Goran Ivanišević

Profesionalno se počeo baviti tenisom 1988. godine. Iste godine osvaja svoj prvi naslov u paru s Nijemcem Rüdigerom Haasom. Značajnije uspjehe u tenisu bilježi od 1990. godine. Na Roland Garrosu je izbacio Borisa Beckera i probio se do četvrtfinala. Na istom turniru je u paru s Čehom Kordom stigao do finala. Par tjedana kasnije igra polufinale Wimbledona gdje gubi od Beckera. Becker je tada predvidio da će Goran u budućnosti postati wimbledonski pobjednik. Iste godine Goran osvaja Stuttgart i pomaže Jugoslaviji osvojiti Svjetski momčadski kup.

Ivanišević je ubrzo postao poznat po svojoj napadačkoj igri i izrazito jakom servisu. Za nekoliko godina postao je vodeći na listi tenisača s najviše neobranjenih servisa na ATP turnirima.

Godine 1992. Ivanišević igra finale Wimbledona gdje ga je čekao Andre Agassi. Izgubio je 3:2 u setovima. Te godine, nastupajući po prvi puta za neovisnu Hrvatsku na Olimpijskim igrama u Barceloni, osvaja 2 brončane medalje - U pojedinačnoj konkurenciji i u paru s Goranom Prpićem.

Već 1994. igra svoje drugo finale Wimbledona. Bolji od njega je Pete Sampras s 3:0.

Godine 1995. osvaja Grand Slam Kup pobijedivši u finalu Todda Martina s 3:0. Goran nastavlja sa sjajnim igrama u Wimbledonu. Probija se u polufinale, ali ga je pobijedio Sampras s 3:2 u setovima.

Tijekom 1996. osvaja 5 turnira i ponovo igra finala Grand Slam Kupa, ali ovog puta gubi u finalu od Beckera. Sezonu je završio osvajanjem Hopman Cupa u paru s Ivom Majoli.

Godine 1998. godine ponovo igra finale Wimbledona, njegovo treće. Ali i ovog puta Sampras je bio uspješniji s 3:2. Nakon ovog izgubljenog finala, mnogi su bili sumnjičavi u njegovu izjavu da će jednom postati vimbldonski pobjednik.

Tijekom 1999., 2000. i 2001., zbog ozljede ramena propušta brojne turnire, pa mu opada ranking, pa je u ljeto 2001. godine bio 125. igrač svijeta. Taj plasman nije bio dovoljan da se izravno plasira na Wimbledon, pa mu organizatori dodjeljuju pozivnicu. Protivno svim očekivanjima, Ivanišević se probija do finala gdje ga je čekao Patrick Rafter. U vrlo izjednačenom finalu slavio je Goran s 6:3, 3:6, 6:3, 2:6, 9:7 i tako postao igrač s najnižim rankingom u povijesti i prvi igrač s pozivnicom koji je osvojio ovaj prestižni turnir. Dan nakon osvajanja Wimbledona priređen mu je veliki doček na splitskoj Rivi.^[2] Nakon Wimbledona povukao se iz tenisa radi operacije ramena. Vratio se 2004. godine kako bi još jednom nastupio na Wimbledonu. Izgubio je od Lleytona Hewitta u 3. kolu.

Godine 2005. Goran je bio član hrvatskog Davis Cup tima koji je Hrvatska osvojila u finalu protiv Slovačke u Bratislavi.

Dugo je bio svjetski rekorder po broju asova. U čak četiri sezone postigao ih je više od 1000 (1994., 1996., 1997. i 1998.), a najviše 1996. godine - 1477 asova. Samo je četvero tenisača osim njega uspjelo postići više od 1000 asova u sezoni (Sampras, Rodick, Karlović i Isner).

Završio je profesionalnu karijeru s 22 pojedinačna naslova i 9 naslova u paru.

U periodu između 2010. i 2016. godine trenirao je hrvatskog tenisača Marina Čilića s kojim je osvojio US Open 2014. godine^[3][4] te nakon toga kratko vrijeme češkog tenisača Tomáša Berdycha.^[5]

Dana 17. srpnja 2019. godine, Ivanišević se još jednom suočio s Patom Rafterom na ekshibicijskom meču Croatia Opena u Umagu, kako bi proslavili 18. rođendan poznatog finala Wimbledona 2001. godine. Ivanišević ponovno je pobijedio Raftera 6–4, 6–4. 30. lipnja iste godine, objavljeno je kako je Ivanišević postao novi trener srbijanskog tenisača Novaka Đokovića,^[6] a 2021. godine Goran Ivanišević je ušao u međunarodnu tenisku Kuću slavnih.^[7]

1K – prvi krug, 2K – drugi krug, 3K – treći krug, 4 K – četvrti krug, ČZ – četvrtzavršnica, PZ – poluzavršnica, Z – završnica, P - pobjeda.

Bio je trener Marina Čilića kada je on osvojio svoj jedini Grand Slam naslov. Trenirao je i Miloša Raonića.^[8] Kasnije je bio trener Novaka Đokovića s kojim je osvojio Grand Slam naslov i vratio ga na prvo mjesto ATP ljestvice.

Godine 2017. oženio je radijsku voditeljicu Nives Čanović^[9] s kojom ima sina Olivera.^[10]

• 1992. – Državna nagrada za šport "Franjo Bučar"
• 1995. – Red Danice hrvatske s likom Franje Bučara^[11]
• 1997. – Nagrada Grada Splita za sportska dostignuća
• 2002. – Nagrada Fabjan Kaliterna
• 2017. – Red kneza Branimira s ogrlicom^[12]

Škotski sastav We Are The Physics ima pjesmu pod nazivom "Goran Ivanisevic".^[13]

• Profil na stranici ATP Toura (engl.)
• Profil na stranici Davisova kupa (engl.)
• Goran Ivanišević