Odbojka

Ovaj članak ili neki od njegovih odlomaka nije dovoljno potkrijepljen izvorima (literatura, veb-sajtovi ili drugi izvori). Ako se pravilno ne potkrijepe pouzdanim izvorima, sporne rečenice i navodi mogli bi biti izbrisani. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.

Odbojka je olimpijski sport u kojem dvije ekipe, koje dijeli visoko postavljena mreža, koriste svoje šake i ruke ili (rijetko) ostale dijelove tijela kako bi vratili loptu preko mreže u polje protivničke ekipe. U toku utakmice na terenu se mora nalaziti šest igrača (3 naprijed i 3 nazad). Svaki tim ima 3 poteza da prebaci loptu preko mreže. Poen se dobija ako lopta pogodi pod u protivničkom terenu, ili ako protivnik ne uspije na ispravan način vratiti loptu.

Odbojka je nastala 1895, a njen nastanak veže se za Williama G. Morgana. Prvobitan naziv odbojke bio je mintonette, a 1896. odigrana je prva utakmica odbojke. U početku se igralo sa košarkaškom loptom, ali je zbog prevelike težine 1900. izmišljena posebna lopta za odbojku. 1917. odbojka je stigla u Evropu, a 1918. broj igrača je smanjen na šest. Danas je odbojka veoma rasprostranjena i popularna igra i postoji kao disciplina na Olimpijskim igrama.

Odbojka je sport koji obiluje brzinom i svestranim pokretima tijela pa se od igrača očekuju brze reakcije, sabranost i trenutna snalažljivost. Glavna obilježja današnjih nacionalnih selekcija su snaga i visina, ali sposobnost ekipe i trenera da razvije nove taktike i strategije igre je ono što donosi uspjeh na utakmicama.

Odbojka se igra na terenu dužine 18 m i širine 9 m, podijeljenog na 2 polja dimenzija 9 x 9 m, s mrežom širine 1 m, a koja je postavljena na visinu od 2,43 m za muškarce i 2,24 m za žene. Dužina mreže je 9,5 m.

Postoji i linija udaljena 3 m od mreže u oba polja, koja se smatra "linijom napada". Ova linija dijeli polje u "zadnji red" i "prednji red",oni su poredani po 3 m svako polje, polje odbrane i polje napada. Nakon što ekipa dobije servu, igrači se moraju rotirati u smjeru kazaljke na satu, tako da igrač koji je bio na poziciji "2" ide na poziciju "1" itd, a igrač s pozicije "1" ide na poziciju "6".

Polje svake ekipe okruženo je slobodnom zonom od minimalno 3 m širine, u koju igrači mogu ući i igrati nakon serve. Sve linije, koje označavaju granice terena i zone napada, se farbaju u okviru dimenzija terena i zbog toga su dio polja ili zone. Ako lopta pogodi liniju, to se smatra "dobrom loptom", tj. poenom. Antena se postavi sa obje strane mreže, okomito na graničnu liniju terena. Lopta koja prelazi preko mreže mora u potpunosti proći između antena (ili njihovog teoretskog produžetka prema plafonu), a da ih ne dodirne.

To je početni udarac kojime počinje svaki poen, izvodi se na početku seta i poslije svake pogreške. Igrač mora udariti loptu tako da lopta pređe mrežu i pogodi unutar terena protivnika. Postoje dvije vrste servisa - gornji i donji, ali danas u vrhunskoj odbojci više niko ne servira donji servis. Najpopularniji servis je servis u skoku koji može biti jako težak za prijem ako ima veliku brzinu i rotaciju.

Primjenjuje se kod primanja protivničkog servisa, odbrane polja i prijema odbijenih lopti od bloka. Ruke se spajaju u tzv. čekić, podlaktice su paralelne i unutarnji dio podlaktica je okrenut prema gore. Ovaj način odbijanja se koristi za prvi dodir s loptom kod prijema servisa i za efiksanu odbranu polja kod smečiranja protivničkih napadača. U današnje vrijeme kada je uveden libero kao igrač specijaliziran za ovu tehniku, libero preuzima glavni dio odbrane terena kako u prijemu servisa tako i u odbrani od protivničkog smeča.

Dizanje je usmjereno odbijanje lopte iznad glave koje se koristi da bi promijenilo smjer lopte od primljenog servisa i što bolje pozicioniralo loptu napadaču (smečeru). Tehničar najčešće odigrava drugu loptu u akciji. Dizanje je glavni taktički dio odbojke jer tehničar mora biti toliko dobar da svojim napadačima omogući napad na mjestima gdje je blok protivnika najslabiji. Zato mora uz svoje igrače stalno pratiti i protivničke, pogotovo njihovo kretanje na mreži. U pravilu danas u postavi igra jedan dizač, no postoje još i ekipe koje igraju s dva dizača.

Ovo je najefikasniji i najatraktivniji oblik upućivanja lopte u polje protivnika, a time i postizanja poena. Lopta, dignuta iznad nivoa mreže, hvata se u skoku u najvišoj mogućoj tački i što većom brzinom i što strmije upućuje u protivničko polje.

Blok je prva linija odbrane u odbojci i najefikasnija odbrana od smeča. Za blokiranje su zadužena tri igrača koja se nalaze na mreži. Oni mogu postaviti blok tako da prate protivničkog tehničara i njegovo dizanje, pa se ravnaju po njemu ili da prije same akcije protivnika odluče da li će pokušati blokirati brzi napad sa sredine mreže. Glavna odlika dobrog bloka je prelazak rukama na drugu stranu mreže u trenutku skoka, jer ako ruke blokera stoje ravno na bloku dobar smečer će to znati iskoristiti tako da će bloker na kraju izblokirati smeč, ali na svoju stranu, najčešće sam sebi pod noge.

• Odbojka na Olimpijskim igrama
• Svjetsko prvenstvo u odbojci
• Svjetsko prvenstvo u odbojci za žene
• Svjetski kup u odbojci
• Svjetska liga u odbojci
• FIVB Svjetski Grand Prix
• Evropsko prvenstvo u odbojci
• Evropsko prvenstvo u odbojci za žene
• Azijsko prvenstvo u odbojci
• Azijsko prvenstvo u odbojci za žene

• Liga prvaka za muškarce
• Liga prvaka za žene
• Prvenstvo Bosne i Hercegovine u odbojci
• Prvenstvo Jugoslavije u odbojci

• Odbojkaški savez Bosne i Hercegovine

Commons ima datoteke na temu: Odbojka