Iranski okruzi

Iranski okruzi (perz. شهرستان, šaherestān; šaher ⇒ grad + stan ⇒ domovina) predstavljaju drugi stupanj upravne podjele Irana odnosno jedinice lokalne samouprave na čijem je čelu farmandar. Okruzi su grupirani u prvostupanjske pokrajine (perz. ostan), dok se nadalje dijele na trećestupanjske kotare (perz. bahš), te gradove (perz. šaher) ili općine (perz. dehestān) kao posljednji stupanj.

Organizacijska struktura upravnih podjela prikazana je u donjoj shematskoj tablici: pokrajine (P) se dijele na nekoliko okruga (O1 i O2), a okruzi na kotare među kojima je jedan središnji i najčešće nosi ime glavnog grada pokrajine odnosno okruga. Nadalje, kotari se sastoje od jednog ili više gradova odnosno općina (sastavljenih od sela). Pojedini se kotari sastojati isključivo od sela, dok okrug po pravilu uvijek sadrži neki veći grad po kojem je u većini slučajeva i imenovan.

Kod upravne podjele postoje i dva specifična izuzetka: Komska pokrajina koja nije podjeljena na okruge već izravno na kotare (tj. pokrajina predstavlja i okrug), te megalopolis Teheran čija se urbana aglomeracija proteže preko četiri okruga − Teheranskog, Islamšaherskog, Rajskog i Šemiranatskog.

Okruzi kao upravne jedinice uvedene su 1937. godine i država je prvotno bila podijeljena na 49 okruga. Prema posljednjem službenom popisu stanovništva iz 2006. (1385. AP) Iran je imao ukupno 336 okruga, 889 kotara, 1016 gradova i 2400 općina.^[1] Početkom 2013. godine broj okruga povećao se na 397. Pokrajine s najvećim brojem okruga su Fars (29), Razavi Horasan (28) i Huzestan (27), a one s najmanjim (izuzevši Komsku) su Alborška (5) i Kazvinska pokrajina (6). Teheranski okrug s 8,293.140 stanovnika najmnogoljudniji je u zemlji, dok Abumuški okrug koji obuhvaća otoke Abu Musu, Veliki i Mali Tunb predstavlja najmanji (24,3 km²) i najrjeđe naseljeni okrug (5263 st.).