Wikipedia

Crno more

Crno more je kontinentalno more smješteno između jugoistočne Evrope, Anadolije i Kavkaza, moreuzima povezano sa Sredozemnim morem preko Egejskog i Mramornog mora. Između Crnog i Mramornog mora nalazi se Bosfor, na čijim obalama se nalazi turski grad Istanbul. Crno more je također povezano i sa Azovskim morem preko Kerčkog moreuza.

Crno more
Obala Crnog mora u zapadnoj Gruziji
Koordinate35°N 44°E / 35°N 44°E / 35; 44
VrstaMore
Primarni priliviDunav, Dnjepar, Južni Bug, Dnjestar, Don, Kuban (rijeka), Rioni, Kizil
Primarni odliviBosfor
Države slivaBugarska, Rumunija, Ukrajina, Rusija, Gruzija, Turska
Maks. dužina1.175 km
Površina436.402 km2
Maks. dubina2.600 m
Zapremina vode547.000 km3

Crno more opskrbljuju glavne rijeke, prvenstveno Dunav, Dnjepar i Don. Shodno tome, dok šest zemalja ima obalu na moru, njen sliv obuhvata dijelove 24 zemlje u Evropi.[1]

Zemlje koje leže na obalama Crnog mora su: Turska, Bugarska, Rumunija, Ukrajina, Rusija, i Gruzija; Krimsko poluostrvo je ukrajinska autonomna republika (trenutačno pod ruskom okupacijom).

Crno more ima površinu od 436.400 km2 (168.495 km2 milja ) (ne uključujući Azovsko more)[2], najveća dubina mu je do 2.600 m[3], a zapremina oko 547.000 km3[4]. Važniji gradovi na obalama su: Batumi, Burgas, Constanţa, Giresun, Herson, Istanbul, Jalta, Kerč, Mangalia, Năvodari, Novorosijsk, Odesa, Ordu, Poti, Rize, Samsun, Sevastopolj, Soči, Suhumi, Trabzon, Varna i Zonguldak.

Crno more ima pozitivan bilans vode, sa godišnjim neto otjecanjem od 300 km3 godišnje kroz Bosfor i Dardanele u Egejsko more.[5] Dok je neto protok vode kroz Bosfor i Dardanele (poznati zajedno kao Turski moreuz) izvan Crnog mora, voda uglavnom teče u oba smjera istovremeno: Gušća, slanija voda iz Egejskog mora teče u Crno more ispod manje gusta, svježija voda koja teče iz Crnog mora. Ovo stvara značajan i trajan sloj duboke vode koji se ne odvodi niti miješa i stoga je anoksična. Ovaj anoksični sloj odgovoran je za očuvanje drevnih olupina brodova pronađenih u Crnom moru.

Crno more se na kraju uljeva u Sredozemno more, preko Turskog moreuza i Egejskog mora. Bosporski moreuz ga povezuje sa malim Mramornim morem koje je zauzvrat povezano sa Egejskim morem preko Dardanela. Na severu, Crno more je povezano sa Azovskim morem Kerčki moreuz.

Nivo vode je značajno varirao tokom geološkog vremena. Zbog ovih varijacija u nivou vode u slivu, okolna polica i pripadajuće pregače ponekad su bili suho zemljište. Na određenim kritičnim nivoima vode mogu se uspostaviti veze sa okolnim vodenim tijelima. Kroz najaktivniji od ovih povezujućih puteva, Turski moreuz, Crno more se spaja sa svjetskim okeanom. Tokom geoloških perioda kada ova hidrološka veza nije bila prisutna, Crno more je bilo endorejski basen, koji je funkcionisao nezavisno od globalnog okeanskog sistema (slično Kaspijskom moru danas). Trenutno je nivo vode Crnog mora relativno visok; tako se voda razmjenjuje sa Mediteranom. Crnomorska podmorska rijeka je struja posebno slane vode koja teče kroz moreuz Bosfor i duž morskog dna Crnog mora, prva otkrivena te vrste. O Crnom moru se, između ostalog, raspravlja u svjetskim pitanjima, uključujući trgovinske rute.

Imena

uredi

Crno more je poznato na grčkom jeziku kao Εύξεινος Πόντος (Eúxeinos Póntos) ili Μαύρη Θάλασσα (Maúrī Thálassa); abhaskom Амшын Еиқәа (Amşьn Eik'əa/Amšyn Eik̢°a), balkarskom Къара тенгиз (Qara tengiz), bugarskom Черно море (Černo more), crkvenoslavenskom Чрьно морѥ (Črĭno morje), čanskom უჩა ზუღა (Uča Zuğa) ili jednostavno Zuğa, gruzijskom შავი ზღვა (Šavi zghva), krimskotatarskom Qara deñiz (Ćirilica: Къара денъиз), latinskom Pontus Euxinus ili jednostavno Pontus, također Mare Nigrum ili Mare Scythicum, mingrelskom უჩა ზუღა (Uč̣a zuġa), rumunskom Marea Neagră, ruskom Чёрное море (Čornoe more), turskom, Karadeniz, i ukrajinskom Чорне море (Čorne more).

Geografija

uredi

Međunarodna hidrografska organizacija definiše granice Crnog mora na sljedeći način:[6]

Na jugozapadu. Sjeveroistočna granica Mramornog mora [Linija koja spaja Rt Rumili sa Rtom Anatoli (41°13'N)]. U Kerčkom moreuzu. Linija koja spaja Rt Takil i Rt Panagia (45°02'N).

Područje oko Crnog mora se obično naziva Crnomorska regija. Njegov sjeverni dio leži unutar pojasa Černozema (pojasa crnog tla) koji ide od istočne Hrvatske (Slavonija), duž Dunava (sjeverna Srbija, sjeverne Bugarska (podunavska nizija) i južne Rumunije (Vlaška nizija)) do sjeveroistočne Ukrajine i dalje preko Centralnog Crnozemlja i južne Rusije u Sibiru.[7]

Litoralna zona Crnog mora se često naziva Pontsko primorje ili Pontijska zona.[8]

Najveći zaljevi Crnog mora su Karkinitski zaljev u Ukrajini; Burgaski zaljev u Bugarskoj; Dnjeparski zaljev i Dnjestrovski zaljev, oba u Ukrajini; i Hamsilos zaljev i Samsun zaljev, oba u Turskoj.[9]

Odvodni bazen

uredi

Najveće rijeke koje se ulijevaju u Crno more su:

  1. Dunav
  2. Dnjepar
  3. Don
  4. Dnjestar
  5. Kızıl
  6. Kuban
  7. Sakarja
  8. Južni Bug
  9. Čoroh
  10. Ješilirmak
  11. Rioni
  12. Jeja
  13. Mijus
  14. Kamčija
  15. Enguri
  16. Kaljmius
  17. Moločna
  18. Tiligul
  19. Veliki Kujalnik
  20. Velika
  21. Rezovo
  22. Kodori
  23. Bzib
  24. Supsa
  25. Mzimta

Ove rijeke i njihove pritoke čine 2 miliona km2 sliva Crnog mora koji pokriva u potpunosti ili djelomično 24 zemlje:[10][11][12][13][14]

  1. Albanija
  2. Austrija
  3. Bjelorusija
  4. Bosna i Hercegovina
  5. Bugarska
  6. Hrvatska
  7. Češka
  8. Gruzija
  9. Njemačka
  10. Grčka
  11. Mađarska
  12. Italija
  13. Crna Gora
  14. Moldavija
  15. Sjeverna Makedonija
  16. Poljsku
  17. Rumunija
  18. Rusija
  19. Srbija
  20. Slovačka
  21. Slovenija
  22. Švicarska
  23. Turska
  24. Ukrajina

Bibliografija

uredi

Reference

uredi
  1. ^ ""Black Sea Geography, Oceanography, Ecology, History"". Arhivirano s originala, 22. 2. 2018. Pristupljeno 18. 2. 2018. Living Black Sea
  2. ^ "Surface Area—"Black Sea Geography", University of Delaware College of Marine Studies, 2003". Arhivirano s originala, 29. 4. 2007. Pristupljeno 8. 7. 2010.
  3. ^ Maximum Depth—"Europa - Gateway of the European Union Website". Environment and Enlargement - The Black Sea: Facts and Figures
  4. ^ "Unexpected changes in the oxic/anoxic interface in the Black Sea", Nature Publishing Group
  5. ^ Miladinova, S.; Stips, A.; Garcia‐Gorriz, E.; Macias Moy, D. (juli 2017). "Black Sea thermohaline properties: Long‐term trends and variations". Journal of Geophysical Research: Oceans. 122 (7): 5624–5644. Bibcode:2017JGRC..122.5624M. doi:10.1002/2016JC012644. ISSN 2169-9275. PMC 5606501. PMID 28989833.
  6. ^ "Limits of Oceans and Seas, 3rd edition" (PDF). International Hydrographic Organization. 1953. Arhivirano s originala (PDF), 8. 10. 2011. Pristupljeno 28. 12. 2020.
  7. ^ "Agriculture in the Black Sea Region". Bs-agro.com. Arhivirano s originala, 31. 10. 2013. Pristupljeno 14. 1. 2014.
  8. ^ Prothero, G.W. (1920). Anatolia. London: H.M. Stationery Office.
  9. ^ "Black Sea NGO Network | Our Black Sea". www.bsnn.org.
  10. ^ "Marine Litter Report". www.blacksea-commission.org.
  11. ^ Aydin, Mustafa (2005). "Europe's new region: The Black Sea in the wider Europe neighbourhood". Southeast European and Black Sea Studies. 5 (2): 257–283. doi:10.1080/14683850500122943. S2CID 154395443.
  12. ^ "Black Sea". Arhivirano s originala, 7. 9. 2020. Pristupljeno 7. 9. 2020.
  13. ^ "UN Atlas of the Oceans: Subtopic". www.oceansatlas.org.
  14. ^ "The Black Sea Basin".

Vanjski linkovi

uredi
 
Commons logo
Commons ima datoteke na temu: Crno more
Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Crno_more&oldid=3623132"