Alžir (grad)
Alžir, Alger [1] ili Algir (ar. ولاية الجزائر, Medinat al-Džaz'ir, ili skraćeno دزاير Al-Džaz'ir; fr. Alger) je luka i glavni grad Alžira. Leži amfiteatralno oko zapadnog dijela istoimenog zaljeva Sredozemnog mora. Smješten je na padinama Sahela, brdskog lanca gorja Atlas, paralelnog s obalom.
| Alžir | |
|---|---|
| الجزائر al-Džazā’ir | |
 Morska obala grada Alžira | |
| Nadimak: Bijeli Alžir ; Blistavi Alžir | |
| Država |  Alžir |
| Vlast | |
| • Guverner | Khalida Toumi |
| Površina | |
| • Ukupna | 273 km² |
| • Metropolitansko područje | 865 km² |
| Visina | 1-10 m |
| Koordinate | 36°42′N 3°13′E / 36.700°N 3.217°E |
| Stanovništvo (1998.) | |
| • Entitet | 1.519.570 (7.908,6 stan./km²) |
| • Metropolitansko područje | 3.456.701 (2008.) (3.996,2 stan./km²) |
| Vremenska zona | CET (UTC+1) |
| Poštanski broj | 16000-16132 |
 | |
  Alžir | |
Stari, gusto naseljeni dio grada (tzv. Kazba Alžira) karakteriziraju strme, uske ulice, nadsvođena stubišta i mnoga muslimanska groblja (najpoznatije El Kettar). Zbog toga je 1992. godine Kazba Alžira upisana na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Africi. Novi dio moderno je izgrađen sa širokim ulicama, palačama i parkovima; većinom iz francuskog kolonijalnog doba (1830-1962).
Alžir je kulturno središte sjeverne Afrike. Sveučilište s pravnim, medicinskim, farmaceutskim i filozofskim fakultetima; astronomski, meteorološki i geofizički opservatorij; geografski institut, institut za istraživanje Sahare, za orijentalne znanosti i za islamska pitanja; knjižnica, muzej.
U predgrađima je prehrambena, kemijska i petrokemijska industrija; brodogradnja. Luka Alžir ubraja se među najaktivnije i najbolje opremljene luke sjeverne Afrike. Željezničkom prugom spojen je s Tunisom i Marokom. Ima međunarodni aerodrom.
Povijest
urediOko 1200. pr. Kr. Feničani su naselili prostor današnjeg Alžira i osnovali su naselje Ikosim. Kasnije su njime vladali numidijski kraljevi, dok nije postao rimski grad Icosium. God. 944. osnovano je naselje iz kojeg se razvio današnji Alžir. Od 13. stoljeća u vlasti sultana od Tlemcena, a 1514. postaje uporište Berberskih gusara koji su kroz tri stoljeća ugrožavali kršćanske brodove. Francuzi su ga osvojili 1830. i držali ga svojim dok 1962. nije oslobođen. U Drugom svjetskom ratu grad Alžir su Saveznici oslobodili 9. studenoga 1942. Bio je zadnjim gradom kojeg su Saveznici oduzeli Osovinskim silama u operaciji Baklja.
Klima
urediAlžir se nalazi u sredozemnoj klimatskoj zoni s toplim suhim ljetima i hladnim vlažnim zimama. Prosječna godišnja temperatura iznosi 18,2 °C. Najtopliji mjesec je kolovoz s prosječnom temperaturom od 25,2 °C, dok su najhladniji siječanj i veljača s prosječno 12,2 do 12,6 °C. Vjetar s mora donosi osvježenje ljeti, a zimi su česte nepogode s dosta kiše. Dana 9. studenog 2001. godine, u gradu je u jakom nevremenu stradalo 672 ljudi, a 1500 obitelji je ostalo bez krova nad glavom. Prosječna godišnja količina padalina je 598 milimetara. Najviše kiše padne između studenog i veljače.
Gradovi prijatelji
urediAlžir ima partnerske ugovore sa sljedećim gradovima:
Izvori
uredi- ↑ Stjepan Babić, Božidar Finka, Milan Moguš, Hrvatski pravopis, 5. – prerađeno izd., Školska knjiga, Zagreb, 2000., str. 309., § 244., t. 14., st. 4., str. 63. (ISBN 953-0-40017-9)
Vanjske poveznice
uredi- Sestrinski projekti
| Zajednički poslužitelj ima stranicu o temi Grad Alžir | |
| Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Grad Alžir |