Razgovor:Štokavsko narječje: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 85:
O tvrdokornom hrvatstvu nema smisla uopće raspravljati, jer samo ako pogletate u novijoj povijesti, je primjer srpske djece za vrijeme 2. svijetskog rata, kada su pod ustaškom torturom i režimom postali uvijereni i ''tvrdokorni'' Ustaše koji su bili među najvećim Hrvatima, mrziteljima Četnika (Srba) i ogorčeni ubojice za ''svoj'' narod. Tako iz toga se lijepo dade uvidijeti kako ti takozvani stupovi "hrvatstva" ili nekih drugih ideologija su ništa drugo nego li potpuna glupost. Što se tiče "novoštokavštine" ona nije bila dio hrvatskog jezika prije one ''kretenske'' idealizacije i kojekakve divinizacije lika i dijela Vuka Karadžića. Jer Gaj i Iliri nisu izglasali standard jezika i nisu htijeli zapostaviti niti jedno hrvatsko narječje, samo što su idealizirali Gundulića i njegov jezik pa je Danica počela izlaziti na stiliziranom gundulićevskom jeziku (koji se matrao ideal pjesničkog ostvaraja našeg jezika), koji nema nikakve veze s daniašnjim hrvatskim standardom, jer da ima, nebi veći broj Hrvata imao problema čitajući Gundulića, a o Srbima da i ne govorim, pola Srba doslovno ne razumije tri stiha Gundulićevih dijela, (zato je i Gaj kada je vidio da je štokavski jezik zauzeo i potpuno prevladao, posebice novaštokavština, tada je i napisao svoju elegiju; ''Još Hrvatska ni propala, ali poropasti ona mora....'' koju "začuđujuće" nitko više manje u hrvatskoj ne zna) zato je to uopće smiješno raspravljati, a o "ijekavskim hrvatima" da i ne govorim, tu bih samo volio isjećajno citirati Ivu Škarića; ''svaki bitniji jezik na svijetu bazira svoj standard na najpismenijem kraju, tako francuski bazira svoj standard oko Pariza, engleski oko Londona, njemački oko Berlina... jedino hrvatski jezik bazira svoj standard na polo-pismenom hercegovačkom selu''. Istina je na ovoj stranici bi trebalo
|