Branimir Gušić

Branimir Gušić, punim imenom Branimir Franjo Ferdinand Gušić (Zagreb, 6. travnja 1901.Zagreb, 6. srpnja 1975.), hrvatski otorinolaringolog, antropogeograf, etnolog i planinar iz plemićke obitelji Gusića, koja je stekla barunstvo 1701. godine.

Branimir Gušić

doktor, barun
Rođenje 6. travnja 1901.
Zagreb
Smrt 6. srpnja 1975.
Zagreb
Državljanstvo jugoslavensko
Narodnost hrvatska
Polje otorinolaringologija, antrogeografija, etnologija
Institucija Medicinski fakultet u Zagrebu
Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti (danas HAZU)
Slovenska akademija znanosti i umjetnosti (dopisni član)
Alma mater Sveučilište u Zagrebu
Istaknute nagrade Nagrada za životno djelo (1969.)
Portal o životopisima

Životopis

uredi

Rodio se u staroj plemićkoj obitelji od oca, baruna Ferdinanda Pavla Gušića i majke Jelke Vrbanić. Imao je brata, baruna Janka Gušića i sestre, barunice Mariju Ceciliju i Doru. Godine 1920. završio je Klasičnu gimanziju u Zagrebu, nakon čega je studirao medicinu na Medicinskom fakultetu u Zagrebu te istodobno povijest i geografiju na Filozofskom fakultetu, također u Zagrebu. Medicinski fakultet je završio 1926. godine, a Filozofski tri godine kasnije antropogeografskom disertacijom Geneza i elementi mljetske seljačke kuće.[1]

Zaposlio se još 1927. godine u klinici za uho, grlo i nos, gdje je započeo specijalizaciju iz otorinolaringologije, koju je nastavio u Pragu i Beču. Godine 1938. postao je docent na Medicinskom fakultetu, a daljnje napredovanje zaustavili su njegovi politički afiniteti. Godine 1941. dobio je otkaz na klinici zbog svojih antifašističkih uvjerenja, da bi sljedeće godine bio uhićen i nakon jedanaest mjeseci zatvora bio odveden na prisilni rad u Njemačkoj. Nešto kasnije bio je interniran kao liječnik gradske klinike u Beču.[2]

Po završetku Drugog svjetskog rata 1945. godine, vratio se u Zagreb gdje je postao redoviti profesor Medicinskog fakulteta i predstojnik Klinike za uho, nos i grlo, koju će voditi do umirovljenja 1971. godine.

Znanstveni rad i istraživanja

uredi

U razdoblju između dvaju svjetskih ratova, provodio je terensko istraživanje endemskog sifilisa u Bosni, Kosovu i Sandžaku. U svojim je radovima, kao antropogeograf i etnograf, istraživao o odnosu geografske okoline na patologiju određenih etnoloških skupina, napose , napose gorštaka stočara u krškim područjima (Velebit, Lika, Durmitor, Prokletije) čim je postao osnivačem naše medicinske geografije.[3]

Sa suprugom Marijanom, etnologinjom, istraživao je Dinarske planine, Durmitor i Prokletije proučavajući antropogeografske i nozogeografske prilike te prikupljajući materijal za zagrebački Etnografski muzej. Posebice ga je zaokupljao život gorštaka stočara u krškim područjima, sezonske migracije i etnogeneza.

Bio je planinar i 1924. godine suosnivač Hrvatskoga turističkoga kluba "Sljeme" i neko vrijeme njegov predsjednik. Godine 1948. postao je prvi predsjednik Planinarskog saveza Hrvatske i Planinarskog društva "Zagreb". Bio je aktivist za zaštitu prirode i čovjekova okoliša. Njegovom su zaslugom Velika Paklenica, Rožanski i Hajdučki kuk u Velebitu i najzapadniji dio otoka Mljeta proglašeni nacionalnim parkovima. Osim toga, bavio se i zaštitom Plitvičkih jezera, a ujedno se zanimao za povijest Like i Ravnih kotara.[4][5]

Obiteljski život

uredi

Oženio se etnologinjom, muzikologinjom i planinarkom Marijanom Henneberg (1901. – 1987.) s kojom je imao sina Ivana Gušića, hrvatskog geologa.

Izvori

uredi

Vanjske poveznice

uredi


Nedovršeni članak Branimir Gušić koji govori o hrvatskom znanstveniku treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.