Alpska kombinacija

Alpska kombinacija jedna je od disciplina u alpskom skijanju. Tradicionalno takmičenje sastoji se od jedne vožnje spusta u jednom danu i dvije slalomske vožnje drugog dana. Od 1990. godine pobjednik je takmičar s najbržim sabranim vremenom, a do te godine primjenjivao se komplicirani bodovni sistem kako bi se odredili plasmani.

Historija

Na prvom svjetskom prvenstvu, održanom 1931, nije bilo alpske kombinacije, ali je dodana u takmičarski program već na sljedećem prvenstvu godinu kasnije. Alpsko skijanje nije bilo uvršteno u program Zimskih olimpijskih igara do 1936. i tada je alpska kombinacija bila jedina disciplina. Na sljedećim Igrama kombinacija je bila jedna od tri discipline u alpskom skijanju. Za nju su se računali rezultati jedine spustaške utrke (nije vožen poseban spust za kombinaciju) i dvije utrke kombinacijskog slaloma. Pravi takmičarski slalom održan je dan kasnije.

Nakon uvođenja veleslaloma u program na Svjetskom prvenstvu 1950. alpske kombinacije nije bilo na Olimpijskim igrama sljedeće četiri decenije, do 1988. godine. Od 1948. do 1980. Zimske olimpijske igre služile su ujedno i kao svjetska prvenstva i dodjeljivala su se dva kompleta medalja. Svjetski prvaci u kombinaciji određivani su "na papiru" na osnovu rezultata u slalomu, veleslalomu i spustu. Tri prvoplasirana takmičara u kombinaciji dobijala su medalje za svjetsko prvenstvo od FIS-a, ali ne i olimpijske medalje od MOK-a. Ta metoda određivanja pobjednika primjenjivana je od 1954. do 1980; FIS nije dodijelio medalje 1950. i 1952. godine. Posebni spust i slalom za kombinaciju dodani su na Svjetskom prvenstvu 1982, a na Olimpijskim igrama 1988. godine.

Svjetska prvenstva, koja su se održavala godišnje od 1931. do 1939, prekinuo je Drugi svjetski rat, a nastavila su se održavati nakon rata, s početkom od ZOI 1948, ali sada s razmakom od dvije godine i održavana su svake parne godine do 1982. Dvije godine kasnije, na Igrama u Sarajevu, prvenstvo je preskočeno i od 1985. održava se u neparnim godinama (SP 1995. odgođeno je za 1996. zbog nedostatka snijega u jugoistočnoj Španiji).

Benjamin Raich

Janica Kostelić

Na Olimpijskim igrama i svjetskim prvenstvima spustaški i slalomski dio alpske kombinacije voze se odvojeno od takmičarskog spusta i slaloma, obično na kraćim i manje zahtjevnim stazama. U Svjetskom kupu tradicionalna takmičenja u kombinaciji bile su "utrke na papiru" s obzirom na to da se kombiniralo vrijeme iz "pravih" spustaških i slalomskih utrka, održanih obično u istom mjestu u dva dana. Godine 2005. FIS je počeo zamjenjivati te "obračunate" kombinacije takmičenjima u superkombinaciji, koja se održavaju u istom danu, a za koja su se administratori nadali da će privući veći broj učesnika.^[1]

Superkombinacija

Modificirana verzija, superkombinacija, sastoji se od jedne vožnje u brzoj disciplini (spustu ili superveleslalomu) i jedne slalomske vožnje, obje istog dana.

Svjetski kup

Prva superkombinacija održana je 2005. u švicarskom Wengenu, 14. januara; pobjednik je bio Austrijanac Benjamin Raich. Prva ženska utrka u novom formatu održana je šest sedmica kasnije, 27. februara, u italijanskom San Sicariju, a pobijedila je Janica Kostelić. U kalendaru Svjetskog kupa u sljedećoj sezoni bile su tri superkombinacije i samo jedna tradicionalna za muškarce, dok su žene vozile dvije superkombinacije, bez tradicionalnih. Kostelić je trijumfirala u prve tri superkombinacije u historiji Svjetskog kupa.

Od sezone 2006/07. FIS je počeo dodjeljivati i peti mali "Kristalni globus" za ukupne pobjednike u kombinaciji. Te sezone i muškarci i žene vozili su po pet kombinacijskih utrka.^[2] Devet od tih deset utrka bile su superkombinacije; izuzetak je bilo samo takmičenje u austrijskom Kitzbühelu, koje je zadržalo dvije slalomske vožnje, mada je tu pobjednik određen "na papiru". Prelazak s tradicionalne na superkombinaciju očekivano je izazvao negativne reakcije specijalista za slalom, a najglasniji kritičar bio je Ivica Kostelić. Čak i nakon promjene na samo jednu slalomsku vožnju mnogi specijalisti za brze discipline vjeruju da specijalisti za tehničke discipline imaju prednost u superkombinaciji.^[3]^[4]

Svjetska prvenstva i Olimpijske igre

Na svjetskim prvenstvima supekombinacija je debitirala 2007. u švedskom Åreu, a na Olimpijskim igrama prvi je put održana 2010. u kanadskom skijaškom centru Whistler Blackcomb.

Reference

^ Rugh, Pete (10. 5. 2005). "FIS Spring Calendar Conference Highlights". Ski Racing. Pristupljeno 4. 2. 2018.
^ Rugh, Pete (17. 4. 2006). "2006-07 World Cup to award super combined crystal globe". Ski Racing. Pristupljeno 4. 1. 2018.
^ Breidthardt, Annika (13. 2. 2014). "Olympics-Alpine skiing-Downhill champion Mayer scorns super-combined format". Reuters. Arhivirano s originala, 24. 9. 2015. Pristupljeno 4. 1. 2018.
^ McMillan, Kelley (15. 1. 2014). "For some ski racers, an advantage before the season even starts". The New York Times. Pristupljeno 4. 1. 2014.

Vanjski linkovi

Pravila međunarodnih skijaških takmičenja, FIS (en)
Historija svjetskih prvenstava u alpskom skijanju, Daniel Ludwiński, SportoweFakty.pl, 2. 2. 2007 (Internet Archive) (pl)

[srcldr-1] Rugh, Pete (10. 5. 2005). "FIS Spring Calendar Conference Highlights". Ski Racing. Pristupljeno 4. 2. 2018.

[sswcs-2] Rugh, Pete (17. 4. 2006). "2006-07 World Cup to award super combined crystal globe". Ski Racing. Pristupljeno 4. 1. 2018.

[reuol14-3] Breidthardt, Annika (13. 2. 2014). "Olympics-Alpine skiing-Downhill champion Mayer scorns super-combined format". Reuters. Arhivirano s originala, 24. 9. 2015. Pristupljeno 4. 1. 2018.

[fssraadv-4] McMillan, Kelley (15. 1. 2014). "For some ski racers, an advantage before the season even starts". The New York Times. Pristupljeno 4. 1. 2014.

[1]