Wikipedia

Eudikotiledone

Eudikotiledone ili prave eudikotide su monofiletska grana cvjetnica koje su ranije označavane kao trikolpate ili nemagnolidne dikotiledone. Ovaj botanički termin su prvi uveli evolucijski botaničar James A. Doyle i paleobotaničar Carol L. HottonHotton, 1991., da bi naglasili kasniju evolucijsku divergenciju trikolpatnih dikotiledona od ranijih, manje specijaliziranih, dikotiledona.[1]

Eudikotiledone
Raspon fosila: Rana kreda - Sadšnjost
Primula hortensis, eudikotiledona biljka
Primula hortensis, eudikotiledona biljka
Sistematika
CarstvoPlantae
PotcarstvoEmbryophyta
Spermatophyta
Eudikotiledone u suvremenoj filogenetskoj klasifikaciji angiospermi
Klasifikacija APG III (2009) ili filogenetske klasifikacije je treća verzija botaničke klasifikacije cvjetnica koju utvrđuje međunarodna Angiosperm Phyilogeny Group.
To je najvažnija botanička klasifikacija danas, koja počiva na promjenjenom APG II sistemu klasifikacije (2003.) i dopunama filogenetske klasifikacije APG IV (2016.).
Polen vrsta roda Arabis ima tri režnja.

Bliski odnosi među cvjetnica sa trikolplatnim polenom su prvobitno viđeni u morfološkim studijama zajedničkih izvedenih svojstava. Ove biljke imaju izrazitu zajedničku osobinu u polenovim zrnima sa tri pločice ili žljeba, paralelnim sa polarnom osi. Kasniji molekulskobiološki dokazi su potvrdili genetičku osnovu za evolucijske odnosa među cvjetnicama sa trobridim polenom i dva kotiledona. Termin znači "prave dikodiledone", jer obuhvataju većinu biljaka koje su uključene u dvokotiledone i imaju fenotipska obilježja dikotiledona. Izraz "eudikotile(done)" je naknadno široko usvojen u botanici da se imenuje jedana od dva najveća grane sjemenjača (čine preko 70% od vrsta ove grupe), a monokotiledone su druga granaj. Preostale cvjetnica se ponekad nazivaju bazne cvjetnice ili paleodikotiledone, ali ovi termini nisu široko ili dosljedno usvojeni, jer se ne odnose na monofiletsku grupu. [2] [3][4]

Drugo ime za eudicotiledone je trikolpate, naziv koji se odnosi na rebrastu strukturu polena. Članovi grupe imaju trikolpatni polen, ili oblike koji su iz toga proizašli. Ovakav polen ima tri ili više pora, koje se nalaze u brazdi zvanoj kolpa. Nasuprot tome, većina drugih sjemenjača (koji je golosjemenjače, jednokotiledone i paleodikotiledone) proizvodi monobrazdni polen, sa jednom porom u različito orijentiranom utoru, zvanom sulkus. Neki botaničari preferiraju ime "trikolpates" da bi se izbjegla konfuzija sa dikotioledonama – nemonofiletskom grupom.[5]

U eukotiledone se svrstavaju brojne poznate biljke i mnoge koje su uobičajene u ishrani, drvećće i ukrasne biljke. Neki uobičajeni i poznati predstavnici su iz porodice suncokreta (Asteraceae), kao što su obični maslačak, u nezaboravak, kupus i drugi članovi porodice Brassicaceae, jabuka, ljutići, javori i makadamija. Većina lisnatog drveća sa srednjih nadmorskih visina također pripada eudikotilama, sa izuzecima kao što su drvenaste magnolije i tulipani koje pripadaju magnolidima i Ginkgo biloba , koja nije angiosperma.

Naziv 'eudikotiledone (množina) koristi se u APG sistemu, 1998. godine, i APG II sistemu, 2003., za klasifikaciju angiosperme. Odnosi se na kladus, monofiletsku grupu, koja uključuje većinu (bivših) dikotiledona.

Potpodjela

uredi

Eukotiledone se mogu podijeliti u dvije grupe:

  • bazne eudikotiledone i
  • jezgarne eudikotiledone.

Bazne su neformalni naziv za parapfletsku grupu. Jezgarne eudikotiledone su monofiletske grupa. Jedna studija iz 2010. Sugerira da se jezarne eudikotiledone mogu podijeliti u dva ogranka: Gunnerales i "Pentapetalae", koja obuhvata sve preostale jezgarne eudikotile.

Pentapetalae se dijele u tri kladusa:

Unutar jezgarni eudikotiledona, najveća je grupa rosida (sa prefiksom eu− = prave, istinske) i asteride (jezgarni prefiks eu−).

Podjelu eudikotiledona prikazuje slijedeći kladogram:[6]

Eudikotiledone
 

Bazne eudikotiledone (parafiletska grupa uključuje: Ranunculales, Sabiaceae, Proteales, Trochodendrales, Buxales)

 
 
Jezgarne eudikotiledone
 

Gunnerales

 
Pentapetalae
 

Dilleniaceae

 
 
Superroside
 

Saxifragales

 
 
 

Vitales

 
 

Roside

 
 
 
Superasteride
 

Santalales

 
 
 

Berberidopsidales

 
 
 

Caryophyllales

 
 

Asteride

 
 
 
 
 
 
 
 
 

U nastavku je detaljnija analiza koja u svakoj grani prikazuje neke zaboravljen porodice i rodove (neraspoređeni rodovi nisu pomenuti):

Kladus Eudikotoledone

Kladus Jezgarne eudikotiledone

Redovi:

Kladus Euroside I

Redovi:

Kladus Euroside II

Redovi:

Kladus Asteride
Redovi:

Kladus Euasteride I
Porodice:

Redovi:

Porodice:

Redovi:

Napomena: "+ ...." = opcija, kao odvojak prethodne porodice.[7][8][9]

Također pogledajte

uredi

Reference

uredi
  1. ^ Endress, Peter K. (2002). "Morphology and Angiosperm Systematics in the Molecular Era". Botanical Review. Structural Botany in Systematics: A Symposium in Memory of William C. Dickison. New York: New York Botanical Garden Press. 68 (4): 545–570. doi:10.1663/0006-8101(2002)068[0545:maasit]2.0.co;2. ISSN 0006-8101. JSTOR 4354438.
  2. ^ Neil A. Campbell , Lisa A. Urry, Michael L. Cain, Steven A. Wasserman , Peter V. Minorsky (2018). Biology: A Global Approach, Kindle Edition. Harlow, Esex: Pearson. ISBN 13:978-1-292-17043-5 Provjerite vrijednost parametra |isbn=: invalid character (pomoć).CS1 održavanje: upotreba parametra authors (link)
  3. ^ Peter H. Raven, George B. Johnson, Jonathan Losos, Kenneth A. Mason, Tod Duncan (2019). Biology, 12th Edition. New York: McGraw-Hill Higher Education. ISBN 13: 978-1259188138 Provjerite vrijednost parametra |isbn=: invalid character (pomoć).CS1 održavanje: upotreba parametra authors (link)
  4. ^ Sofradžija A., Šoljan D., Hadžiselimović R. (2004). Biologija 1. Svjetlost, Sarajevo. ISBN 9958-10-686-8.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  5. ^ (Judd & Olmstead 2004).
  6. ^ Based on:
    Stevens, P.F. (2001–2014). "Trees". Angiosperm Phylogeny Website. Arhivirano s originala, 21. 5. 2015. Pristupljeno 17. 11. 2014.
    Stevens, P.F. (2001–2014). "Eudicots". Angiosperm Phylogeny Website. Pristupljeno 17. 11. 2014.
  7. ^ Moore, Michael J.; Soltis, Pamela S.; Bell, Charles D.; Burleigh, J. Gordon; Soltis, Douglas E. (2010). "Phylogenetic analysis of 83 plastid genes further resolves the early diversification of eudicots". Proceedings of the National Academy of Sciences. 107 (10): 4623–4628. doi:10.1073/pnas.0907801107. PMC 2842043. PMID 20176954. Nepoznati parametar |lastauthoramp= zanemaren (prijedlog zamjene: |name-list-style=) (pomoć)
  8. ^ Doyle, J. A. & Hotton, C. L. Diversification of early angiosperm pollen in a cladistic context. pp. 169–195 in Pollen and Spores. Patterns of Diversification (eds Blackmore, S. & Barnes, S. H.) (Clarendon, Oxford, 1991)
  9. ^ Walter S. Judd and Richard G. Olmstead (2004). "A survey of tricolpate (eudicot) phylogenetic relationships". American Journal of Botany. 91 (10): 1627–1644. doi:10.3732/ajb.91.10.1627. PMID 21652313.

Vanjski linkovi

uredi
 
Commons logo
Commons ima datoteke na temu: Eudikotiledone
Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Eudikotiledone&oldid=3486866"