Panzer IV

Kada su početkom 1934. izdani zahtjevi za stvaranje Panzera III započelo se i s oblikovanjem Panzera IV, a cilj tih srodnih projekata bio je da Panzer III vrši protutenkovska ratna dejstva, dok bi njegov brat na sebe preuzeo borbu s pješadijom. Prvi primjerci ovoga tenka izašli su iz fabrike još 1937., tako da ih je dvije godine kasnije već bilo dovoljno za praktičnu upotrebu.

Tokom 1939. godine bilo je sveukupno dovršeno i isprobano dvjestotinjak ovih tenkova verzija A, B i C koje nisu u potpunosti zadovoljile, ali su omogućile ozbiljnije testiranje u Poljskoj. Prvi pravi test ovog tenka nastupa u invaziji Francuske kada više od 200 primjeraka njegovog modela D u potpunosti zadovoljava ratne zahtjeve, za razliku od Panzera III. Njegov kvalitet u ispunjavanju zadataka je uočen i tokom borbi u Sjevernoj Africi i Sovjetskom Savezu. U rano proljeće 1942. godine kada vojnim stratezima u Berlinu postaje jasno da Panzer III nije u stanju boriti se ravnopravno protiv sovjetskih tenkova donesena je odluka o prenamjeni Panzer IV s protupješadijske na protutenkovsku borbu. Zamišljeni kraj radnog vijeka za ovaj tenk je bila 1944. godina, ali nakon žestokog suprostavljanja pripadnika mehanizovanih jedinica on ostaje u proizvodnji i borbi do posljednjeg dana Drugog svjetskog rata.

Oklop je postepeno povećavan tokom cijelog rata.Dok je Panzer IV Ausf. A imao oklop od svega 30 mm,Ausf. E je imao oklop od 50 mm,dok je oklop kod Panzer IV Ausf. G verzije dosegao debljinu od 80 mm. U cijelom razdoblja rata ovaj tenk je u sukobima jedan na jedan s američkim ili britanskim tenkovima ( prije svega Sherman ) bio u najmanju ruku ravnopravan. Jedini problem se javlja tokom posljednje godine rata kada se pojavljuju sovjetski tenkovi izgrađeni za borbu s Panzer VI Tigrom. Tada se ovaj tenk prije svega koristi radi sprege kvalitete proizvoda i niske cijene proizvodnje.

Prvi top stavljen u kupolu bio je spori protupješadijski top od 75 mm. Nakon prenamjene u protutenkovsku borbu zamijenjen je brzim 75 mm tako da je mogao probijati oklop sovjetskih tenkova T-34 i KV-1.

Sveukupno je proizvedeno nešto manje od 9000 primjeraka ovoga tenka čime je postao najmasovnije proizvođeni njemački tenk svih vremena.

Uz žestoko protivljenje Guderiana i drugih pripadnika njemačkih mehaniziranih snaga Hitler je donio odluku o gradnji novih oklopnih modela koristeći kao osnovu Panzer IV i njegove fabričke kapacitete. Sveukupno nešto manje od 450 ovih tenkova je prenamjenjeno različitim tipovima kupola u protuavionske tenkove. Napravljeno je još i tristotinjak oklopnjaka imena Sturmpanzer IV namijenjenih borbi protiv pješadije i utvrđenih pozicija.

Opći bijes vojnog štaba izazvala je odluka o izgradnji velikog broja oklopnih vozila StuG IV na šasiji Panzera IV. Napravljeno je više od 1100 primjeraka uprkos mišljenjima da je StuG III dovoljno dobar i da nije trebalo smanjivati proizvodnju samog Panzera IV.

Najuspješnijom konverzijom ovog tenka na kraju postaje Jagdpanzer IV, vjerovatno prvo pravo moderno protutenkovsko oklopno vozilo. Bio je omiljen među njemačkim vojnicima i strah i trepet svih drugih. Uspjeh njegove niske siluete bez kupole sa 100 mm oklopa i topom od 75 mm bio je toliki da se razmišljalo o zaustavljanju proizvodnje Panzera IV u njegovu korist. Svega je proizvedeno oko 2000 primjeraka ovog oružja koje se danas nalazi u brojnim muzejima Drugog svjetskog rata.

Tokom rata ovaj tenk su koristili i Mađarska, Rumunija, Finska, Bugarska, Španija, NDH i Turska. Vrhovni štab Sovjetskog Saveza je čak izdao naređenja da se obavezno koriste zarobljeni tenkovi Panzer IV i njegove različite verzije, dok se istovremeno nisu koristili zarobljeni njemački Tigrovi.

U pedesetim i šezdesetim godinama dvadesetog stoljeća Panzer IV su još uvijek koristili: Bugarska, Finska, Jugoslavija, Španija, Sirija, Egipat i Jordan. Posljednji put je korišten u Šestodnevnom ratu 1967. godine kada je Izrael napao svoje susjede.