Limfni sud

Limfni sud
(Vas lymphaticum)
Limfni sud; (Vas lymphaticum)
	Limfni kapilari u tkivnom prostoru
	Grudni i desni limfni kanal
Detalji
Sistem	Limfni sistem
Identifikatori
MeSH	D042601
TA98	A12.0.00.038
TA2	3915
TH	TH {{{2}}}.html HH3.09.02.0.05001 .{{{2}}}.{{{3}}}
FMA	30315
	Anatomska terminologija [uredi na Wikidata]

Limfni sudovi, poznati i kao limfatski sudovi – u anatomiji – su strukture tankih zidova, koje provode limfu. Kao dio limfnog sistema, limfni sudovi su komplementarni sa cirkulacijskim sistemom krvotoka. Obloženi su endotelnim ćelijama, a imaju tanki sloj glatkih mišića i priključak (adventiciju) koja limfne sudova veže za okolno tkivo. Limfni sudova su posvećeni pogonu limfe iz limfnih kapilara, koji uglavnom obavljaju apsorpciju intersticijske tekućine iz tkiva. Limfni kapilari su nešto veći od analognih kapilara krvotoka. Limfni sudovi koji nose limfu ka limfnim čvorovima se zove aferentni limfni sud, a onaj koji je vodi iz limfnog čvora naziva se eferentni limfni sud, odakle limfa može odlazitin u drugi limfni čvor, može se vratiti u venu ili može se ulijevati u veći limfni kanal. Limfni kanalski odvodi limfu u jednu od vena i tako je vraća u opću cirkulaciju.^[1]^[2]^[3]^[4]

Općenito, limfa teče od tkiva u limfne čvorove i na kraju u bilo desni limfni kanal ili najveći limfni sud u tijelu, grudni kanal. Ovi sudovi odvode u lijevu i desnu potključnu venu.

Struktura

Propulsacija limfe pomoću limfnog suda

Opća struktura limfnih sudova jee na bazama krvnih žila. Postoji unutrašnje obloge od sloja spljoštenih epitelnih ćelija (jednostavni skvamozni epitel) sastavljen od tipa epitela koji se zove endotel, a ćelije se nazivaju endotelne. Ovaj sloj funkcionira za mehanički transport tečnosti i od bazne membrane na kojoj počiva, a koja je diskontinuirana, pa lahko curi.^[5] Naredni sloj su glatki mišići koji su kružno raspoređeni oko endotela, koji skraćivanjem ili opuštanjem mijenja promjer (kalibar) lumena . Najudaljenijio sloj je poveznica (adventicija) koje se sastoji od vlaknastog tkiva. Opča struktura se vidi samo u većim limfnim sudovimas; manji imaju manje slojeva. Najmanjim sudovima (limfni kapilari) nedostaje i mišićni sloj i vanjska adventicija. Kada se nastavljaju dalje, na njihov tok se pridružuju drugi kapilar, pa sudovi rastu u veći i prvi odlaze na adventicije, a zatim glatke mišiće.

Limfni provodni sistem široko se sastoji od dvije vrste kanala i mdash;početnih sudova, prelimfnih ili limfnih kapilara koji su specijalizirani za prikupljanje limfe iz većih limfnih sudova, koji provode limfu naprijed.

Za razliku od kardiovaskularnog sistema, limfni sistem nije zatvoren i nema centralnu pumpu. Limfna se pokreće unatoč niskiom pritisku, zahvaljujući peristaltici (pogon limfe putem alternativne kontrakcije i relaksacije glatkih mišića), ventila i kompresije prilikom kontrakcije okolnih skeletnih mišića i pulsacije arterija.^[6]

Limfni sudovi

Limfni capilkapilari djeluju kao kontraktilni sudovi koji imaju zaliske, kao i glatke mišiće oni se označavaju kao kolektorski limfni sudovi. Kako prikupljanje limfneih sudova akumulira sve limfe, uključuje se i više limfnih kapilara. Naravno, postaju veći i zovu se aferentni limfni sudovi jer ulaze u limfne čvorove. Ovdje se javljaju bočni limfni sudovi kroz tkivo limfnog čvora koji se uklanjaju eferentnim limfnim sudom. Jedan eferentni limfni sud može se direktno isprazniti u desni limfni ili grudni kanal ili se može izlijevati u drugi limfni čvora kao aferentni limfni sud.^[7] Oba limfna kanala vraćaju limfu u krvotok ulijevjuči se u potključnu vene. Funkcijske jedinice limfnih dudova poznate su kao limfangioni, koji su segmenti između dva zaliska. Budući da su kontraktilni, zavise od odnosa između dužine i radijusa, mogu djelovati kao kontraktille komore koje potiskuju tečnost naprijed ili kao otporni sudovi koji mogu zaustaviti limfu na njenom datom mjestu.^[8]

Limfni kapilari

Limfni cirkulacija, na površini tijela počinje slijepim završetkom (zatvorena na jednom kraju) vrlo propusnim potkožnim limfnim kapilarima, formiranim od endotelnih ćelija sa raskrsnicama koje liče na dugme, a koja omogućavaju tekućini da prođe kroz njih, kada je intersticijski pritisak dovoljno visok.^[9] Ovi dugmetasti spojevi sastoje se od proteinskih vlakana kao molekula-1 adhezijskih trombocitnih endotelnih ćelija ili (pekam-1) sistema ventila na mjestu koje o sprečava apsorpciju limfnog curenja natrag u ISF. Postoji još jedan sistem polumjesečastih ventila koji sprečavaju povratak protoka limfe uz lumen suda. Između njih se formiraju vrlo fine mreže kao i u venama, u polumjesečastim ventilim u limfnim sudovima koji osiguravaju jednosmjerno kretanje limfe.

Ritmičke kontrakcije zidova sudova mogu pomoći izvlačenje tekućine u najmanje limfne sudove, kapilare. Ako tečnosti nadimaju tkiva to se zove edem. Kako se kružni put kroz sistem nastavlja, tečnost se zatim prebacuje u progresivno veće limfne sudove koji se ulijevaju u desni limfni kanal (za limfu s desne strane gornjeg dijela tijela) i grudni kanal (za ostatak tijela); oba kanala se ulijevaju u krvotok u desnoj i lijevoj veni. Sistem grade bijele krvne ćelije stanica u limfnim čvorovima, koje štite organizam od zaraza, ćelija raka, gljiva, virusa ili bakterija. Ovo je poznato kao sekundarni krvotok.

Funkcija

Limfni sudovi djeluju kao rezervoari za plazmu i druge tvari, uključujući ćelije koje su procurile iz vaskularnog sistema i transporta limfne tečnosti ili vraćene iz tkiva u krvotok. Bez funkcije limfnih sudova, limfa se ne može efikasno odvoditi, a najčešća posljedica je edem.

Uzlazni (aferentni) sudovi

Aferentni limfni sudovi ulaze u sve dijelove periferije limfnih čvorova, a nakon grananja i formiranje gustih snopova u srži kapsule, otvaraju se u limfni sinus u korteksnom dijelu. Oni nose nefiltriranu limfu u čvor. Pri tome gube sve svoje omotače, osim endotelne obloge, koja je kontinuirani sloj sličnih ćelija u oblogama limfnog puta.

Aferentni limfni sudovi se mogu naći samo u limfnim čvorovima. To je u suprotnosti sa silaznim (eferentnim) limfnim sudovima koji se također nalaze u timusu i slezini.

Silazni (eferentni) sudovi

Eferentni limfni sudovi počinje sa limfnih sinusa sržnog dijela limfnih čvorova i odlaze iz limfnih čvorova ili vena ili više čvorova. Iz čvorova, oni nose filtriranu limfu.

Silazni limfni sudovi se također nalaze u timusu i slezini. To je u suprotnosti sa aferentnim limfnim sudovima, koji se nalaze samo u limfnim čvorovima.

Klinički značaj

Limfangiomatoza je bolest koja uključuje višestruke ciste ili oštećenja limfnih sudova.

Dodatne slike

Limfni sistem
Presjek portnog kanala svinje X 250.

Također pogledajte

Referencea

^ Campbell N. A.; et al. (2008). Biology. 8th Ed. Person International Edition, San Francisco. ISBN 978-0-321-53616-7. Eksplicitna upotreba et al. u: |author= (pomoć)
^ Sofradžija A., Šoljan D., Hadžiselimović R. (2004). Biologija 1. Svjetlost, Sarajevo. ISBN 9958-10-686-8.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
^ Međedović S., Maslić E., Hadžiselimović R. (2002). Biologija 2. Svjetlost, Sarajevo. ISBN 9958-10-222-6.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
^ Hadžiselimović R., Maslić E. (1996). Biologija 1. Sarajevo: Federecija Bosne i Hercegovine – Ministarstvo obrazovanja, nauke, kulture i sporta.
^ Pepper, Michael S.; Michaela Skobe (27. 10. 2003). "Lymphatic endothelium : morphological, molecular and functional properties". The Journal of Cell Biology. 163 (2): 209–213. doi:10.1083/jcb.200308082. PMC 2173536. PMID 14581448. Pristupljeno 6. 7. 2008.
^ Shayan, Ramin; Achen, Marc G.; Stacker, Steven A. (2006). "Lymphatic vessels in cancer metastasis: bridging the gaps". Carcinogenesis. 27 (9): 1729–38. doi:10.1093/carcin/bgl031. PMID 16597644.
^ Rosse, Cornelius; Penelope Gaddum-Rosse (1997). Hollinshead's Textbook of Anatomy: The Cardiovascular System (Fifth izd.). Philadelphia: Lippincott-Raven. str. 72–73. ISBN 0-397-51256-2. Referenca sadrži prazan nepoznati parametar: |1= (pomoć)
^ Venugopal A.M. et al. (2004): Optimal Lymphatic Vessel Structure; http://ieeexplore.ieee.org/search/wrapper.jsp?arnumber=140403926th^{[mrtav link]}; Annual International Conference of the IEEE: 2: 3700–3703; Engineering in Medicine and Biology Society: http://ieee.org/portal/site Arhivirano 1. 7. 2010. na Wayback Machine.
^ Baluk, Peter; Jonas Fuxe; Hiroya Hashizume; Talia Romano; Erin Lashnits; Stefan Butz; Dietmar Vestweber; Monica Corad; Cinzia Molendini; Elisabetta Dejana; Donald M. McDonald (10. 9. 2007). "Functionally specialized junctions between endothelial cells of lymphatic vessels". Journal of Experimental Medicine. 204 (10): 2349–2362. doi:10.1084/jem.20062596. PMC 2118470. PMID 17846148.

Vanjski linkovi

Lymphatic Vessels na US National Library of Medicine Medical Subject Headings (MeSH)

Logo Commonsa

APlab/Table_of_Contents/Lab_11/Lymph_node_2/Lymph_node_2c/lymph_node_2c.html na Wikimedia Commonsu.

[<“Campbell“-1] Campbell N. A.; et al. (2008). Biology. 8th Ed. Person International Edition, San Francisco. ISBN 978-0-321-53616-7. Eksplicitna upotreba et al. u: |author= (pomoć)

[Sofradzija-2] Sofradžija A., Šoljan D., Hadžiselimović R. (2004). Biologija 1. Svjetlost, Sarajevo. ISBN 9958-10-686-8.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)

[Međedović-3] Međedović S., Maslić E., Hadžiselimović R. (2002). Biologija 2. Svjetlost, Sarajevo. ISBN 9958-10-222-6.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)

[Hadži-Masl-4] Hadžiselimović R., Maslić E. (1996). Biologija 1. Sarajevo: Federecija Bosne i Hercegovine – Ministarstvo obrazovanja, nauke, kulture i sporta.

[pepper-5] Pepper, Michael S.; Michaela Skobe (27. 10. 2003). "Lymphatic endothelium : morphological, molecular and functional properties". The Journal of Cell Biology. 163 (2): 209–213. doi:10.1083/jcb.200308082. PMC 2173536. PMID 14581448. Pristupljeno 6. 7. 2008.

[Shayan2006-6] Shayan, Ramin; Achen, Marc G.; Stacker, Steven A. (2006). "Lymphatic vessels in cancer metastasis: bridging the gaps". Carcinogenesis. 27 (9): 1729–38. doi:10.1093/carcin/bgl031. PMID 16597644.

[hollinshead-7] Rosse, Cornelius; Penelope Gaddum-Rosse (1997). Hollinshead's Textbook of Anatomy: The Cardiovascular System (Fifth izd.). Philadelphia: Lippincott-Raven. str. 72–73. ISBN 0-397-51256-2. Referenca sadrži prazan nepoznati parametar: |1= (pomoć)

[8] Venugopal A.M. et al. (2004): Optimal Lymphatic Vessel Structure; http://ieeexplore.ieee.org/search/wrapper.jsp?arnumber=140403926th^{[mrtav link]}; Annual International Conference of the IEEE: 2: 3700–3703; Engineering in Medicine and Biology Society: http://ieee.org/portal/site Arhivirano 1. 7. 2010. na Wayback Machine.

[baluk-9] Baluk, Peter; Jonas Fuxe; Hiroya Hashizume; Talia Romano; Erin Lashnits; Stefan Butz; Dietmar Vestweber; Monica Corad; Cinzia Molendini; Elisabetta Dejana; Donald M. McDonald (10. 9. 2007). "Functionally specialized junctions between endothelial cells of lymphatic vessels". Journal of Experimental Medicine. 204 (10): 2349–2362. doi:10.1084/jem.20062596. PMC 2118470. PMID 17846148.

[1]