Falcon 9

Falcon 9 je dvostupanjska raketa pogonjena tekućim kisikom (LOX) i kerozinom RP-1. Radi povećanja pouzdanosti prilikom rada i proizvodnog procesa svi dijelovi rakete su srodni. Time se skraćuje vrijeme i smanjuju troškovi proizvodnje. Prilikom uzlijetanja raketa se od rampe odvaja tek kada motori postignu puni potisak i navigacijsko računalo provjeri rad svih sustava u raketi. U slučaju da računalo otkrije anomaliju ono automatski gasi motore i započinje istovar goriva.

Plan tvrtke SpaceX je od Falcona 9 napraviti višestruko upotrebljivu raketu. U prvoj fazi tog projekta plan tvrtke je reciklirati prvi stupanj rakete, a kasnije i drugi stupanj. Dosadašnji pokušaji recikliranja prvog stupnja nisu bili uspješni, ali SpaceX se nada će to postići do 6. lansiranja rakete.

Falcon 9 prilagođen je za nošenje astronauta u orbitu pomoću letjelice Dragon. U sklopu NASA-inog programa za komercijalnu opskrbu Međunarodne svemirske postaje SpaceX je potpisao ugovor za 11 lansiranja do 2015. godine.

29. rujna 2013. SpaceX je lansirano novu inačicu rakete - Falcon 9 v1.1, koja ima 60% veću masu, 60% veći potisak i nosi 3 tone više u orbitu. Raketa je prvi demonstrativni let odradila uspješno i pritom je lansirala kanadski satelit CASSIOPE. SpaceX radi i na višestruko upotrebljivoj inačici rakete - Falcon 9-R. U svrhu testiranja komponenti i software već je izvedeno nekoliko letova modificiranog prvog stupnja rakete pod imenom Grasshopper (Skakavac).

SpaceX uspio je meko spustiti prvi stupanj rakete nakon lansiranja misije CRS-3 18. travnja 2014. Prvi stupanj rakete je uspješno upalio motore nakon odvajanja, stabilizirao svoj let i meko se spustio na površinu Atlantskog oceana. Nažalost, olujno more s valovima od 6 m uništilo je i potopilo prvi raketni stupanj tako da njegovo izvlačenje na kopno radi daljnjeg proučavanja nije bilo moguće.

Ponovni pokušaj vraćanja prvog stupnja rakete Falcon 9 odigrao se 10. siječnja 2015. Plan tvrtke SpaceX je bio vratiti prvi stupanj rakete na automatsku platformu dimenzija 100 x 50 m koja je postavljena tristotinjak kilometara od istočne obale Sjedinjenih Država. Prvi stupanj se uspješno odvojio od rakete nakon 157 sekundi leta pri brzini od 1800 m/s i nastavio s letom po balističkoj putanji do visine od 140 km. Nakon toga je prvi stupanj ponovno zaronio u atmosferu i postigao brzinu od 1300 m/s. Raketni motori su u tri navrata bili upaljeni kako bi smanjili brzinu raketnog stupnja na oko 2 m/s, a kao dodatna pomoć za stabilizaciju i usporavanje korištena su posebna rešetkasta krila. Nažalost, hidraulična tekućina koja je služila za pogon krila i nožica za slijetanje se potrošila te raketa zbog toga nije bila u stanju apsorbirati udar u platformu. Kao rezultat grubog slijetanja, prvi stupanj se prevrnuo i pao u more. Unatoč neuspješnom slijetanju, SpaceX je dokazao izvedivost koncepta povratka prvog stupnja rakete na Zemlju. Novo testiranje bi se trebalo odigrati krajem siječnja 2015. kada će Falcon 9 lansirati satelit DSCOVR.^[1]

Prvi stupanj rakete je pogonjen s 9 motora Merlin 1C koje je također razvila tvrtka SpaceX. Svaki od motora ima potisak od 556 kN na razini mora i daju ukupan potisak od približno 5 MN. Motori prvog stupnja rade 170 sekundi prije gašenja. Zbog višestrukih motora na prvom stupnju raketa ima mogućnost nastavka leta čak i u slučaju da jedan od njih zakaže prilikom rada. Gubitak potiska u tom slučaju raketa nadoknađuje duljim radom preostalih motora. Prilikom četvrtog lansiranja Falcona 9, 8. listopada 2012., jedan od motora je nakon 79 sekundi leta prestao s radom^[2] i došlo je do djelomičnog pucanja sapnice motora. Ostalih 8 motora rakete nastavili su s radom i uspjeli su ubaciti letjelicu Dragon u orbitu 30 sekundi nakon predviđenog vremena.

Drugi stupanj pogonjen je samo jednim motorom Merlin 1C koji je prilagođen radu u vakuumu. Drugi stupanj djeluje 345 sekundi, daje 445 kN potiska i ima mogućnost višestrukog pokretanja.