Izvorni kôd stranice Zagrebačka škola crtanog filma

Nemate dopuštenje da uredite ovu stranicu, iz sljedećeg razloga:
Your IP address is in a range that has been blocked on all Wikimedia Foundation wikis.
The block was made by ‪EPIC‬. The reason given is Open proxy/Webhost: See the help page if you are affected.
Start of block: 09:48, 2 juli 2024
Expiry of block: 09:48, 2 juli 2025
Your current IP address is 206.189.44.186. The blocked range is 206.189.32.0/20.
Navedite sve gornje podatke u upite ili zahtjeve za deblokadu. Ako smatrate da ste greškom blokirani, dodatne informacije i uputstva možete pronaći na stranici o globalnoj smjernici "Zabranjeni otvoreni proksiji".
U suprotnom, zahtjev za blokadu postavite na Meta-Wikiju. You could also send an email to the stewards VRT queue at stewards@wikimedia.org including all above details.
Možete vidjeti i kopirati izvorni kôd ove stranice.
[[Datoteka:Trik kamera Zagreb film MGZ 080209.jpg|mini|300px|Trik kamera za snimanje crtanog filma, Zagreb film, 1956. godine. Muzej grada Zagreba]]
'''Zagrebačka škola crtanog filma''' je naziv za školu [[Animirani film|animiranog filma]] koji dolazi iz [[Zagreb]]a, [[Hrvatska]], a ponajviše iz [[Zagreb film]]a polovinom [[1950-ih]] godina. U jedinoj cjelovitoj knjizi o ovoj Školi, ''Z is for Zagreb'', filmski kritičar [[Ronald Holloway]] (kao i niz drugih filmskih kritičara i historičara) ovaj prvi period nazivaju "zlatnim periodom" Zagrebačke škole crtanog filma. Predstavljaju ga autori: [[Nikola Kostelac]],<ref>Crvenkapica (1954.), Premijera (1957.), Na livadi (1957.), Susret u snu (1957.), Nocturno (1958.), Ring (1959.), Djevojka za sve (1959.), Ludo srce (1959.) i niz drugih, kao pomoćnik gl. crtača učestvuje u filmovima Začarani dvorac u Dudincima i Nestašni robot, a s D. Vukotićem realizira 13 reklamnih animiranih filmova 1954./1955. te  zajedno utiru put reduciranoj animaciji.</ref> [[Vatroslav Mimica]], [[Dušan Vukotić]] i [[Vladimir Kristl]] i obuhvata period od [[1957]]. do [[1962]]. godine.

Prvi veliki uspjeh Zagrebačke škole crtanog filma bio je osvajanje nagrade ''Grand Prix'' na [[Venecijanski filmski festival|Venecijanskom filmskom festivalu]] za crtani film [[Samac]], Vatroslava Mimice. "Zlatni period" zaključuje nagrada [[Oscar za najbolji kratkometražni animirani film]], za film [[Surogat]], [[Dušan Vukotić|Dušana Vukotića]] iz [[1962]]. godine. Bila je to prva nagrada osvojena u kategoriji animiranog filma izvan SAD-a. Ova škola animacije dala je [[Evropa|evropskoj]] filmskoj baštini preko 400 naslova vrijednih animiranih ostvarenja koja su i nagrađena s više od 400 najprestižnijih nagrada širom [[svijet]]a.

== Historija ==
=== 1922. - 1945. ===
Tradicija animiranog filma u Zagrebu počinje od Sergija Tagatza [[1922]]. godine (dvije kratke animirane reklame), a nastavlja se sa kompanijom "Škola narodnog zdravlja" (snimatelj [[Stanislaw Novoryta]], dramaturg i [[režiser]] [[Milan Marjanović]], [[slikar]]i [[Petar Papp]] i [[Vilko Šeferov]]) s filmovima "Ivin zub", "Macin nos", [[1928]]. godine i "Martin u nebo" [[1929]]. godine. 
Tokom 1930-ih više filmova animiranih reklama producirala je filmska kompanija ''Maar-Reklama''.
Za ovaj medij zanimali su se i mnogi pioniri [[Hrvatska kinematografija|hrvatskog filma]]: Viktor Rybak, [[Oktavijan Miletić]] i [[Kamilo Tompa]].

=== 1945. - 1954. ===
Nakon [[1945]]. godine braća Neugebauer ([[Walter Neugebauer|Walter]] <ref>Svi na izbore (crtač, 1945.), korežira Veliki miting (1951.), Veseli doživljaj (1951.), radi na reklamnim filmovima crta i animira Nezgode pješaka (1957.) i Bušo hrbari osvetnik (1958.)</ref>  i Norbert <ref>''Svi na izbore'' (1945.), scenarista i korežiser ''Velikog mitinga'' 1951. u produkciji [[Jadran film]]a, scenarista ''Veselog doživljaja'' (1951.), ''Gool'' (1952.), ''Nezgode građanina pješaka'' (1957.), ''Korisna matematika'' (1957.), ''Bušo hrabri osvetnik'' (1958.) i ''Lažni kanarinac'' (1958.).</ref>) uspješno snimaju prve filmove ("Svi na izbore", 1945. i ''Veliki miting'' 1951. u produkciji [[Jadran film]]a) i usmjeravaju rad na animiranom filmu prema [[Walt Disney Studios|diznijevskom]] konceptu. Animirani, crtani filmovi nastali u tom maniru u tematskom pogledu donijeli su inovacije koje se prije svega odnose na propagandnu [[Satira|satiru]] ''Veliki miting'' 1951., ''Kako se rodio Kićo'', 1951., ''Začarani dvorac u Dudincima'', 1952. i ''Gool'' 1952. pod utjecajem [[Fadil Hadžić|Fadila Hadžića]],<ref>Pokretač crtanog filma, festivala u Puli, osnivač listova: Kerempuh, Vjesnik u srijedu, Telegram i dr., komediograf, dugometražni igrani filmovi: Abeceda straha (1961.), Službeni položaj (1964.), Druga strana medalje (1965.), Tri sata za ljubav (1968.), Protest (1967.), Lov na jelene (1972.), Novinar (1979.) i dr.</ref> vrsnog komediografa, zaslužnog za niz kulturnih projekata u hrvatskoj kulturi, tada urednika satiričkog lista ''Kerempuh'', koji je njegovao kartikaturu i političku satiru. U tom listu sarađivali su: [[Ismet Voljevica]], [[Dušan Vukotić]], [[Vladimir Delač]], [[Borivoj Dovniković]], [[Oto Reisinger]] i dr. Oni su bili buduća jezgra autora i saradnika za nastavak rada na crtanom filmu.

=== 1954 - 64 ===
Značajan je bio period od 1954 - 55 godine kad Nikola Kostelac i [[Dušan Vukotić]] <ref>Režiser, scenarist, animator, crtač i karikaturist, animirani filmovi: Kako se rodio Kićo (1951.), Začarani dvorac u Dudincima (gl. crtač i animator), Cowboy Jimmy (1957.), Koncert za mašinsku pušku (1958.), Krava na Mjesecu (1959.), Čarobni zvuci (1957.), Abra kadabra (1958.), Osvetnik (1958.), Piccolo (1959.), [[Surogat]] (1961.), Igra (1962.), Mrlja na savjesti (1968.), Opera Cordis (1968.), Ars gratia artis (1970.) i dr. Zajedno s N. Kostelcem 1954./1955. realizira 13 reklamnih animiranih filmova koji predstavljaju početak reducirane animacije.</ref> rade 13 kratkih reklamnih animiranih filmova u kojima je (prema riječima Dušana Vukotića) usljed nedostatka novca, upotreba minimalnog broja folija, stvorila novu koncepciju ograničene animacije. Time je raskinula s koncepcijom [[Walt Disney|diznijevske]] "pune animacije, punog prostora i punog pokreta", te uvela plošnost, dvodimenzionalnost i geometričnost likova. Odatle dolazi jednostavnost u pokretanju likova, eliptičnost u animacijskom koncipiranju kadra, sekvence, jednostavna i efektna dramaturška rješenja. Umjesto klasične i opisne animacije stvara se novi originalni koncept. Dušan Vukotić o nastanku reklamnih animiranih filmova kasnije kaže da su pri njihovom koncipiranju bili podvrgnuti detaljnoj analizi: scenarij, crtež, [[scenografija]], zvučna kulisa i montažni ritam. Grafički pojednostavljene i reducirane forme crteža i likova, donijele su i drugačiji stilizirani pokret. Likovi se oslobađaju realnog pokreta, koji istodobno nosi i duže trajanje i usporava ritam filma. Kretanje tako plošno koncipiranih likova postaje izražajnije.

Prvi animirani filmovi rađeni klasičnim načinom animacije sadržavali su od 12.000-15.000 crteža, a primjenom novog koncepta reducirane animacije smanjen je broj crteža na 4.000-5.000 crteža, a pri tome crtani film nije izgubio na svom vizuelnom bogatstvu i atraktivnosti. Smanjeni broj ekstrema, shematizirani likovi traže izvrsno poznavanje animacije. Do punog izražaja dolazi i drukčija upotreba [[Muzika|muzike]], odatle put ka sintetskoj muzici, drukčijoj upotrebi šumova, zvučnih efekata, koji više ne prate realno kretanje, te i sami postaju dio sadržaja ili kontrapunkt filmskoj slici.

Umjesto verbalnog elementa u animirani film unesena su grafička rješenja što će se kasnije pojaviti u antologijskim djelima na visokoj esteskom nivou Vatroslava Mimice, Dušana Vukotića i Vladimira Kristla. Sam lik oslobođen forme može se razvijati i razvijati asocijacije koje nas mogu dovesti do simbola i znaka (''Don Kihot'', Vladimir Kristl, 1961.).

Zagrebačku školu crtanog filma nemoguće je posmatrati i prosuđivati odvojeno od događanja u likovnim umjetnostima ([[EXAT]], Nove tendencije) ili zbivanja na području istraživanja zvuka ([[Ivo Malec]], [[Milko Kelemen]] i naročito Međunarodni festival savremene muzike - [[Muzički biennale Zagreb|Zagrebački biennale savremene muzike]], koji sistemski od početka 1960-ih upoznaje našu sredinu s novim stremljenjima u svjetskoj muzici).

Djelatnost članova EXAT-a odvija se tokom ranih 1950-ih (objava Manifesta 1951. godine, a izložba četvorice slikara početkom 1953. godine) i predstavlja raskid s dotadašnjom dominacijom [[Socijalistički realizam|socijalističkog realizma]]. EXAT djeluje u periodu 1950 - 56, a ''Nove tendencije'' između 1961 - 73 godine. U EXAT-u učestvuju: B. Bernardi, Z. Bregovac, V. Kristl, I. Picelj, B. Rašica, V. Richter, A. Srnec, koji su (kao i Zagrebačka škola crtanog filma) činili "skup pojedinaca različitih sklonosti prije nego programsko vjerovanje istomišljenika" (Jerko Denegri EXAT 51, Nove tendencije, Zagreb 2000). Slikarstvo pripadnika EXAT-a nije stilski jedinstveno i ne odvija se samo u području geometrijske apstrakcije. Vladimir Kristl bio je izvrstan i najnepredvidljiviji autor što će pokazati i u svojim animiranim filmovima (naročito u filmu "Šagrenska koža" iz 1960. godine). Srnec je raznovrstan, a Picelj odan načelima konstrukcijskog mišljenja.

Zagrebačka škola crtanog filma je 1957. godine ostvarila značajna djela: ''Ipak se kreće'' (Dragutin Vunak), ''Cowboy Jimmy'' i ''Čarobni zvuci'' (Dušan Vukotić), ''Strašilo'' (Vatroslav Mimic), ''Susret u snu'', ''Premijera'' i ''Na livadi'' (Nikola Kostelac).

Ova 2 filma Nikole Kostelca po svojoj čistoći izvedbe, likovnoj izražajnosti i složenosti tematskih struktura stoje uz bok Vukotićevih i Mimičinih filmova.

1958. godina obilježena je snimanjem 13 novih crtanih filmova, a te godine ugledni francuski historičar filmske umjetnosti [[Georges Sadoul]] i filmski kritičar [[Andre Martin]] utemeljuju novi pojam u svjetskom animiranom filmu ''Zagrebačka škola crtanog filma'' i to nakon predstavljanja filmova na [[Kanski filmski festival|festivalima u Cannesu]] (1958.) i Toursu (1959). U Cannesu je prikazano 7 animiranih filmova: ''Cowboy Jimmy'', ''Čarobni zvuci'', ''Abra kadabra'' Dušana Vukotića, ''Strašilo'' i ''Samac'' Vatroslava Mimice, te ''Premijera'' i ''Na livadi'' Nikole Kostelca. Najveći eksperimentator na području animiranog filma, kanadski režiser [[Norman McLaren]] bio je prisutan na toj projekciji kada je kratko izjavio: {{Citat|oni otkrivaju nešto novo i veliko.}}

Animirani film ''Samac'' originalan po svojoj ideji i likovnoj realizaciji (1958.), te pokazuje interes svestranog režisera Vatroslava Mimice <ref>Autor niza dugometražnih igranih filmova koji su unijeli tematska i estetska inovativna rješenja u hrvatsku kinematografiju. Najpoznatiji njegovi dugometražni igrani filmovi su: ''Jubilej gospodina Ikla'' (1955.), ''Prometej s otoka Viševice'' (1965.), ''Ponedjeljak ili utorak'' (1966.), ''Kaja ubit ću te'' (1967.) i ''Događaj'' (1969.)
</ref> U svojim filmovima Vatroslav Mimica se bavi univerzalnim i egzistencijalnim problemima savremenog čovjeka sukobljenog sa supercivilizacijskim dostignućima, koja prijete uništenju temeljnih ljudskih vrijednosti, intimnog svijeta, [[ljubav]]i, želja i snova. Duboko humana tema usamljenosti, prisutna i u animiranom filmu ''Mala kronika'' (1962.). Plošno koncipirane figure kreću se u otuđenom svijetu stalno pokrenutih ploha predstavljajući simbole u mehaniziranoj civilizaciji. Na likovno dosljedan način prikazan je razdrobljeni svijet, dehumaniziran sa usamljenim ljudskim jedinkama.

Svoje dalje istraživanje [[Vatroslav Mimica]] nastavlja u djelu ''Inspektor se vratio kući'' (1959.), gdje tehnikom [[kolaž]]a gradi [[scenografija|scenografiju]] sa dijelovima stakla, kartona, isječcima fotografija, koji zamjenjuju stvarni prostor kuća, ulica, vrata, prozora, interijera. Na taj način Mimica uništava [[Logika|logiku]] prostora i omogućuje da lik inspektora konicipiran da se pokreće kao [[kukac]]-[[robot]] čas nestaje čas se pojavljuje u neočekivanom obliku podvlačeći se pod debele naslage kolažnih dehumaniziranih elemenata neprepoznatljivih oblika. Tako autor stvara neodlučnost kod glavnog junaka, a groteskni morbidni [[svijet]] s čudesnom sintezom krhotina, fragmenata i poetična, nostalgična melodija (Mo-no-to-ny) kao ''lajtmotiv'' zajedno stvaraju jednu od najljepših sekvenci u modernoj animaciji.

Vatroslav Mimica anticipira pop-art, kao na primjeru animiranog kolaž filma "Mala kronika", gdje dijelovi mašina, mehanizama (zupčanici, opruge, lima, metalni dijelovi) stvaraju prostor u kojem slijepac i pas neuspješno pokušavaju preživjeti. Zagušuje ih taj bešćutni svijet otpadaka i na kraju ostaje stvarna krvava mrlja.

Prvobitni filmski autor [[Dušan Vukotić]] je značajan po njegova 2 filma ''Koncert za mašinsku pušku'' (1958.) i ''[[Surogat]]'' (1961.). 
U parodiranju kriminalističke teme u filmu ''Koncert za mašinsku pušku'', kretanje likova je svedeno na pojednostavljene karikature, dvodimenzionalne dijelove scenografije, linearna kretanja likova (na čemu autor gradi i neočekivane obrate i iracionalne gegove kao što je kretanje gangstera po liniji ispaljenih metaka), zajedno sa scenografskim rješenjima grada stvaraju bogatu i dinamičku vizuelnu strukturu sa  vizuelnom originalnošću.

Animirani film [[Surogat (film)|Surogat]] vrhunac je Vukotićevog koncepta animiranog filma, gdje se on oslobađa svih suvišnih elemenata i maksimalno ograničava scenografiju. Vješto odabrana tema uz obilje neočekivanih gegova, originalno koncipirana figura glavnog lika koja daje velike mogućnosti za psihološku dogradnju, duhovite obrade, čini ovaj animirani film savršenim i do kraja osmišljenim modelom reducirane animacije, koji je u cijelosti ostvaren u plošno koncipiranom modelu animacije.

Značajni predstavnik Zagrebačke škole crtanog filma jest slikar, eksperimentator i autor animiranih filmova Vladimir Kristl. Sa samo 2 crtana filma bitno je označio Zagrebačku školu crtanog filma. Krajnja redukcija, prelazak iz svijeta simbola u svijet značenjskog, granica je i koncept na koji niko u Školi nije nastavio graditi animirane filmove jer se smatrao preradikalnim.

Vladimir Kristl je bio aktivni učesnik (uz Picelja) i najprivrženiji egzatovskom periodu iz 1950-ih, a slikao je u duhu geometrijske apstrakcije.  
Njegove šture ogoljene slike u potpunoj su suprotnosti s raskošnim vizuelnim rješenjima u njegovom antologijskomn animiranom filmu ''Šagrenska koža'' iz 1960. godine. Film karakterizira stalna izmjena slikarskih tehnika, gusti tamni teški namazi uljene boje, [[Secesija (umjetnost)|secesijski]] crtež, stilizirane voluminozne figure, suprotstavljenost i kontrasnost svijetlih i tamnih površina, beobična sekvenca infernalnog [[Nadrealizam|nadrealizma]], igra numeričkih vrijednosti – rulet (op art), kao lajtmotiv [[Kazimir Maljevič|maljevičevski]] crveni kvadrat na bijeloj pozadini, apstraktni geometrijski znak. Stalna sukobljenost nespojivih ekstrema od [[Impresionizam|impresionizma]], kao i kolorističkih mrlja, secesijskog crteža i geometrijskih znakova, naznačenih grafičkih simbola pojedinih likova, daje izuzetan sveukupni umjetnički i estetski rezultat i originalno filmsko djelo. Odbacivanje bilo kakvog stilskog jedinstva, potpuna prepuštenost inspiraciji i trenutnom osjećaju.

Sljedeće djelo Vladimira Kristla koje spada u vrhunac zlatnog perioda Zagrebačke crtanog filma, bio je animirani film [[Don Kihot (animirani film)|Don Kihot]] (1961.), zbog kojeg i napušta tadašnju [[SFRJ|Jugoslaviju]] jer mu zbog "nerazumljivosti" filma ubacuju pojedine "objašnjavalačke" fotografije i dodaju na kraju korežisera.

Svi likovi svedeni su na kvadratiće, krugove polukrugove i u pojedinim sekvencama u kojima se ti elementi gomilaju jedni na druge, izgubili su geometrijsku čistoću. S druge strane kao čisti znakovi koncipirani su Don Kihot i njegov sluga, a sve to je popraćeno sintetskim zvukom. Odrekao se čitljivosti oblika i prepoznatljivosti pojavnih oblika, ukida fabulu, progresiju u iznošenju sadržaja u ime sistema znakova. Do krajnosti sažeti grafizam, s nepogrešivim osjećajem za pokret i čitav film čitamo kao znakovno pismo, tj. kao originalni iskaz simbola i značenja. Nepredvidljivi pravci kretanja, iznenadne pojave nagomilanih struktura autor ostvaruje jedinstvo zvučnog, grafičkog i animacijskog tako da ovo djelo ostaje originalnim autorskim iskazom i istodobno novim putem u animacijskom istraživanju.  
[[Datoteka:Faze ciklusa hoda prof Baltazara MGZ 080209.jpg|mini|400px|Faze ciklusa hoda [[Profesor Baltazar|Profesora Baltazara]]  i kopističko kolorističke celuloidne folije, od sličice do crtanog filma. [[Muzej grada Zagreba]].]]
Druga faza Zagrebačke škole crtanog filma koja traje od polovine 1960-ih do kraja 1970-ih koju Ronald Holloway naziva "gegmeni" uspoređujući animirana djela [[Borivoj Dovniković|Borivoja Dovnikovića]] <ref>Bez naslova (1964.), Znatiželja (1966.), Krek (1968.), Ljubitelji cvijeća (1970.), Škola hodanja (1978.) i dr. 
</ref>, [[Pavlo Štalter|Pavla Štaltera]] <ref>Peti (1964.), Maska crvene smrti (1969.), Sedam plamenčića (1975.), Kuća br. 42 (1984.) i Posljednja stanica (1988.) i dr.</ref>, [[Aleksandar Marks|Aleksandra Marksa]] <ref>U saradnji s V. Jutrišom: Criticus (1962.), Metarmofoza (1964.), Moderna basna (1965.), Mrav dobra srca (1965.), Muha (1966.), Sizif (1967.), Pauk (1969.), Ecce homo (1971.) i dr.</ref>, [[Zlatko Bourek|Zlatka Boureka]],<ref>Kovačev šegrt (1961.), I videl sam daljine meglene i kalne (1964.), Bećarac (1966.), Kapetan Arbanas Marko (1967.), Mačka (1971.) i dr.</ref> [[Zlatko Grgić|Zlatka Grgića]] (njegova u svijetu poznata animirana humoristička serija [[Profesor Baltazar]]) <ref>Posjet iz svemira (1964.), Muzikalno prase (1965.), Đavolja posla (1965.), Mali i veliki (1966.), Klizi puzi (1968.), Izumitelj cipela (1967.); s režiserom A. Zaninovićem relizira niz epizoda serije o profesoru Baltazaru; autor je niza mini-filmova, te filmova: Optimist i pesimist (1974.), Pepeljuga (1979.), Lutka snova u saradnji s B. Godfryjem (1979.) i serije Ptica i crvek (1977.) koju kasnije nastavljaju drugi autori i dr.</ref>, [[Ante Zaninović]]a <ref>Truba (1964.), Zid (1965.), O rupama i čepovima (1967.), Ornitologija (1971.), Dezinfekcija (1975.), Allegro vivace (1983.), te niz epizoda iz serije o profesoru Baltazaru s autorima Z. Grgićem i B. Kolarom, a samostalni je autor 11 animiranih filmova iz ove uspješne animirane serije.</ref>, Milana Blažekovića <ref>Ples gorila (1968.), Čovjek koji je morao pjevati (1970.), Largo (1970.), Kolekcionar (1971.), Palčić (1979.), više crtanih mini filmova, te tri dugometražna animirana filma: Čudesna šuma (1986.), Čarobnjakov šešir (1990.) i Čudnovate zgode šegrta Hlapića (1997.).</ref>, Nedeljka Dragića,<ref>Elegija (1965.), Krotitelj divljih konja ([[1966]].), Možda Diogen (1968.), Idu dani (1969), Tup-tup (1972.) i Dnevnik ([[1974]].) uz niz drugih.</ref> Dragutina Vunaka,<ref>Ipak se kreće (1957.), Mali vlak (1959.), Krava na granici ([[1963]].), Između usana i čaše ([[1969]].), niz crtanih mini filmova, autor brojnih element filmova posebno serije iz matematike, scenarist i koautor niza animiranih filmova (Šagrenska koža, Znatiželja, crtana serija Inspektor maska), nagrađivanih filmova o prometu i dr.</ref> Borisa Kolara <ref>Dječak i lopta (1960.), Bumerang (1962.), Vau-vau (1964.), Otkrovitelj (1968.), Dijalog (1968.), sa Z. Grgićem i A. Zaninovićem realizira niz animiranih filmova iz animirane serije o profesoru Baltazaru, kao crtač učestvuje u nizu filmova (Nestašni robot, Abrakadabra, Koncert za mašinsku pušku, Osvetnik, Cowboy Jimmy i niz drugih.</ref> i dr., s nijemom američkom komedijom i njenim junacima. Tako su Dovnikovićevi junaci bliski ostvarenjima i likovima koje su stvorili [[Jacques Tati]], [[Harry Langdon]] i [[Stanlio i Olio]]. Junake Zlatka Grgića Holloway dovodi u odnos s komikom [[Buster Keaton|Bustera Keatona]], a junake Nedeljka Dragića s likovima koje je u svojim brojnim kratkim komedijama stvorio [[Charlie Chaplin]].

Napuštanje slikarskih struktura i opredjeljenje za oživljene crteže uz bravuroznu animaciju, napuštanje velikih tema, kraći filmovi, okretanje malom čovjeku, duhovitosti, igri, iracionalnom gegu, naglašenije su prisutni i predstavljaju temeljne osobine ove druge podjednako značajne i u [[Estetika|estetskom]] doprinosu vrijedne faze u razvitku Zagrebačke škole crtanog filma.
Tokom 1980-ih i 1990-ih [[Croatia film]] producirala je prve animirane filmove u bivšoj [[Jugoslavija|Jugoslaviji]] i Hrvatskoj, a sve je režirao [[Milan Blažeković]]: [[Čudesna šuma]], [[Čarobnjakov šešir (1990.)]] i [[Čudnovate zgode šegrta Hlapića (crtani film)]].

Pojava nove generacije autora krajem 1970-ih godina ([[Joško Marušić]] i [[Krešimir Zimonić]]), te najnovije generacije s kraja 1980-ih i početkom 1990-ih, najavljuje drukčiju Školu koja će uz osnivanje zasebnog četverogodišnjeg studija crtanog filma na ''Akademiji likovne umjetnosti'' (1999.) godine oživjeti njenu tradiciju i vratiti je u bitne tokove svjetske animacije.

== Također pogledajte ==
* [[Zagreb film]]
* [[Profesor Baltazar]]

== Literatura ==

*Filmska enciklopedija I. i II., Jugoslavenski leksikografski zavod Miroslav Krleža, gl. urednik dr. [[Ante Peterlić]], Zagreb, 1986. i 1990.,
*Zagrebački krug crtanog filma I (Građa za povijest hrvatske kulture), pedeset godina crtanog filma u Hrvatskoj, almanah 1922.-1972., uredio: Zlatko Sudović, Zagreb 1978.,
*Škrabalo, Ivo: 101 godina filma u Hrvatskoj, 1896.-1997., Zagreb, Nakladni zavod Globus, 1998.,
*Filmska kultura, broj 81-82, Zagreb 1972., 50 godina animacije,
*Holloway, Ronald: “Z” is for Zagreb, London, The Tantivy Press, London,
*Munitić, Ranko: Uvod u estetiku kinematografske animacije, Filmoteka 16, Zagreb, 1983.,
*Denegri, Jerko: Exat 51, Nove tendencije, umjetnost konstruktivnog pristupa, Zagreb 2000.,
*Bendazzi, Giannalberto: Cartoons, One hundred years of cinema animation, John Libbey & Company Ltd., London 1994.

== Reference ==
{{refspisak}}

[[Kategorija:Filmska umjetnost u Hrvatskoj]]
[[Kategorija:Animirani film]]
[[Kategorija:Animacijski studiji]]
[[Kategorija:Kultura u Zagrebu]]
Šabloni koji su upotrebljeni na ovoj stranici:
Šablon:Citat (pogledaj izvor) (zaštićeno)
Šablon:Citat/styles.css (uredi)
Šablon:Dotjeraj citate (uredi)
Šablon:Refspisak (uredi)
Šablon:Refspisak/styles.css (uredi)
Modul:Trim quotes (pogledaj izvor) (zaštićeno)
Nazad na Zagrebačka škola crtanog filma.
Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/wiki/Zagrebačka_škola_crtanog_filma"