Wikipedia

Jeremy Brett

Jeremy Brett (rođen kao Peter Jeremy William Huggins) bio je engleski pozorišni, televizijski i filmski glumac, najpoznatiji po ulozi Sherlocka Holmesa.

Jeremy Brett
Jeremy Brett
Ime pri rođenjuPeter Jeremy William Huggins
Rođenje3. novembar 1933.
Berkswell
Smrt12. septembar 1995.
London
Godine rada1954-1995.
Važnije ulogeSherlock Holmes

Biografija

uredi

Rođen je u bogatoj porodici i bio je nasljednik porodice Cadbury Obrazovan je na Etonu, ali je tvrdio da nema ni najmanje talenta za nauku, pripisujući to svojoj disleksiji. Ipak, dobro je pjevao i bio je član hora Etona. Postao je student glume, ali je njegov otac zahtijevao da promijeni ime, kako ne bi ugrozio ugled porodice.[1]

Pozorište

uredi

Brett je učio glumu u Central School of Speech and Drama u Londonu.[2] Glumački debi imao je u Library Theatreu u Manchesteru 1954, a londonski debi imao je s kompanijom Old Vic u predstavi Troilo i Kresida (1956).[3] Iste godine pojavio se na Broadwayu, u Richardu II.[4] Igrao je više klasičnih uloga u pozorištu, uključujući i Shakespearea, najprije s Old Vicom, a kasnije i s Royal National Theatreom. Brett je, također, igrao Sherlocka Holmesa na sceni.

Televizija

uredi

Od početka 1960-ih Brett se veoma često pojavljivao na televiziji. Glumio je u brojnim serijama, od kojih je njegova uloga D'Artagnana iz 1966. u TV-adaptaciji Tri mušketira bila zapaženija. Pojavljivao se i u nekoliko komičnih uloga, kao što je kapetan Absolute u seriji The Rivals. 1973. glumio je Bassanija u TV-adaptaciji Shakespeareove drame Mletački trgovac, u kojoj je Laurence Olivier glumio Shylocka, a Joan Plowright Portiju (Brett, Olivier i Plowright prethodno su igrali iste uloge u Royal National Theatreu.) Brett se šalio na račun uloga koje su mu dodjeljivane, tvrdeći da mu je rijetko dozvoljeno da uđe u 20. vijek, a nikad u sadašnjicu. Zapravo, nekoliko njegovih TV-uloga, kao što su u serijama The Baron i The Champions, bile su smještene u sadašnjosti.

Film

uredi

Brett se pojavljivao u malom broju filmova, ali je glumio u blockbusteru Moja lijepa gospođice. Njegov glas prilikom pjevanja bio je zamijenjen, iako je Brett znao pjevati, što je pokazao u opereti Vesela udovica (1968).

Harry Saltzman i Albert R. Broccoli kratko vrijeme razmatrali su ga za ulogu Jamesa Bonda za film U službi Njenog veličanstva, nakon što je Sean Connery napustio serijal 1967. Ipak, uloga je otišla australijskom glumcu Georgeu Lazenbyju. Sljedeća audicija za ulogu 007 bila je za film Živi i pusti umrijeti, ali također nije imao uspjeha i Roger Moore je dobio ulogu.

Njegovo posljednje pojavljivanje na filmu bilo je u maloj ulozi bez potpisivanja njegovog imena u Moll Flanders (1996). Film se pojavio skoro godinu dana nakon njegove smrti.

Ono što se u svim njegovim ulogama može primijetiti je veoma precizna dikcija. Brett je rođen sa govornom mahanom, rotacizmom, koja mu je onemogućavala da pravilno izgovara glas "r". Nakon korektivne operacije u mladosti i godina vježbe, Brett je stekao zavidan izgovor i jasnoću. Kasnije je tvrdio da svakodnevno vježba svoj izgovor, bez obzira na obaveze.

Kao Sherlock Holmes

uredi

Premda se tokom svoje karijere od 40 godina pojavio u brojnim ulogama, danas se najviše pamti kao Sherlock Holmes u seriji Avanture Sherlocka Holmesa, koju je snimila televizija Granada između 1984. i 1994. godine. Seriju su priredili John Hawkesworth i drugi pisci na osnovu originalnih priča Arthura Conana Doylea. Iako se brinuo da će ga ova uloga obilježiti u karijeri, Brett se pojavio u 41 epizodi serije uz Davida Burkea, a kasnije Edwarda Hardwickea u ulozi dr. Watsona.

Nakon prihvatanja ove uloge, Brett se pojavio u malom broju drugih jer je bio naširoko prepoznavan kao Holmes. Prethodno je glumio dr. Watsona na pozornici, što ga čini jednim od četvorice glumaca koji su igrali obje uloge.

Uloga Holmesa ponuđena mu je 1982. Ideja je bila da se napravi veoma vjerna adaptacija romana. Brett je prihvatio ulogu i postao najbolji Sherlock Holmes ikada.[5] Sprovodio je veoma detaljna istraživanja o detektivu i o samom Doyleu i bio bi veoma uznemiren kad bi naišao na neslaganja scenarija i originalne priče.[6] Jedna od njemu najdražih stvari na snimanju bio je dosje "Baker Street File" o svemu što se tiče Holmesa, od njegovog manirizma do njegovih navika u jelu i piću.

Brett je bio opsjednut time da unese više strasti u ulogu Holmesa. U njegov lik je uveo prilično ekscentričan pokret rukom, kao i kratak energičan smijeh. Bacao bi se na zemlju da bi našao tragove stopala ili bi skakao preko namještaja ili na ogradu mosta, ne mareći za svoju sigurnost.

Holmesov opsesivni i depresvni karakter fascinirao je i zastrašivao Bretta. Njihove ličnosti su na mnogo načina bile slične, s iznenadnim eksplozijama energije, koje su praćene letargijom. Postalo mu je prilično teško ostaviti lik Holmesa nakon snimanja. Govorili su mu da je jedini način da glumac ostane zdrav taj da svoj lik ostavi na setu, ali je Brett počeo sanjati o Holmesu, što se kasnije pretvorilo u noćne more.[7] Brett je Holmesa počeo zvati "Znate Ko" ili, jednostavno, "ON": "Watson opisuje Znate Koga kao um bez srca, koga je teško igrati. Teško postati. Zato sam izmislio unutrašnji život."[8] Brett je izmislio život Holmesa kako bi popunio prazninu Holmesovog "nemanja srca", njegov prazni emotivni život. Zamislio je "...kako je izgledala dadilja Znate Koga. Bila je posuta brašnom. Mislim da nije vidio svoju majku do otprilike svoje osme godine" i sl.[8]

Vremenom su se stvari otrgnule kontroli. Dok su ostali glumci odlazili jesti, on je ostajao na sceni i čitao scenario, obraćao pažnju na svaki detalj.[9] Čitao je Holmesa i za vikende i za praznike. "Neki glumci smatraju da, ako bi igrali Sherlocka Holmesa veoma dugo, lik bi im ukrao dušu, ne bi ostavio ni djelić za prvobitnog stanara", izjavio je.[10] Nikada mu, međutim, nije palo na pamet da je on bolestan.

Privatni život

uredi

Brett je bio biseksualac, ali veoma diskretan u vezi s tim. Svojom prvom suprugom, glumicom Annom Massey (kćeri Raymonda Masseya) oženio se 24. maja 1958, ali su se razveli 22. novembra 1962. nakon njenih tvrdnji da ju je ostavio zbog drugog muškarca.[11][12] Njihov sin, David Huggins, rođen 1959, ilustrator je, crtač i pisac.[13] Brett je zatim 1976. godine oženio Joan Sullivan Wilson, koja je umrla od raka u julu 1985. Imao je veoma blizak odnos sa glumcem Garyjem Bondom[14].

Bolest i smrt

uredi

Nakon smrti Joan Wilson, Brett se borio sa snimanjem 3. serijala, Povratak Sherlocka Holmesa, krajem 1985. Na sceni se primjećivalo da njegove manične epizode postaju gore i konačno je bio smješten u bolnicu i dijagnostificiran mu je bipolarni poremećaj.

Brett je dobio tablete litija protiv svoje manične depresije. Znao je da se ne može izliječiti i da mora voditi računa o znacima poremećaja kako bi se izborio s njim.[15] Želio se vratiti na posao i ponovo igrati Holmesa. Prva epizoda koja je snimljena nakon njegovog povratka bila je Znak četvorice. Od tada su se razlike u njegovom izgledu polako primjećivale. Jedna od nuspojava tableta litija jeste zadržavanje tečnosti. Brett je počeo izgledati i ponašati se drugačije. Lijek ga je usporavao, a dobijao je i na težini.[16] Brett je, također, imao probleme sa srcem. Imao je uvećanje srca, zbog čega je imao poreškoća sa disanjem i ponekad je na sceni morao držati masku s kisikom.[17]

Tokom posljednje decenije života Brett je nekoliko puta boravio u bolnici zbog bipolarnog poremećaja, a njegovo zdravlje i izgled vidno su propali, što se primjećivalo u posljednjim epizodama serije. Tokom posljednjih godina javno je govorio o svojoj bolesti i ohrabrivao ljude da prepoznaju simptome i zatraže pomoć.

Umro je 12. septembra 1995. godine u Londonu zbog zatajenja srca.[18]

Zanimljivosti

uredi

Izvor svih zanimljivosti je IMDB

Filmografija

uredi

Također pogledajte

uredi

Reference

uredi
  1. ^ Sheridan Morley, "The curse of being Conan", The Sunday Times, 27. april 1997, str. 5.
  2. ^ Who's Who in the Theatre, 17th ed. Gale Research, 1981.
  3. ^ Some Joe You Don't Know: An American Biographical Guide to 100 British Television Personalities, by Anthony Slide, Greenwood Press, 1996.
  4. ^ Contemporary Theatre, Film, and Television, Volume 15. GALE, 1996.
  5. ^ Terry Manners, The Man Who Became Sherlock Holmes - The Tortured Mind of Jeremy Brett, "Virgin Publishing Ltd.", London, 2001. ISBN 0-7535-0536-3.
  6. ^ Terry Manners, str. 122.
  7. ^ Terry Manners, str. 121.
  8. ^ a b Terry Manners, str. 134.
  9. ^ Terry Manners, str. 133.
  10. ^ Terry Manners, str. 216.
  11. ^ Anna Massey, Telling Some Tales, "Hutchinson", London, 2006. ISBN 0-09-179645-8
  12. ^ David Stuart Davies, Dancing in the Moonlight: Jeremy Brett, London, 2006.
  13. ^ "David Huggins: Public faces in private places - Features, Books - The Independent". The Independent. Arhivirano s originala, 30. 5. 2010. Pristupljeno 12. 9. 2010.
  14. ^ Terry Manners, str. 130.
  15. ^ Terry Manners, str. 160
  16. ^ Terry Manners, str. 204.
  17. ^ Terry Manners, str. 207.
  18. ^ Terry Manners, str. 26.

Vanjski linkovi

uredi
Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Jeremy_Brett&oldid=3508520"