Hetitski jezik

Hetitski jezik možemo podijeliti na starohetitski i novohetitski, koji pokazuje određene promjene (gubitak padeža, posuđenice iz hurijskog) u odnosu na stariji oblik.

Hetitski je originalno pisan klinastim pismom. Početkom 20. stoljeća, dešifiranjem pločica pisanih klinastim pismom, tekstovi su prepisivani u latinički zapis, koji vjerojatno ne odgovara posve originalnom izgovoru.

Hetitski koristi akadski klinopis, gdje se neki simboli izgovaraju vjerojatno kako se izgovaraju u akadskom, a neki se koriste kao ideogrami, npr. za riječ šar "kralj" se koristi sumerski ideogram LUGAL. Zbog toga je pojednostavljeno dešifriranje zapisa, ali se nekim riječima ("sin", "kći", brojevi i sl.) ne zna uopće izgovor jer su uvijek pisane ideogramima. Dodatno, akadskim pismom su se zapisivali slogovi, i nije bilo moguće zapisati sve hetitske slogove, pa su u pismu česte "aproksimacije".

Kada su otkriveni zapisi na klinastom pismu, prepisivani su po načelima transliteracije klinastog pisma. Tako npr. jedan redak u tablici se transliterira kao (velikim slovima su označeni različiti ideogrami):

ku-it-ma-an-za-kán A-NA ^ĜIŠGU.ZA A-BI-IA na-wi₅ e-eš-ḫa-at⁽³⁾ nu-mu a-ra-aḫ-zé-na-aš

Što se transkribira (tj. micanjem ideograma, ubačenih samoglasnika radi pisanja i sl.), tradicionalno kao:

Kuitman-za-kan ana kušši abīya nāwi ešhat nu-mu arahzenaš

A vjerojatno se izgovaralo kao:

/Kuitman-ca-kan ana kussi abīja nāvi eshat nu-mu arahcenas/

Ponegdje se može naći da se š transliterira kao s, prema izgovoru. U ovom članku se slijedi tradicionalni način zapisivanja.

Oko glasovnog sustava hetitskog ne postoji slaganje među stručnjacima, zbog osobitosti pisanja klinopisom. Poseban su problem zvučni/bezvučni parovi pisani kao d, t i tt koji se izmjenično koriste. Čini se da se s tt bilježilo bezvučno /t/, a s d i t zvučno /d/ (osim na početku riječi, gdje se pisanje čini proizvoljno), te da se š izgovaralo /s/, a z /c/. Prema tome bi sustav suglasnika bio ovakav (u tradicionalnoj transliteraciji):

Sustav samoglasnika je bio vrlo jednostavan:

Hetitski glasovi h i hh predstavljaju direktan nastavak indoeuropskih laringala.

Riječi u hetitskom ne mogu počinjati s r-, kao i u starogrčkom.

Hetitski jezik je indoeuropski, ali u odnosu na ostale "starije" indoeuropske jezike pokazuje neke osobitosti, zbog kojih neki misle da su se anatolijski jezici prvi odvojili od matice. Na primjer:

• samo dva roda - živi i neživi, bez ikakvog traga ženskog roda;
• postojanje ergativnog sufiksa (-anza, -antēš) za nežive imenice kao subjekte prijelaznih glagola;
• postojanje poslijeloga umjesto prijedloga; npr. šuhhi šēr dosl. "krovu na" = "na krovu".

Hetitski posjeduje sustav sljedećih padeža: nominativ, vokativ, akuzativ, genitiv, alativ (označava cilj radnje), dativ-lokativ, instrumental i ablativ. Mnogi padeži nisu postojali u množini, tj. koristili su se oblici jednine ili nominativ množine.

Imenice neživog roda imale su nominativ jednak akuzativu. Ako su se koristile kao subjekti prijelaznih glagola, dobivale su sufiks -anza koji ih je "prevodio" u živi rod.

Primjer promjene imenica antuhšaš "čovjek" (živi rod) i šuppal "životinja" (neživi):

U novohetitskom su se dativ, alativ i lokativ spojili u jedan padež (koji se obično zove dativ) s nastavkom -i.

Zamjenice su imale sljedeće oblike (novohetitski):

Postojali su i enklitički oblici zamjenica: -aš "on(a)", -an "njega", "nju", -miš "moj(a)" i sl.

Pridjevi su se sklanjali identično imenicama, i imali oblike za živi i neživi rod, koji su odgovarali oblicima imenica (glavna razlika je -an u nom. jd. neživog roda).

Glagoli su imali promjenu koja (ne nastavcima, već mogućnostima) dosta odstupa od starijih indoeuropskih jezika kao što su latinski i starogrčki.

Glagolski sustav je imao sljedeće osobine:

• dva vremena: sadašnje (prezent) i prošlo (preterit)
• dva načina: indikativ i imperativ
• dva stanja: aktiv i mediopasiv
• glagoli su imali promjenu po brojevima (jednina, množina) i licima (1-3).

Glagoli su bili podijeljeni u dvije vrste ("konjugacije"), nazvane po nastavcima za 1. lice prezenta: hi- i mi-.

Ovako su izgledali oblici mi- konjugacije u aktivu (za glagoli uwatemi "donijeti"; jer nisu svi poznati, neki nedostaju):

Infinitivni oblici (od glagola kuemi "udariti, ubiti"):

• glagolska imenica kuennumas ;
• infinitiv I kuennummanzi
• infinitiv II kunanna
• particip s osnovom na kunant-

Oblici aktiva hi konjugacije (dahhi "uzeti"):

Poznati su i infinitivni oblici:

• glagolska imenica dāwas (genitiv);
• infinitiv I dā
• infinitiv II danna
• particip s osnovom na dant-

U mediopasivu nije bilo razlike izmeđi hi i mi konjugacije.

Od svakog glagola se moglo izvesti iterativni glagol ubacivanjem -sk-, npr. hatrāi- "pisati" : hatresk- "pisati više puta"; kauzativi su se tvorili s -nu-, npr. war- "gorjeti" : warnu- "zapaliti" (usporedi i hrv. glagole s -nu-).

Brojne su bile postpozicije (poslijelozi) koji su se dodavali na imenice (uglavnom u dativu-lokativu), npr:

• sēr "na": suhhi sēr "na krovu"
• katta "s, ispod" : tukka katta "s tobom"

Čestice su se mogle dodavati prije glagola, u smislu prijedloga u suvremenim indoeuropskim jezicima (npr. u hrvatskom pro-misliti, u-misliti, iz-misliti, za-misliti), ali su u hetitskom bile relativno nezavisne od glagola, npr. pāi- "ići" : arha pāi- "otići".

Normalan red riječi je bio subjekt-objekt-glagol (SOV).

Karakteristika je bila i česta upotreba rečeničnih veznika, i različitih enlklitika, koje su redovno dolazile na drugo mjesto u rečenici u fiksnom poretku.

Glavni rečenični veznici su nu "i, dalje, sljedeća tema, sada", zatim ta, šu, ma, npr:

nu-mu-kan

"i meni"

Dugo se smatralo da u hetitskom postoji vrlo velik broj posuđenica iz okolnih jezika, ali čini se da je broj posuđenica u njemu usporediv s drugim indoeuropskim jezicima.

Neke hetitske riječi:

• antuhšaš (živo) "čovjek"
• arunaš (živo) "more"
• watar (neživo) gen. witenaš "voda"
• pahhuwar, pahhur (neživo) "vatra"
• tekan (neživo) gen. tagnaš "zemlja"
• nepiš (neživo) "nebo"
• kērdir (neživo) "srce"
• laman (neživo) "ime"
• šalliš pridj. "velik"
• kappiš pridj. "mali"
• mekkiš pridj. "mnogo"
• ešmi glag. "biti"
• ekumi glag. "piti"
• dahhi glag. "uzeti"

Riječi za brojeve su slabo poznate, jer su se uvijek koristili specijalni simboli čiji izgovor nije poznat.

• Hetiti
• Hati
• hatski jezik
• hurijski jezik
• klinasto pismo
• indoeuropski jezici
• Mitani

• Matasović, Ranko: Kultura i književnost Hetita (Matica hrvatska, Zagreb 2000) ISBN 954-150-548-9 nevaljani ISBN

Standardna zbirka hetitskih tekstova je:

• Emmanuel Laroche: Catalogue des textes hittites, 1971

Reference na tu zbirku se označavaju s npr. CTH 321.

• Hittite online – The University of Texas at Austin (eng.)
• Web stranica o hetitskoj gramatici (eng.)
• Hethitologie Portal Mainz (njem.)
• hetitski rječnik (eng.)
• hetitski rječnik Sveučilišta u Chicagu (eng.)
• Hittite Home Page  Arhivirana inačica izvorne stranice od 14. srpnja 2006. (Wayback Machine) (eng.)
• Gramatika (slovnica) hetitskog jezika  Arhivirana inačica izvorne stranice od 13. kolovoza 2012. (Wayback Machine) Olivier Lauffenburger: Hittite Grammar
• Trenutačno izdanje Ethnolguea: kôd hit