Idi na sadržaj

Et-Tevba

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
التوبة
Et-Tevba
Pokajanje
Prikaz prve stranice sure Et-Tevba
KlasifikacijaMedinska
Džuz10. i 11.
Red. br. u Kur'anu9.
Br. ajeta u suri129
Br. sedždi-tilavetnema

Sura Et-Tevba (arapski: سورة التوبة) Suretut-tevba; bosanski: Pokajanje), također poznata kao Bera (Ultimatum (Jusuf Ali, eng. prijevod), ili u prijevodu Besima Korkuta Obznana) jest deveta sura u Kur'anu. Sadrži 129 ajeta i jedna je od posljednjih medinskih sura.

Početak sure objavljen je u vrijeme rata i ta tema prevladava u prvim ajetima.

Muslimani vjeruju da je otkriveno u vrijeme ekspedicije Tabuka u Medinu 9. godine po hidžri. Sanski rukopis čuva neke ajete, na pergamentnom radiokarbonu koji datira između 578 (44 prije hidžre) i 669 (49 poslije hidžri).[1][2]

To je jedina sura u Kur'anu koja ne počinje Bismillom, uobičajenim uvodom, U ime Allaha, Svemilosnog, Samilosnog. Obrađuje gotovo iste teme kao one koje se obrađuju u suri el-Enfal. Za razliku od svih ostalih sura, poslanik Muhammed nije naredio da se bismilla stavi na početak ove sure.[3][4] Et-Tavbin ajet 40. se odnosi na Ebu-Bekra kao "Drugog od dva".[5]

"Bismilla"

[uredi | uredi izvor]

Jedina je sura koja ne počinje Bismillom (riječima "U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog"). O tome postoje različita tumačenja među islamskim učenjacima. Ibn-Kesir u svom Tefsiru navodi citat od Osmana ibn Affana da ju je izostavio u prvom pisanom primjerku Kur'ana (pogledati članak Kur'an) samo zato što je "preselio Allahov Poslanik, a nije nam objasnio da je ona (Bismilla) iz nje".

Obznana

[uredi | uredi izvor]

Početak sure navodi prekid ugovora koji su politeisti iz Mekke imali s prvim muslimanima. U tom ugovoru dopuštalo se naizmjenično obavljanje vjerskih obreda, jedne godine mnogobošcima iz Mekke, a druge godine muslimanima. Ovi ajeti ukidaju prava politeistima da obavljaju svoje obrede pored svetog mjesta muslimana – Kabe, jer su podrazumijevali obrede koji su neprihvatljivi u islamu, kao što je obilazak oko svete Kabe bez odjeće i obožavanje drugih bogova na mjestu hrama koji je izgradio poslanik Ibrahim (Abraham) jednom Bogu.

Muslimani se od petog ajeta do kraja sure potiču na ratovanje s politeistima odmah nakon "četiri sveta mjeseca", međutim:

  • Sa mnogobošcima s kojima imate zaključene ugovore koje oni nisu ni u čemu povrijedili, niti su ikoga protiv vas pomagali, ispunite ugovore do ugovorenog roka. Allah zaista voli pobožne. (4. ajet)

"Veliki hadž"

[uredi | uredi izvor]

Termin "Veliki hadž" spomenut je u trećem ajetu. To je suprotan termin od običaja arapskih mnogobožaca da dan prinošenja žrtvi kod Kabe nazivaju "malim hadžom". O terminu "veliki hadž" govori se u nekoliko hadisa:

  • Prenosi Ibn-Džerir od Abdurahmana bin Ebu-Bekra, a on od svog oca da je rekao: "Tog dana sjedio je Allahov Poslanik na svojoj devi, a ljudi su držali za njen povodac, pa je rekao: 'Koji je danas dan?' Šutjeli smo toliko da smo pomislili da će ga nazvati drugim imenom, pa je rekao: 'Zar ovo nije dan Velikog hadža?'"

Misteriozno ime Uzejr

[uredi | uredi izvor]

U 30. ajetu kaže se:

  • Jevreji govore: "Uzejr je Allahov sin", a kršćani kažu: "Mesija je Allahov sin". To su riječi njihove, iz usta njihovih, oponašaju riječi prijašnjih nevjernika – Bog ih ubio! Kuda se odmeću?

Islamski učenjaci razilaze se u vezi s "Uzejrom", tako da neki od njih misle da je to bio poslanik Uzejr (Ezra), koji je živio u vremenu između poslanika Sulejmana (Solomona) i Zekerijje (Zaharije). Postoje mišljenja da je riječ o Azazelu ili Ozirisu.

Jevrejski učenjaci kategorički odbacuju bilo kakvu tvrdnju o obožavanju "Božijeg sina" među Jevrejima.

...oni žele svojim ustima da ugase Božije svjetlo, a Bog želi da vidljivim učini svjetlo svoje, makar to ne bilo po volji nevjernicima.

Et-Tevba

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ "Birmingham Qur'an manuscript dated among the oldest in the world". University of Birmingham. 22. 7. 2015. Pristupljeno 22. 7. 2015.
  2. ^ "'Oldest' Koran fragments found in Birmingham University". BBC. 22. 7. 2015. Pristupljeno 22. 7. 2015.
  3. ^ Ünal, Ali. (2008). The Qurʼan with annotated interpretation in modern English. Somerset, N.J.: Tughra Books. str. 385. ISBN 978-1-59784-144-3. OCLC 234244740.
  4. ^ Ibn Kathir. "Tafsir Ibn Kathir (English): Surah Al Tawbah". Quran 4 U. Tafsir. Pristupljeno 22. 12. 2019.
  5. ^ Muir 1878, str. 143.

Dodatna literatura

[uredi | uredi izvor]

Također pogledajte

[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]