002.2010.
2002.2004.
2004.2009.
2009.2017.
2016.2017.
2017.2021.
2018.
Triko Novigrad
Istraturist Umag
Hrvatska (pomoćni)
ASKÖ SVVW Klagenfurt
Italija
RK Zagreb
Hrvatska
RK Papilon Conversano
RK Zagreb
RK Metalurg Skoplje
Makedonija
Hrvatska
PPD Zagreb
Osvojena odličja
Rukomet
Olimpijske igre
zlato OI Atena 2004. izbornik
Svjetska prvenstva
zlato SP Portugal 2003. izbornik
srebro SP Tunis 2005. izbornik
srebro Hrvatska 2009. izbornik
Europska prvenstva
srebro EP Norveška 2008. izbornik
srebro EP Austrija 2010. izbornik
srebro EP Austrija, Norveška i Švedska 2020. izbornik
Mediteranske igre
zlato Tarragona 2018. izbornik

S Linom Červarom na čelu hrvatska reprezentacija je, koja je bila posljednja na Europskom prvenstvu 2002., za nepune dvije godine postala svjetskim prvakom i olimpijskim pobjednikom.

Životopis

uredi

Lino Červar rođen je u siromašnoj i pobožnoj katoličkoj obitelji u Delićima kod Vrsara i kao dječak ministrirao je u lokalnoj crkvi.[1] Godine 1971. diplomirao je na Pedagoškoj akademiji u Puli te stekao zvanje nastavnika hrvatskoga jezika.

Bio je zastupnik stranke HDZ u petom sazivu Hrvatskog sabora (2003. – 2008.).

Trenerska karijera

uredi

Trenersku rukometnu karijeru počeo je u Rukometnom klubu Triko iz Novigrada 1974. godine. Godine 1980. trenirao je Istraturist iz Umaga s kojim se iz pete lige tijekom pet sezona plasirao u prvu Saveznu ligu Jugoslavije.

Od 1991. godine radio je kao trener u Klagenfurtu, Austrija. Od 1994. do 2000. godine bio je trener, odnosno izbornik talijanske rukometne reprezentacije i direktor svih talijanskih rukometnih selekcija. Godine 1998. u Italiji objavljuje knjigu Moje viđenje rukometa.

Od 2000. godine bio je trener Badel 1862 Zagreb, a 2002. godine je imenovan izbornikom hrvatske rukometne reprezentacije, s kojom je usporedno vodio i talijanski Papilon Conversano. Od 2004. godine je ponovno u RK Zagreb, a 29. srpnja 2010. godine odlučio se povući s mjesta hrvatskog izbornika. Nedugo nakon toga postao je trener RK Metalurg iz Skoplja, kojega je uspješno vodio u prvenstvu Makedonije, regionalnoj SEHA ligi i u rukometnoj Ligi prvaka.

U travnju 2017. godine vratio se na klupu hrvatske reprezentacije s kojom je osvojio 5. mjesto na Europskom prvenstvu 2018. godine te izborio Svjetsko prvenstvo 2019. godine.

U lipnju 2018. godine imenovan je nasljednikom Zlatka Saračevića na mjestu trenera PPD Zagreba.

S hrvatskom seniorskom reprezentacijom osvojio je zlato na Mediteranskim igrama u Tarragoni 2018.[2][3] U siječnju 2020., Hrvatska osvaja srebrnu medalju na Europskom prvenstvu u Švedskoj, Austriji i Norveškoj.

S klupe hrvatske rukometne reprezentacije otišao je po drugi put nakon SP-a 2021. u Egiptu na kojemu je Hrvatska ostvarila jedan od najlošijih rezultata na velikim natjecanjima.[4]

Trenerski uspjesi

uredi

Nagrade i priznanja

uredi

Izvori

uredi
  1. Lino Červar: Svaki igrač mora imati i duhovne vrednote, IKA, medjugorje-info.com, pristupljeno 18. siječnja 2018.
  2. Hrvatski rukometni savez Hrvatska osvojila zlato na Mediteranskim igrama, 1. srpnja 2018. (pristupljeno 15. kolovoza 2018.)
  3. Hrvatski rukometni savez Okupila se seniorska reprezentacija za Mediteranske igre u Tarragoni, 18. lipnja 2018. (pristupljeno 15. kolovoza 2018.)
  4. Službeno: Hrvoje Horvat novi je izbornik hrvatskih rukometaša! Večernji list pristupljeno 28. siječnja 2021.
  5. Odluka o odlikovanju Redom kneza Branimira s ogrlicom i Redom Danice hrvatske s likom Franje Bučara. narodne-novine.nn.hr. Narodne novine. 3. studenoga 2004. Pristupljeno 31. prosinca 2020.
  6. Hina. 31. prosinca 2020. Lino Červar u Umagu primio nagradu za životno djelo. vecernji.hr. Večernji list. Pristupljeno 31. prosinca 2020.