Wikipedia

Bugojanska grupa

Bugojanska grupa ili grupa Feniks je neformalni naziv hrvatske paravojne grupe koja se probila na područje Jugoslavije 20. juna 1972. Poslana od strane hrvatske nacionalističke emigracije, cilj grupe bio je vršenje terorističkih akcija radi pokretanja gerilskog rata za rušenje Jugoslavije i obnovu NDH.

Historija

uredi

Bugojansku grupu je organizovalo Hrvatsko revolucionarno bratstvo (HRB), tajna organizacija koja je bila osnovana 1961. u Australiji i koja je djelovala i u Evropi, te SAD. Osnovni cilj HRB-a je bilo rušenje SFR Jugoslavije dizanjem ustanka Hrvata i obnova Nezavisne države Hrvatske.

Nakon gušenja Hrvatskog proljeća 1971. godine, HRB je bilo u uvjerenju da je u Hrvatskoj bila povoljna klima da se pokrene oružani ustanak. Nakon kratke pripreme, HRB je organizovalo ljudstvo, oružje i novčanu podršku da pošalje inicijalnu grupu od devetnaest pripadnika, koja je imala zadatak pokrenuti ustanak. Većina terorista je došla iz Australije, dok je vojna oprema bila nabavljena u Njemačkoj. Predvodili su ih braća iz okoline Tuzle, Adolf i Ambroz Andrić.

Pripadnici grupe [1]

uredi

Grupa "Feniks"

uredi

Ime operacije HRB-a nezvanično je glasilo "Feniks". Pored Feniksa paralelno su trebale biti obavljene akcije "Matilda" (miniranje glavnog transformatora u Zagrebu) i "Krug" (trovanje vodovoda u Beogradu). Grupa se je sastojala od ukupno 19 članova. Nakon kratkih priprema u kampu u Salzburgu (Austrija) prebacuju se u Jugoslaviju. Obučeni u uniforme 4. oklopne čete američke vojske 21. juna 1972 prelaze ilegalno austrijsko-jugoslovensku granicu kod Dravograda. Naoružani su bili s 6 pušaka Browing malog kalibra, 2 poluautomatske puške, 3 automata, 17 revolvera, 19 noževa, 10 prigušivača i 3 snajpera. Oružje je kupljeno od američkih vojnika stacioranih u Zapadnoj Njemačkoj.[2] Na cesti za Dravograd-Maribor dolazi do slučajnog susreta s Maršalom Titom, koji se vraćao iz lova i nalazio se sam s svojim šoferom u automobilu. Međutim prije nego što su feniksovci reagovali Titova limuzina se izgubila u daljini. Potom su zaustavili kamion koji je prevozio mineralnu vodu "Radenska" i zarobili vozača Franca Hibernika. Ilija Glavaš koji je jedini bio u civilnom odijelu, sjeda za volan. Put kojim su vozili je počeo od Maribora preko Zidanog mosta do Karlovca. Prolaze Bihać, Petrovac, Ključ, Jajce, Donji Vakuf, Bugojno. 23. juna stižu blizu Gračanice u podnožju Vran planine. Ovdje su planirali postaviti bazu za vojne akcije. Zarobljenog vozača Hibernika puštaju da se kamionom vrati za Maribor, uz prijetnju da će mu biti likvidirana porodica, ako bi prije Maribora obavijestio miliciju. Čim je Hibernik stigao u milicijsku stanicu počeo je rad telefona i teleprintera Službe bezbjednosti. Na području Bugojna, Gornjeg Vakufa, Prozora, Duvna (danas Tomislavgrad) podiže se opšta mobilizacija TO-a i milicije. 25. juna grupa stiže do planine Raduše kod Bugojna. Ovdje pronalaze nekoliko lovaca koji su se odmarali u sjenci planine. Iznenađeni lovci bivaju razoružani i pušteni da idu dalje. Rečeno ime je da odnesu vijest da su susreli "ustašku grupu" koja je samo prethodnica od 300 ustaških boraca.[1]

Vojna operacija "Raduša 72"

uredi

25. juna JNA, TO i vojna policija formiraju štab akcije "Raduša 72".Na područje Bugojna je tokom 25. i 26. juna pristiglo oko 350 vojnika JNA, od toga 150 vojnih policajaca, 300 milicionera i 3.400 teritorijalaca.[3] Ujutro 26. juna planina Raduša je bila potpuno blokirana. Prvi vatreni okršaj dolazi kad je grupa susrela vojne policajce pod komandom Miloša Popovića. U razmjeni vatre gine Popović i još jedan vojnik te jedan od članova grupe Feniks. Grupa se razbila na dva dijela ostavši bez municije jer je natovareni konj također u okršaju stradao.[1]

U daljim okršajima izginuli su skoro svi članovi grupe, samo su četvorica uhapšena. Grupa Feniks je ubila ukupno 15 pripadnika vojne policije, teritorijalne odbrane i milicije.[4]

Suđenje

uredi

Preživjeli iz grupe, Pavlović, Keskić, Vlasnović i Horvat, su suđeni na Vojnom sudu u Sarajevu.[4]

Vejsil Keškić uhapšen je 29. juna u Rumbocima, a 21. decembra osuđen smrt. Đuro Horvat uhapšen je 2. jula kraj tunela blizu Jablaničkog jezera i tada je teško ranjen. Boravio je u Mostaru u bolnici, a zatim helikopterom prebačen u Bugojno na ispitivanje. U Sarajevu je 21. decembra osuđen na smrt. Ludvig Pavlović je uhvaćen 13. jula. On je jedini bio pomilovan i osuđen na 20 godina robije. Mirko Vlasnović se 27. jula predao pred porodičnom kućom u prisustvu brojne rodbine, 21. decembra osuđen je na smrt.[3] Streljanje je obavljeno 17. marta 1973 iza ponoći, prvo je ubijen Đuro Horvat, zatim Vejsil Keškić i zadnji Mirko Vlasnović.[5] Pavlović je izašao na slobodu 1991 ali je iste godine u blizini Ploča, poginuo tokom rata u Hrvatskoj.[6]

Teze

uredi

Prema tvrdnjama slovenskog general-majora Marjana F. Kranjca grupa Feniks je imala podršku tajnih službi SSSR-a. Ovo mu je rekao čehoslovački general Jan Šajn, koji je emigrirao na Zapad.[1]

Reakcije

uredi

Zaključak je bio da su službe bezbjednosti neadekvatno bile pripremljene za ovakve akcije. Osniva se 14. aprila 1978, u sklopu 282. bataljona vojne policije, prva jedinica za specijalne namjene pod nazivom "Kobre".[7] U sklopu koncepta Opštenarodne odbrane i društvene samozaštite (ONO i DSZ) uvedena je vježba pod nazivom Ništa nas ne smije iznenaditi.[8]

Kontroverza

uredi

Dvadeseti član je trebao biti navodno Blaž Kraljević, koji je prilikom odlaska iz Australije spriječen od strane australijske tajne policije - ASIO.[9]

Odrazi u literaturi i filmu

uredi

Također pogledajte

uredi

Reference

uredi
  1. ^ a b c d Marijan F. Kranjc, Akcija Raduša 71[mrtav link]home.amis.net, pristupljeno 2.9.2015 (slovenski)
  2. ^ Tomislav Naletilić o našim UDB-ašima: Lasić je bio najkrvoločniji Arhivirano 22. 11. 2015. na Wayback Machine sa sanela.info blog Sanele Jenkins, pristupljeno 2.9.2015
  3. ^ a b Analiza: Fenix 72 (VIDEO)hrsvijet, objavljeno 23.6.2011, pristupljeno 3.9.2015 (hr)
  4. ^ a b Tomislav Novak, "SLUČAJ JOSIPA PERKOVIĆA Zakleli su se na pištolj, nož i raspelo, a onda u akciji Raduša ubili 13 građana" Arhivirano 7. 3. 2016. na Wayback Machinejutarnji.hr, objavljeno 17.10.2014, pristupljeno (hr)
  5. ^ Zlatko Tulić, "Bugojanska skupina: Tajno skrivan do 1978. i ubijen"jutarnji.hr, objavljeno 21.3.2009, pristupljeno 3.9.2015 (hr)
  6. ^ "Ludvig Pavlović: "Kažu mi da je moj otac ikona hrvatskog naroda"". Repubblika. 20. 9. 2011. Arhivirano s originala, 4. 3. 2016. Pristupljeno 9. 4. 2016.
  7. ^ Bataljon Vojne policije specijalne namene "Kobre" Arhivirano 28. 6. 2015. na Wayback Machinespecijalne-jedinice.com, pristupljeno 2.9.2015 (sr)
  8. ^ "Ništa nas ne smije iznenaditi". Arhiva BH Dani broj 115. BH Dani. 13. 8. 1999. Arhivirano s originala 22. 5. 2013. Pristupljeno 3. 6. 2020.CS1 održavanje: bot: nepoznat status originalnog URL-a (link)
  9. ^ Blaž Kraljević ubijen na današnji dan prije 20 godina Arhivirano 2. 6. 2015. na Wayback Machineseebiz.eu, pristupljeno 2.9.2015 (hr)

Vanjski linkovi

uredi
 Portal SFRJ
Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Bugojanska_grupa&oldid=3652659"