Kulin ban
 | Ovom članku potrebna je jezička standardizacija, preuređivanje ili reorganizacija. |
| Kulin | |
|---|---|
 [1]Lik bana Kulina je prikazan na srednjem križu u donjem lijevom uglu.[2] | |
| Ban Bosne | |
| Vladavina | 1180 - 1204 |
| Prethodnik | Manuel I Komnen |
| Nasljednik | ban Stjepan |
| Porijeklo i porodica | |
| Supružnik | banica Vojslava |
| Djeca | ban Stjepan nepoznati sin |
| Dinastija | Kulinići |
| Otac | ban Borić ? |
| Majka | Lavica Vukimirović? |
| Rođenje | oko 1145. Slavonija |
| Smrt | 1204. nepoznato |
Kulin ban je bio bosanski ban koji je vladao Bosnom od 1180. do 1204. godine. Poznat je po svojoj povelji. Bio je jako značajan vladar. Za vrijeme njegove vladavine Bosna doživljava razvoj. Ostao je jako upamćen u narodu, pa tako postoji izreka Od Kulina bana i dobrijeh dana. Prvo je vladao kao vazal Bizanta a zatim kao vazal Ugarske, ali je zbog unutrašnjih sukoba u Ugarskoj, Kulin bio vazal u očima Ugarske, ali vazalstvo prema Ugarskoj u to vrijeme nije postojalo.[3]
Porijeklo
Porijeklo bana Kulina nije sigurno. Neki izvori[nedostaje referenca] navode da je ban Kulin bio sin bana Borića, ali za to je mala mogućnost. Ali je Kulin sigurno bio u srodstvu sa banom Borićem. Moguće je da je Kulin rođen u današnjoj Slavoniji. Na vlast je postavljen već oko 1172. godine od strane Bizanta, ali je nakon smrti Manuela I Komina (sebe nazivao carem Bosne)[4]
Vladavina
Početak vladavine
Na vlast je postavljen već oko 1172. godine od strane Bizanta, ali je nakon smrti Manuela I Komina (sebe je nazivao carem Bosne)[4]. Kao što je pomenuto vladavinu je započeo kao vazal bizantijskog cara, a zatim kao vazal ugarskog kralja. S izuzetkom jednog vojnog pohoda, koji je protiv Bizantije vodio 1183. godine, Bosna je njegovu vladavinu provela u miru i značajno ekonomski napredovala.
Rat protiv Bizanta
.png)
Kulin je 1183. godine vodio svoju vojsku s snagama Ugarske pod vođstvom kralja Bele, koji je upravo pokrenuo napad na Bizant zajedno sa Srbima pod vodstvom velikog župana Srbije, Stefana Nemanje. Uzrok rata je bio postavljanje Andorika Komina na bizantski carski prijestol, koji nije bio priznat od Ugarske. Bez poteškoća, a Bizantijci su potisnuti iz doline Morave sve do Sofije, ugarska koalicija je opljačakala Beograd, Braničevo, Niš, Ravno i Sofiju. U vrijeme bitke Kulinova Bosna se prostirala od Drine na istoku do Krajeva na zapadu i od Save na sjeveru do Neretve na jugu.
Hereza i Bogumili
Za vrijeme bana Kulina javljaju se prve vijesti o širenju heretičkog učenja u Bosni, koje je uzelo toliko maha da ga je prihvatio ban Kulin sa porodicom i s mnogo naroda. O tome je papau Inocenta III obavijestio zetski knez Vukan Nemanjić, već 1199. godine. [5] Vukan piše
u zemlji ugarskog kralja, u Bosni, razvija se hereza ne malih razmjera, i to u tolikoj mjeri da je i sam Kulin, pošto je sa svojom ženom i svojom sestrom, udovicom Miroslava Humskog, i sa više svojih srodnika bio zaveden preveo u onu herezu više od deset hiljada kršćana
Sve do ovog pisma kneza Vukana nije se pojava heretika i njihovog učenja u Bosni smatralo ozbiljnim. Nakon pisma kneza Vukana papa je odlučio poduzeti određene mjere da se hereza u Bosni uništi.[4] Papa se već 1200. godine obratio ugarskom kralju Emeriku, trežći intervenciju protiv Bosne. Emerik je prihvatio papin poziv. Time je započela bliska suradnja između pape, Emerika i Vukana Nemanjića.[4] Ovaj savez treba gledati političke prirode jer i Emerik i Vukan su željeli steći vlast nad Bosnom. Vukan je bio nezadovoljan titulom zetskog kneza umjesto titulom srpskog kralja.[6] Dok je Emeriku trebao povod za napad na Bosnu. iz ovga je jasno da Kulin nije bio nikakav ugarski vazal jer se Emerik žalio papi da je Kulin odveo neke kršćane iz Srbije. Nakon ovih dešavanja Kulin je shvatio da postoji opasnost za križarski rat. Papa je preko ugarskog kralja Emerika na njega izvršio pritisak, pa Kulin 1203. organizira skup na Bilinom Polju gdje deklarira, pred papinim izaslanikom Ivanom de Kazamarisom i svjedokom, dubrovačkim arhiđakonom Marinom, svoju privrženost katoličkoj crkvi i odriče se hereze.[4] Pored političke stabilnosti, za vladavinu Kulina bana karakterističan je i privredni prosperitet srednjovjekovne Bosne što se ogleda i u razvoju rudarstva i uspostavi trgovačkih veza sa dalmatinskim gradovima, u prvom redu sa Dubrovnikom.[7] Kulinova vladavina u narodu je zapamćena kao razdoblje blagostanja. U tome leži porijeklo izreke Za Kulina bana i dobrijeh dana.
Porodica
Moguće je da je bio blizak srodnik bana Borića, prvog bosanskog vladara poznatog po imenu, ali se s ovom tvrdnjom ne slažu svi.[6] Njegova sestra bila je supruga zahumskog kneza Miroslava Zavidovića.[8]
Njegova supruga bila je banica Vojslava, a sin ban Stjepan.[9][10]
Iz njegovog vremena sačuvan je prvi pismeni dokaz postojanja narodnog bosanskog jezika. Radi se o Povelji Kulina bana, napisanoj 29. augusta 1189.
...Ja, ban bosanski Kulin, obećavam tebi, kneže Krvašu, i svim građanima Dubrovčanima pravi Vam prijatelj biti od sada i dovijeka.
I pravicu držati s Vama i pravo povjerenje, dokle budem živ.
Svim Dubrovčanima koji hode kuda ja vladam, trgujući, gdje god se žele kretati, gdje god koji hoće, s pravim povjerenjem i pravim srcem, bez ikakve zlobe, a šta mi ko da svojom voljom kao poklon, neće im biti od mojih časnika sile, i dokle u mene budu, davat ću im pomoć kao i sebi, koliko se može, bez ikakve zle primisli. Neka mi Bog pomogne i ovo sveto Evanđelje...
Ova povelja poznata je kao rodni list bosanske državnosti. U njoj se navodi da Bosna ima svoga vladara, prijestolje, odnosno svoju vlast, i da je uređena zemlja.
Također pogledajte
Reference
- ^ Ploča Kulinova
- ^ http://behar.hr/
- ^ Malcolm, Noel (1. listopada 1996) Bosna. Kratka povijest. London: New York University Press. str. 364.
- ^ a b c d e f Mustafa Imamović, Historija Bošnjaka. Greška kod citiranja: Neispravna oznaka
<ref>; naziv "Imamović" definiran je nekoliko puta s različitim sadržajem - ^ Brković, Milko: Srednjovjekovna Bosna i Hum: identitet i kontinuitet; "Crkva na kamenu", 2002.
- ^ a b Klaić, Nada: Srednjovjekovna Bosna: politički položaj bosanskih vladara do Tvrtkove krunidbe, 1377. g.; "Grafički zavod Hrvatske", 1989.
- ^ Imamović, Mustafa: Historija Bošnjaka, Sarajevo, BZK Preporod, 1997.
- ^ Klaić, Nada: Povijest Hrvata u srednjem vijeku; "Globus", 1990.
- ^ Mandić, Dominik: Sabrana djela Dr. O. Dominika Mandića: "Bosna i Hercegovina: sv. 1. Državna i vjerska pripadnost sredovječne Bosne i Hercegovine", "Ziral", 1978.
- ^ Imamović, Enver: Korijeni Bosne i bosanstva, izbor novinskih članaka, predavanja s javnih tribina, referata s naučnih skupova i posebnih priloga, Međunarodni centar za mir, 1995.
| Prethodnik: Manuel I Komnen |
Ban Bosne 1180-1204 |
Nasljednik: Stjepan |