Sindrom XXYY

Sindrom XXYY
(Klinefelterov sindrom 48,XXYY)^[1]
Sindrom XXYY ; (Klinefelterov sindrom 48,XXYY)
	Sindrom XXYY
Klasifikacija i vanjski resursi
ICD-10	Q98.8

Sindrom XXYY je anomalija spolnih hromosoma u kojoj muškarci imaju dodatni X i Y hromosom. Ljudske ćelije obično sadrže dva spolna hromosoma, po jedan od majke i oca. Žene obično imaju dva X hromosoma (XX), a muškarci jedan X i jedan Y (XY). Pojava barem jednog Y hromosoma s pravilno funkcionirajućim genom SRY čini muškarca. Stoga su ljudi sa XXYY genotipski muškarci. Muškarci s XXYY sindromom imaju 48 hromosoma, umjesto tipskih 46. Zbog toga se XXYY sindrom ponekad zapisuje kao sindrom 48, XXYY ili 48, XXYY. Procijenjeno je da se javlja jedan na svakih 18.000–40.000 rođenih muškaraca.^[2]

Ispoljavanje

Neki znakovi i simptomi ovog stanja uključuju:

Kašnjenja u razvoju
Oštećenje govora
Ispad ponašanja i promjena raspoloženja
Otežano učenje
Intelektualno oštećenje
Poremećaj deficita pažnje i hiperaktivnosti (ADHD) simptomi
Poremećaji spektra autizma
Visok rast
Skolioza
Klinodaktilija
Nizak tonus mišića
Ravne noge
Sterilnost
Odložen spollni razvoj
Nespušteni testisi
Nizak testosteron

Uzrok

Sindrom 48, XXYY je stanje povezano sa X i Y hromosomima (spolnim hromosomima). Ljudi obično imaju 46 hromosoma u svakoj ćeliji. Dva od 46 hromosoma, poznata kao X i Y, nazivaju se spolnim hromosomima jer određiju hoće li osoba razviti muške ili ženske spolne karakteristike. Žene obično imaju dva X hromosoma (46, XX), a muškarci po jedan X i Y hromosom (46, XY). Sindrom 48, XXYY je posljedica prisustva dodatne kopije oba spolna hromosoma u svakoj muškoj ćeliji (48, XXYY). Dodatne kopije gena na X hromosomu ometaju muški spolni razvoj, sprečavajući normalno funkcioniranje testisa i smanjujući nivo testosterona. Mnogi geni se nalaze samo na X ili Y hromosomu, ali geni u područjima poznatim kao pseudoautosomne regije, prisutni su na oba polna hromosoma. Dodatne kopije gena iz pseudoautosomnih regija dodatnog X i Y hromosoma doprinose znacima i simptomima sindroma 48, XXYY; međutim, specifični geni nisu identificirani u 48,XXYY.^[3]^[4]

Genetika

Sindrom 48, XXYY nije nasljedan; obično se javlja kao slučajan događaj tokom stvaranja reproduktivnih ćelija (jajašca i sperma). Greška u diobi ćelijaa zvana hromaridno nerazdvajanje rezultira reproduktivnom ćelijom s abnormalnim brojem hromosoma. U sindromu 48, XXYY, dodatni spolni hromosomi gotovo uvijek dolaze iz spermatozoida. Nedisjunkcija može dovesti do toga da spermatozoid dobije dva dodatna spolna hromosoma, što rezultira spermatozoidom sa tri spolna hromosoma (jedan X i dva Y-a). Ako takav spermatozoid oplodi normalnu jajnu ćeliju s jednim X hromosomom, rezultirajuće dijete imat će dva X hromosoma i dva Y hromosoma u svakoj tijesnoj ćeliji.

U malom procentu slučajeva, sindrom 48, XXYY je rezultat nedisjukcije spolnih hromosoma u 46, XY embrionu, vrlo brzo nakon oplodnje. To znači da je normalna ćelija sperme s jednim Y hromosomom oplodila normalnu jajnu ćeliju s jednim X hromosomom, ali odmah nakon oplodnje, nedisjunkcija spolnih hromosoma prouzrokovala je da embrion dobije dva dodatna spolna hromosoma, što je rezultiralo embrionom 48, XXYY.^[3]

Dijagnoza

U dijagnozi r XXYY sindroma radi se analiza kariotipa. Tretman se sastoji od lijekova, terapija ponašanja i intenzivne podrške zajednice.^[5]

Upravljanje

Pacijente obično mora pratiti endokrinolog. Ako je prisutan hipogonadizam, treba razmotriti liječenje testosteronom kod svih pogođenih osoba, bez obzira na kognitivne sposobnosti, zbog pozitivnih efekata na zdravlje kostiju, mišićnu snagu, umor i izdržljivost, uz moguće koristi od mentalnog zdravlja i ponašanja.^[2]

Većina djece sa XXYY ima određena zaostajanja u razvoju i poteškoće u učenju. Stoga bi ove aspekte trebalo provjeriti i nadgledati: psihologija (kognitivni i socijalno-emocijski razvoj), govorno-jezična terapija, radna terapija i fizioterapija. Trebalo bi ugovoriti konsultacije s razvojnim pedijatrom, psihijatrom ili neurologom za izradu plana liječenja koji uključuje terapije, intervencije u ponašanju, obrazovnu potporu i psihotropne lijekove za simptome ponašanja i psihijatrijskih smetnji. Uobičajene dijagnoze, kao što su smetnje u učenju/ID, ADHD, poremećaji iz autističnog spektra, poremećaji raspoloženja, i drugi psihički problemi trebaju se razmotriti, pregledati i liječiti. U ovoj se skupini vide dobri odgovori na standardni tretman lijekovima zbog nepažnje, impulzivnosti, anksioznosti i nestabilnosti raspoloženja, a takav tretman može pozitivno uticati na akademski napredak, emocionalno blagostanje i dugoročni ishod.

Loša finomotorna koordinacija i razvoj drhtaja u rukopisu mogu učiniti sporim i mukotrpnim, a radnu terapiju i klavijature treba uvesti u ranoj dobi kako bi se olakšali školski zadaci i vještine samopomoći. Obrazovne poteškoće treba procijeniti potpunom psihološkom procjenom kako bi se utvrdile razlike između verbalnih vještina i vještina izvođenja te identificirale individualne akademske potrebe. Ekspresije jezičkih vještina često su pogođene tokom cijelog života, a intervencije logopeda usmjerene na izražajne jezične vještine, dispraksiju i jezičku pragmatiku mogu biti potrebne u odrasloj dobi. Prilagodljive vještine (životne vještine) značajno su područje slabosti, zbog čega je potrebna podrška u zajednici za gotovo sve takve osobe u odrasloj dobi.^[6]

Prognoza

Pacijenti u osnovi imaju normalno očekivano trajanje života, ali zahtijevaju redovno medicinsko praćenje.^[3]^[7]

Historija

Prvi objavljeni izvještaj o dječaku sa kariotipom 48, XXYY dali su Sylfest Muldal i Charles H. Ockey u Manchesteru, Engleska, 1960..^[8] Opisana je kod petnaestogodišnjeg mentalno poremećenog dječaka koji je pokazivao znakove Klinefelterovog sindroma; međutim, ispitivanje hromosoma otkrilo je 48, XXYY umjesto 47, XXY aranžmana za koji se zna da uzrokuje Klinefelterov sindrom. Zbog toga se sindrom 48, XXYY prvobitno smatrao varijacijom Klinefelterovog sindroma. Zajedničke fizičke i medicinske karakteristike koje su rezultat prisustva dodatnog X hromosoma, uključuju visok rast, nedostatak testosterona u adolescenciji i / ili odrasloj dobi (hipergonadotropni hipogonadizam i neplodnost. Međutim, nedavna istraživanja pokazuju neke važne razlike kod muškaraca sa 48, XXYY u odnosu na 47, XXY. Najvažnije razlike proizlaze iz efekata viška X i Y hromosoma na neurorazvoj, što dovodi do većih stopa kašnjenja razvoja u ranom djetinjstvu, teškoće u učenju ili intelektualna invalidnost, poteškoće u adaptacijskom funkcionisanju (životne vještine), poremećaji neurorazvoja kao što su ADHD ili poremećaji iz spektra autizma, te psihološki / etološki problemi uključujući anksioznost, depresiju i disregulaciju raspoloženja. Također, veći postotak muškaraca s XXYY ima dodatne medicinske probleme poput napadaja, urođenih malformacija lakta (radioulna sinostoza) i tremor u odnosu na muškarce s XXYY. XXYY se, prema nekim definicijama, i dalje smatra varijacijom Klinefelterovog sindroma, uglavnom zato što se nije pokazalo da se patofiziologija disfunkcije testisa razlikuje od 47, XXY. Najnovije istraživanje ne sugerira da bi trebalo postojati razlike u procjeni i liječenje nedostatka testosterona u 48, XXYY u odnosu na 47, XXYY.^[9] Međutim, za psihološke i etološkee simptome sindroma XXYY obično su potrebne opsežnije procjene, intervencije i potpore u odnosu na 47, XXY, zbog složenijeg neurorazvojnog sudjelovanja. Između pojedinaca uočava se značajna varijabilnost u broju i težini medicinskih i neurorazvojnih problema povezanih s XXYY, a neke osobe imaju blage simptome, dok su druge značajnije pogođene.^[2]

Također pogledajte

Reference

^ "48,XXYY syndrome | Genetic and Rare Diseases Information Center (GARD) – an NCATS Program". rarediseases.info.nih.gov. Arhivirano s originala, 13. 1. 2020. Pristupljeno 19. 5. 2019.
^ ^a ^b ^c Tartaglia N, Davis S, Hench A, et al. (juni 2008). "A New Look at XXYY Syndrome: Medical and Psychological Features". Am. J. Med. Genet. A. 146A (12): 1509–22. doi:10.1002/ajmg.a.32366. PMC 3056496. PMID 18481271.
^ ^a ^b ^c "48,XXYY syndrome". Genetics and Rare Diseases Information Center. NIH.
^ "48,XXYY syndrome". Genetics Home Reference. NIH.
^ Brown, Phyllis (2007). "Researchers define characteristics, treatment options for XXYY Syndrome". University of California. Arhivirano s originala, 1. 4. 2010. Pristupljeno 6. 11. 2009.
^ Visootsak J, Rosner B, Dykens E, Tartaglia N, Graham JM, Jr (2007). "Behavioral phenotype of sex chromosome aneuploidies: 48, XXYY, 48, XXXY, and 49,XXXXY". Am. J. Med. Genet. A. 143A (11): 1198–1203. doi:10.1002/ajmg.a.31746. PMID 17497714.
^ Corsini, Carole; Sarda, Pierre. "48,XXYY syndrome". Orphanet.
^ Muldal S, Ockey CH (27. 8. 1960). "The "double male": a new chromosome constitution in Klinefelter's syndrome". The Lancet. 276 (7147): 492–3. doi:10.1016/S0140-6736(60)91624-X.
^ Cotran, Ramzi S.; Kumar, Vinay; Fausto, Nelson; Nelso Fausto; Robbins, Stanley L.; Abbas, Abul K. (2005). Robbins and Cotran pathologic basis of disease. St. Louis, Mo: Elsevier Saunders. str. 179. ISBN 978-0-7216-0187-8.

Vanjski linkovi

[1] "48,XXYY syndrome | Genetic and Rare Diseases Information Center (GARD) – an NCATS Program". rarediseases.info.nih.gov. Arhivirano s originala, 13. 1. 2020. Pristupljeno 19. 5. 2019.

[pmid18481271-2] Tartaglia N, Davis S, Hench A, et al. (juni 2008). "A New Look at XXYY Syndrome: Medical and Psychological Features". Am. J. Med. Genet. A. 146A (12): 1509–22. doi:10.1002/ajmg.a.32366. PMC 3056496. PMID 18481271.

[rarediseases-3] "48,XXYY syndrome". Genetics and Rare Diseases Information Center. NIH.

[ghr-4] "48,XXYY syndrome". Genetics Home Reference. NIH.

[uc-5] Brown, Phyllis (2007). "Researchers define characteristics, treatment options for XXYY Syndrome". University of California. Arhivirano s originala, 1. 4. 2010. Pristupljeno 6. 11. 2009.

[6] Visootsak J, Rosner B, Dykens E, Tartaglia N, Graham JM, Jr (2007). "Behavioral phenotype of sex chromosome aneuploidies: 48, XXYY, 48, XXXY, and 49,XXXXY". Am. J. Med. Genet. A. 143A (11): 1198–1203. doi:10.1002/ajmg.a.31746. PMID 17497714.

[7] Corsini, Carole; Sarda, Pierre. "48,XXYY syndrome". Orphanet.

[muldal_1960-8] Muldal S, Ockey CH (27. 8. 1960). "The "double male": a new chromosome constitution in Klinefelter's syndrome". The Lancet. 276 (7147): 492–3. doi:10.1016/S0140-6736(60)91624-X.

[isbn0-7216-0187-1-9] Cotran, Ramzi S.; Kumar, Vinay; Fausto, Nelson; Nelso Fausto; Robbins, Stanley L.; Abbas, Abul K. (2005). Robbins and Cotran pathologic basis of disease. St. Louis, Mo: Elsevier Saunders. str. 179. ISBN 978-0-7216-0187-8.

[2]