Crvena bazga
Crvena bazga (crvena zova, lat. Sambucus racemosa), listopadni grm ili manje stablo iz porodice moškovičevki (Adoxaceae). Autohtona je vrsta na velikim dijelovima Europe te u Sjevernoj Americi (Colorado).
| Crvena bazga | |
|---|---|
 Crvena bazga | |
| Sistematika | |
| Carstvo: | Plantae |
| Divizija: | Tracheophyta |
| Razred: | Magnoliopsida |
| Red: | Dipsacales |
| Porodica: | Adoxaceae |
| Rod: | Sambucus |
| Vrsta: | S. racemosa |
| Dvojno ime | |
| Sambucus racemosa L. | |
| Rasprostranjenost | |
 | |
| Baze podataka | |
Raste na visinama do 1800 metara, obično po svjetlim šumama i šikarama, i uz brdske i planinske putove. Naraste do pet metara visine. Korijen je plitak i dobro razgranjen, cvjetovi su mirisni, sitni, dvospolni i jednodomni. Sirovi plodovi su lagano toksični, crvene boje. Sjemenke su isto otrovne, a sadrže amigdalin i glikozid.
Raširenost
urediUdomaćena je u Europi,te umjerenoj zoni sjeverne Azije,kao i Sjevernoj Americi.Kod nas je znatno rjeđa od crne bazge.
Opis
urediObično raste kao maleno drvo ili veći grm,visine 2 - 6 metara. Plodovi su ove bazge kao što joj i ime kaže crvene boje. Lišće je svjetlije boje od onog crne bazge.
Uporaba
urediBobice su jestive tek u prokuhanom stanju. Sviježi je sok (bez sjemenki, iste su otrovne!) dobar za pripravu limunadi sličnog pića. Sadrži oko 50 mg vitamina C, te oko 2,8 % šećera.Koristi se i kao ljekovita biljka - kora,te listovi kao diuretik i purgativ. Može se koristiti i za tjeranje miševa i krtica, jer isti navodno ne podnose miris ove biljke.
Sastav
urediKora sadrži terpenoide alfa amirina,betulin i betulinsku kiselinu,te steroid beta sitosterol,u cvjetovima flavonoid kvercetin.
Dodatna literatura
urediGrlić,Lj. Samoniklo jestivo bilje,Zagreb 1980.
-
Crvena bazga
-
Crvena bazga
